26-02-2020

Održana promocija knjige "Prolaznici" Jovanke Vukanović

U Narodnoj biblioteci Budve, u utorak je promovisana poetska zbirka „Prolaznici“ Jovanke Vukanović. O knjizi su govorili recenzentkinja knjige mr Božena Jelušić, pjesnikinja Sonja Živaljević i autorka Jovanka Vukanović, pjesnikinja i književna kritičarka.

Održana promocija knjige

Mr Božena Jelušić istakla je da je karakter zbirke vodio da recenzija bude lapidarna i svedena, da slijedi ono što je
pjesnikinja prosjekla kao svoj put.

"Za mene koja sam 37 godina pokušavala da naučim đake da uživaju u poeziji, sve ono što sam isticala kao školski primjer dobrog pjesničkog zanata u prvom redu, a sreća je kad se uz zanat udruži emocija, doživljaj... sve sam to našla u ovim pjesmama. Tako da kada bih sad birala, ja bih vam pročitala cijelu zbirku", kazala je ona.

Kada je u pitanju ono što zbirku "Prolaznici" čini drugačijom, profesorica Jelušić ističe:

"Mi smo u Crnoj Gori skloni epskom stilu i volimo da naširoko stvari kazujemo, da kazujemo što više, a time da kažemo sve manje; ovdje se sa minimumom jezičkih sredstava kaže mnogo, da nijedna epika to ne bi sabila u sopstvene ogromne okvire."

Pjesnikinja Sonja Živaljević, kojoj je i jedna pjesma u zbirci "Prolaznici" posvećena, istakla je da se poslije četiri knjige poezije, dvije knjige eseja i jedne antologije, riječ Jovanke Vukanović oslobodila svih stega, zaljuljala do vrhova prstiju, odgurnula svom snagom i vinula visoko i daleko, do suštinskog.

"Jovanka Vukanović cijelim svojim bićem ulazi u dijaloge, sa sobom, s pjesnicima i čitaocima, s Gospodom, ne krijući ništa, ne očekujući ništa. Pa i svoj trag će, kaže, ponijeti sa sobom. Jer ona je pjesnik, ispovjednik, čovjek koji sebe stalno drži na nišanu, koji presovan staje u svoju pjesmu (jer "kad te zaboli postaješ tačka"), ali i prorok. Onaj koji zna da, dok je Riječi, ima i života. Kome se otkriva, pred licem smrti, da nije smrt strašna, već njen pratilac, Tišina. U izvrsnoj završnici "Prolaznika".Kod Jovanke je riječ o sasvim ličnoj drami duha, o autentičnom, jedinstvenom stanju bića koje traži i nalazi jedinstven stihovan oblik svojih misli", rekla je pjesnikinja Živaljević.

Govoreći o svom pjesničkom postupku i o nastajanju pjesme, autorka je podvukla:

"Znajući da je svijet uvijek više od onog pojavnog i da je naš život zagonetka i nama samima, jednako koliko i za druge,
pjesnik uvijek pokušava da ga iznutra otkrije, da tako dodje do spoznaje o sopstvenoj poziciji, bilo onoj dnevnoj, prolaznoj, ili onoj trajućoj kroz vrijeme, kao trag i svjedok. I nikad sebe do kraja ne može dešifrovati. Uz to, kako smo najčešće u nesrazmjeri sopstvenih htijenja i onoga što nam gola egzistencija dnevno pruža, taj osjećaj disproporcije generiše i naša stvaralačka čula. Ta muka i nedovršenog sopstvenog bića, a što ih u medjuvremenu pojačavaju i sve tragedije ovoga svijeta- ratovi, izgnanstva, siromaštvo, nepravda, nesloboda- jače no bilo šta drugo pokreće moju riječ. I da tu riječ sažmem koliko god mogu, da bude adekvatna bolu i muci iz kojih se rađa", dodala je autorka.

Centralni motiv njene zbirke je fenomen kuće, a kako autorka ističe, pjesma memoriše svu tu memoriju kojoj ne dozvoljava da nestane:

"To osjećanje kuće je, zapravo, još više aktuelizovano i pojačano kada, u situaciji kakvu su nam nametnule devedesete godine ratnog razaranja i izbjeglištva na ex jugoslovenskim prostorima, mnogima od nas izmiče, u fizičkom obliku, taj prvotni, sveti komadić rodnog praga, kojeg od tada nosimo samo u svojoj memoriji", zaključila je Jovanka Vukanović.