Foto: Krug mladih

Jedna od poruka "Inkluzivne škole dječijih prava" koja je predhodna četiri dana održana u Kolašinu je: ,,Dječija prava se uče a na nama je da ih upoznamo i poštujemo kako bi diskriminacija djece sa smetnjama i osoba sa invaliditetom bila naša ružna prošlost."

Školu koju su organizovali Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju ,,Puževa kućica" Budva i Udruženje djece i omladine sa teškoćama u razvoju - Mojkovac, okupila je 17 djece i mladih sa smetnjama i bez smetnji u razvoju iz Budve i Mojkovca i 8 roditelja pratioca, sa ciljem sticanja novih znanja o antidiskriminatorskom zakonodavstvu i zaštiti od diskriminacije djece i mladih sa smetnjama i odraslih lica sa invaliditetom.

Fokus škole bio je na upoznavanju sa Konvencijom o pravima djeteta i Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Na interaktivnim radionicama bilo je riječi o dječijim pravima na preživljavanje, razvoj, vlastiti izbor, značaj u društvu, zaštitu, na prevazilađenju različitosti, prihvatanju i vrijednosti prijateljstva.

Radionice su vodile dr Sonja Vasić regionalni ekspert i konsultant u oblasti ljudskih prava osoba sa invaliditetom i Julijana Cicović Maslovar psiholog i porodični terapeut sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa djecom sa smetnjama i bez smetnji u razvoju.

Dr Sonja Vasić je istakla da je ideja projekta bila da se koncept dječijih prava predstavi djeci sa invaliditetom i njihovoj braći i sestrama kao i zainteresovanim roditeljima.

,,Cilj ovako dizajniranog projekta je da promoviše stav da je invalidnost pitanje poštovanja ljudskih prava, te da, ako to rano prihvate djeca sa smetnjama i članovi njihovih porodica kao direktno zainteresovani za bolji kvalitet života djece sa invaliditetom, biće u budućnosti lakše širiti tu ideju na cjelokupno društvo. Ideja projekta privukla me je na prvi pogled jer smatram da djeca sa invaliditetom i članovi njihovih porodica trebaju znati da imaju pravo na dodatnu podršku društva kako bi se kapaciteti djece sa smetnjama u razvoju maksimalno iskoristili i kako bi njihova djeca postali punopravni i korisni članovi društva“, istakla je Vasić.

Kako je kazala, bilo joj je značajno da tu ideju prenese kroz razgovor o svakodnevnim životnim situacijama koje su bliske kako djeci sa smetnjama tako i njihovoj braći i sestrama a mogu se povezati sa pravima djece tj sa Konvencijom o pravima djece i Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.

,,Nekada djeca svakodnevne situacije ne povezuju sa svojim pravima a meni je bio cilj da zasejem sjeme asocijacija na dječija prava kada se sjutra opet sretnu sa nekim necivilizovanim i devijantnim pojavama u društvu koje ih okružuje. I da reaguju onako kako i treba - opirući se na legalne načine svemu što osjećaju kao nepravdu i kočnicu vlastitom razvoju ili razvoju svoga brata ili sestre. Osim što je ovu ideju bilo zahtijevno plasirati kroz relativno kratak period, trebalo je omogućiti da sadržaj bude jednako prihvatljiv i za djecu sa razvojnim smetnjama i bez njih", kazala je Vasić.

Ona je izrazila zadovoljstvo stepenom u kojem su sva djeca dala učešće u skladu sa svojim kapacitetima. Kako je kazala, pokazatelj da je ideja bila realna je učešće svih sedamnaestoro djece na radionici u oba dana i to bez znakova stresa kod njih.

,,Naprotiv, djeca su se međusobno pomagala, igrala, glupirala, smijala i radovala što se druže. Mnogo im je značilo i to što su izvan radionica uživali u divnom vremenu i ljepotama Kolašina. Roditelji su imali priliku ili da prate aktivnosti, zajedno sa djecom, ili da iskoriste vrijeme dok su djeca na radionicama da se posvete sebi ili razmjeni iskustava sa drugim roditeljima“ – zaklučila je Vasić.

Drugi dio „Inkluzivne škole ljudskih prava“ predstavljao je dvodnevni rad psihologa sa djecom i roditeljima sa ciljem da osvijetli psihološke aspekte života u porodici u kojoj jedno ili više djece ima smetnje u razvoju. Svaka porodica razvija svoje mehanizme pihološke adaptacije na hronični zdravstveni problem svoga člana i korisno je provjeriti koliko su ti mehanizmi efikasni i svrsishodni a kada upravo oni kreiraju usložnjavanje porodičnog života i ometaju lični razvoj članova porodice.

Psiholog Julijana Cicović Maslovar je istakla da su ovakve radionice veoma korisne jer stavljaju akcenat na potencijale djece a ne na njihove nedostatke.

Ona je ocijenila da smo kao društvo poslednjih dvadeset godina napredovali kada su u pitanju prava djece sa smetnjama u razvoju, ali da smo još uvijek na pola puta od onog ka čemu treba da težimo.

,,Smatram da populacija o kojoj govorimo još uvijek nije stekla mogućnost da iskoristi prava koja im zakonom pripadaju, te da, između ostalog, mnogi nijesu čak ni informisani o svojim pravima. Bojim se da smo u tom pogledu još uvijek daleko od uređenih društava u kojima su osobe sa invaliditetom mnogo više uključene u zajednicu. Ne sjećam se kada sam poslednji put kod nas u pozorištu srela osobu sa invaliditetom, što je nezamislivo u državama u kojima sam imala priliku da ih svakodnevno viđam na sličnim događajima“, kazala je Maslovar. Ona je dodala da su neposredni kontakt i iskustvo najsigurniji način ka upoznavanju, razumijevanju i prevazilaženu različitsti.

Izvršna direktorivca udruženja „Puževa kućica“, Nataša Anastasov, izrazila je veliko zadovoljstvo kvalitetom održane škole.

,,Ovo je naša prva aktivnost za djecu sa smetnjama u razvoju i tipičnu djecu koju smo uspješno održali van Budve. Aktivnosti su se odvijale u prijatnoj atmosferi u kojoj smo ih kroz psihološke radionice osnažili da prihvate različitosti, da se socijalizuju i druže. Vratili smo se kući osnaženi i prepuni utisaka sa divnog druženja, stekli nove prijatelje i ojačali stara prijateljstva", kazala je Anastasov.

,,Inkluzivna škola dječijih prava“ je dio projekta ,,Recimo ne diskriminaciji djece i mladih sa smetnjama u razvoju” koji sprovode Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju ,,Puževa kućica” Budva i ,,Udruženje roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju - Mojkovac” uz podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.

Izvor: www.krugmladih.com