30-11-2018

Predstavljanje knjige "S one bande moje gore"

Knjiga Jasenke Lalović pod nazivom "S one bande moje gore" biće predstavljena sjutra u 18h u kino sali Spomen doma "Crvena komuna" u Petrovcu.

Predstavljanje knjige

Pored autorke, na predstavljanju knjige učestovaće Marina Radulović, slikarka i publicista, Vesna Vujošević Lalošević, glumica i Milica Stanić Radonjić kao moderator večeri.

Prenosimo vam dio recenzije knjige Gordane Predić istoričarke, novinarke i voditeljke:

"Ovo je priča o životu u Crnoj Gori izmedju dva svetska rata u vreme koje se uvek na ovim prostorima naziva nevreme. Ovo je priča o životu i ljudima omeđenim kršom i kamenom s jedne i pitomom obalom i sinjim morem s druge strane. Ovo je priča o ljudskim sudbinama u koju su utkani ne samo viševekovni običaji i stereotipi ponašanja koji i danas egzistiraju i to ne samo na ovim predelima.

"Dva svijeta, jedan do drugog, a zauvijek preśečeni. Taman ka’ ulje i voda. Džaba ih miješaš. Vazda će se jedno od drugog razdvojit".

Možda je Jasenka najbolje ovim rečenicama oslikala naziv svog romana, a nas navela da čitajući razmišljamo da li su to zaista dva sveta naslonjena jedan na drugi i šta je to sa ove, a šta sa one strane što deli jedan isti narod. Nametnula nam je time i pitanje da li ih ta geografska odrednica kao granica zaista razdvaja ili ih sastavlja i spaja čineći time njihovo bivstvovanje prirodnom celinom na tom prostoru".


Jasenka Lalović je Paštrovka i Buljaričanka koja za sebe kaže da oduvijek piše ali se tek sada usudila da objavi. Njena knjiga o crnogorskoj ženi svoje prvo predstavljanje imaće upravo u Petrovcu, odakle njene priče i kreću.

Prenosimo vam pismo jedne od pet Jasenkinih junakinja, Velike njenom Stanku, samo jedan segment priče pod nazivom Pismo:

"Mili Stanko,

U pravu si, možda sam mogla birat’ nekog ko bi me dočeka u kuću u koju dolazim, mogla sam i put Amerike krenut, al’ nije to za mene. Od one noći kad sam te viđela na onu igranku, ne mogah više podnijet da budem ičija nako tvoja. Pa sve da se nikad ne bih udala. Bijaše mi krivo dok sam te gledala kako igraš sa drugim đevojakama i što si priča’ samo sa Jelom, kad smo se vrćali doma. Tada si mi se i podsmjehnuo.

Dati zbog onih gumača. Za svadbu sam dobila nove, lijepe cipele. Eto ih u kutiju čekaju. Još ih nijesam na noge stavila.
Znam da nijesam zorna ka’ druge đevojke. Znam i to da nijesam od neke posebne ljepote, a rekoše mi za tebe da si mnogima zapa’ za oko. Zato ti se nijesam mnogo nadala. Kad sam te viđela sa strikom Velom ispred kuće pobjegoh u sobu.

Sve vrijeme sam slušala iza vrata što zborite i pravo da ti rečem, bojala sam se da ne odustaneš, poslije one priče kad smo iskočili da prošetamo. Sva se bijah splekala i prozborih sve naopako..." .