Foto: pixabay.com/ilustracija
Smatra se da je tada nestalo oko 90% ajkula, a one koje su ostale bile su daleko manje raznolike po veličini, obliku i strukturi. Situacija se nije poboljšala jer ajkule od tada nisu prestale da umiru, ali se to dešava daleko sporije od trenutnog istrebljenja koje dolazi od strane čovjeka.
Američke naučnice Elizabet Sibert i Li Rubin otkrile su događaj izumiranja proučavajući dva drevna uzorka jezgra sedimenta iz sjevernog i južnog Tihog okeana tokom 1980-ih i 1990-ih.
Pretražile su uzorke iz morskih dubina i pronašle stare zube ajkula i ljuske koje se prirodno spuštaju na dno okeana.
Ove otpale krljušti i zubi polako se zatrpavaju novim slojevima taloga, stvarajući obrise bića koja su živjela u okeanu milionima godina ranije. Upoređivanjem različitih slojeva, naučnici saznaju o promjenama u biodiverzitetu.
“Dermalne dentikule nude nevjerovatan prozor u prošlost ovih drevnih i neuhvatljivih morskih predatora, a time i stanje okeanskih ekosistema kroz vrijeme”, rekao je Rubin za magazin “Ars Technica”.
Prema uzorcima, ajkula je bilo u izobilju prije oko 19 miliona godina, nakon čega su broj i vrsta zuba i ljusaka naglo opali.
Međutim, naučnici ne mogu da objasne šta je uzrok njihovog izumiranja, s obzirom da u to vrijeme nije bilo klimatskih događaja koji bi mogli biti uzrok.
Jedno je sigurno, a to je da su morskli psi danas najviše ugroženi zbog ljudskih radnji, kao što je prekomjerni ribolov, tvrde istraživači mora Kataline Pimjento i Nikolas Pienson.
Uprkos nedavnim pomacima u oblasti zaštite, malo zemalja je uvelo ograničenja koja se odnose na okeanske ajkule”, rekli su za časopis “Science”.
Izvor: Cdm