Foto: Pexels

Ova eksperimentalna studija opisana je u časopisu Nejčer medisin.

Istraživači sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku ističu da je prerano reći da li bi to moglo da pomogne i drugim pacijentima, poput Sare, sa depresijom koja je teška za liječenje, ali su optimistični i planiraju da izvrše još testiranja.

Sara je prva osoba koja je prošla ovu eksperimentalnu terapiju. Ona je posljednjih godina prošla niz neuspješnih liječenja, poput antidepresiva i elektrokonvulzivne terapije.

Operacija je uključivala bušenje malih rupa u njenoj lobanji kako bi se uvukle žice koje će nadgledati i stimulisati njen mozak. Kutijica sa baterijom i generatorom pulseva, ugrađena je u njenu kost, u lobanji ispod kose.

Zahvat je trajao čitav jedan radni dan i obavljen je pod punom anestezijom, što znači da je Sara sve vrijeme bila bez svijesti.

"Kad je implantat prvi put uključen, moj život je momentalno krenuo nabolje. Moj život je ponovo postao prijatan. U roku od nekoliko nedjelja, suicidalne misli su nestale. Kad bih se našla u dubokoj depresiji, viđala bih samo ružne stvari", ispričala je ona.

Godinu dana kasnije, Sara je i dalje dobro, bez ikakvih nuspojava.

Doktorka Katarina Skangos, psihijatarka na Univerzitetu, rekla je da je ova inovacija omogućena zbog lociranja "strujnih kola depresije" u Sarinom mozgu.

Naučnici kažu da je potrebno mnogo više istraživanja da bi se testirala ova eksperimentalna terapija i utvrdilo može li da pomogne većem broju ljudi sa teškom depresijom, a možda i kod nekih drugih stanja.

"Moramo da proučimo kako ta strujna kola variraju kod pacijenata i da ponovimo ovaj rad više puta“, kaže doktorka Skangos.

Ona je angažovala još dva pacijenta za testiranje, a nada se da će regrutovati još njih devet.

"Nismo znali da li ćemo uopšte uspjeti da izliječimo njenu depresiju zato što je ona bila toliko jaka. I u tom smislu smo zaista uzbuđeni zbog svega ovoga. To je nešto što je prijeko potrebno u ovoj oblasti sada", kaže doktorka.

Doktor Edvard Čeng, neurohirurg koji je ugradio uređaj je kazao da imaju još mnogo toga da urade kako bi potvrdili ove rezultate i uvjerili se je li ovo zapravo nešto što može da se upotrebi kao redovna opcija liječenja.

Profesor Džonatan Roiser, ekspert iz neuronauke sa Univerzitetskog koledža u Londonu, u Velikoj Britaniji, rekao je da da bi se ova vrsta izuzetno invazivnog hirurškog zahvata koristila samo kod najtežih pacijenata sa neizlječivim simptomima, ali da je ovo uzbudljiv korak napred.

"Vrlo je verovatno da bi kod testiranja na drugim pacijentima bilo neophodno drugačije snimanje i stimulacija, budući da precizno moždano strujno kolo koje stoji iza simptoma verovatno varira od pojedinca do pojedinca. Pošto smo do sada imali samo jednu pacijentkinju i nismo imali kontrolne uslove, tek ostaje da se vidi hoće li se ovi rezultati koji obećavaju održati u kliničkim testiranjima", ističe Roiser.