Foto: Pexels

Srednje godine i starost možda donose mnogo gubitaka, ali istovremeno donose i oslobođenje. Kroz ove seizmičke životne promjene ne moramo da prolazimo sami – postoje osobe koje nam mogu pomoći da se promjenama prilagodimo na najzdraviji mogući način. Te osobe su psihoterapeuti.

Nemaš volju da odeš na psihoterapiju?

Podaci iz 2019. godine kažu da je 15% odraslih osoba starijih od 45 godina bilo na psihoterapiji, i to prije nego što je pandemija “natjerala” cio svijet da se izoluje. Kako ljudi sve više prepoznaju koliko je važna ravnoteža između fizičkog i mentalnog zdravlja, tako se i stigma oko psihoterapije polako smanjuje. Istraživanja pokazuju da je psihoterapija podjednako efikasna za starije osobe kao i za one u srednjim godinama. U nastavku možeš da saznaš koje su prednosti psihoterapije u poznim godinama.

Psihoterapija pomaže da se nosiš sa velikim (i malim) promjenama

Hormoni variraju u različitim životnim fazama. Kada estrogen, testosteron i drugi hormoni opadnu, to utiče na naš seksualni život, mišićni tonus i navike u spavanju. Pored hormonskih promjena, česte povrede i bolesti mogu te spriječiti da učestvuješ u nekim aktivnostima koje voliš. A to su samo fizičke promjene.

Još jedna od čestih promjena u srednjim godinama dešava se u trenutku kada postajemo njegovatelji, bilo supružnika, roditelja ili nekog trećeg člana porodice. Naime, istraživanja su pokazala da četvrtina odraslih u dobi 45 – 64 godine brine o nekom starijem članu porodice.

Među starijima od 50 godina stopa razvoda je posljednjih desenija udvostručena, a žene mnogo teže nalaze novog partnera što znači da moraju da se prilagođavaju na novi, samački život, nakon što su godine i godine provele u paru.

“Otpor prema promjenama ne zavisi od starosne dobi. Da, promjene su teške ali ako imate volju i želju, vi ćete se toj promjeni prilagoditi, bez obzira na to koliko godina imate“, rekla je psihoterapeutkinja Džil Mihen za Healthline.

Ona kaže da vam psihoterapija može pomoći da se prilagodite onome što želite i što vam je potrebno, da razjasnite opcije koje su vam na raspolaganju i naučite da vjerujete sopstvenom rasuđivanju, čak i kada ste na nepoznatoj teritoriji.

Psihoterapija stvara prostor za istraživanje novih identiteta

Velike tranzicije, kao što je npr. odlazak u penziju, mogu vas destabilizovati. Na primjer, profesionalni sportisti često se osjećaju depresivno i zbunjeno kada se povuku iz takmičenja. Kada više ne radite nešto što je do juče bilo u fokusu vašeg života može se stvoriti vakuum. Osjećaj dezorijentacije, stoga, nije neuobičajen.

Čak i kada je gubitak identiteta dio prirodnog procesa, kao što je slučaj sa menopauzom kod žena, život u “međufazi”, odnosno u fazi između identiteta može biti neprijatan. Psihoterapija tada može da vas usmjeri ka dobrom pravcu dok se ne redefinišete. To stvara siguran prostor za pokušaje, greške i razmišljanja o ponovnom formiranju identiteta.

“Ono što sam shvatila, radeći sa ženama, jeste da je fokus njihovih života često bio briga o drugima. Kada se to promijeni, ljudi se pitaju ‘šta želim da radim do kraja života’. Terapeut vas može uputiti kako da preispitate svoj život i razjasnite svoje mogućnosti“, dodaje Mihen.

Takva vrsta preispitivanja dovodi do novih mogućnosti.

Psihoterapija pomaže da se pomirite sa gubitkom

Gubici se dešavaju u svim fazama života. Što duže živite, veće su šanse da ćete se suočiti sa značajnim gubitkom bilo koje vrste. Djeca rastu, sele se iz kuće. Prijatelji i članovi porodice umiru. Važne i značaje faze vašeg života se prirodno završavaju.

Koliko god tuga bila užasna, ona je neizbježna. Dobar terapeut može da bude prisutan kao podrška, da vam pomogne da procesuirate tugu i žalost, da potvrdi ta normalna osjećanja i podrži vas u tome.

Želja za žaljenjem je potpuno prirodna. U kasnijim godinama mnogi ljudi preispituju svoja životna iskustva, prisjećajući se trenutaka koji su se izdvojili među svakodnevnim događajima. Neki terapeutski pristupi namjerno se fokusiraju na pomaganje ljudima tako što se osvrću na njihovu prošlost.

Osvrt na dosadašnji život odnosno terapija reminiscencije stvara prostor za razmjenu važnih uspomena. Studije pokazuju da ova vrsta terapije može da poboljša trenutni kvalitet života.

Psihoterapija je šansa za stvaranje novih veza

Bilo da se psihoterapija odvija “jedan na jedan” ili u grupi, uživo ili onlajn, njen uspjeh zasnovan je na ljudskoj povezanosti. Što je veza između terapeuta i klijenta jača, to će psihoterapija biti efikasnija.

Usredsređena veza je važna, posebno u kasnijem životnom dobu, kada mnogi ljudi počinju da doživljavaju taj jezivi osjećaj izolacije.

Izolacija nije samo usamljenost. Ona može da dovede do zdravstvenih problema, povećavajući rizik od razvoja demencije, bolesti srca i mentalnih problema. Psihoterapeut može da bude vaš objektivan izvor podrške, saosjećanja i validacije.

Ako ste u srednjim godinama, postoje jaki razlozi, potkovani naučnim dokazima, da možda ne bi bilo loše da razmislite o odlasku na psihoterapiju. Terapeut vam može pomoći da se prilagodite fizičkim promjenama, razvodu, praznom “ljubavnom gnijezdu”, penziji, bolnom gubitku ili bilo kojoj drugoj životnoj tranziciji sa kojom se suočavate.

Psihoterapija takođe može biti koristan način da razmislite o tome ko ste i na koji način možete da doprinesete svijetu oko sebe. Može vas ponovo povezati sa drugim ljudima, štiteći vas od štetnih efekata izolacije. A može vam i pomoći da se osvrnete na to koliko ste daleko stigli, šta ste iskusili i šta želite u godinama koje su tek pred vama.