Odlomke iz oba romana čitao je Miloš Boreta, a moderatorka promocije bila je Stanka Stanojević.

Roman FLUK je imao prvo izdanje 2011. i sada, kada je napisan i nastavak Fluk i Kana, ponovo je štampan.

Oba romana pisana su u formi biografije, odnosno autobiografije, u prvom licu iz perspektive psa Fluka kao glavnog junaka i afirmišu vrijednosti koje su univerzalne i neprolazne: ljubav, humanost, razumijevanje, pomaganje, učenje i obrazovanje, posvećenost prirodi i zdravom životu…

Zašto je Fluk onaj koji pripovijeda, glavni protagonist, autorka ističe da je željela da mali čitaoci osjete kako to životinje gledaju na nas ljude:

“Mi obično znamo kako mi gledamo jedni na druge, ogovaramo se, ili se volimo, ili se mrzimo, ali ne znamo kako životinje gledaju na nas i zato sam željela iz njegove perspektive, živeći sa njim da osjetim kako to može jedan pas da gleda na ljudski život. Pas je karika koja spaja porodicu”, istakla je autorka i dodala da je željela da pokaže da skoro da i nema velike razlike kada su u pitanju ljudi i životinje i njihovo potomstvo. Romani su pisani sa toplinom i emocijom u namjeri da se takva emocija prenese i na čitaoca.

Porodica, bilo prava, bilo ona stečena kao što je to u Flukovom slučaju, i ljubav su važni faktori za zdrav razvoj ličnosti:

“Porodica je ljubav. A ljubav je potrebna da biste izvlačili jedni druge iz nevolje… I to se desilo upravo u slučaju u drugom romanu Fluk i Kana kada je njegova, nazovimo sestrica Kana doživjela tešku nezgodu, auto ju je udarilo i ona je stradala. Naravno, porodica je ta koja treba da odluči kako da pomogne, a mi smo sakupili svu svoju snagu i uspjeli smo pronaći lijek koji je stigao čak iz Afrike.”

Potrebe su urođene, biološke i u potrebama su slična sva živa bića, međutim vrlo različita u ophođenjima i veoma je bitno sjetiti se da pomognemo:

“Na jednom novogodišnjem bazaru, napravila sam presedan, i dogovorila se sa đacima da napravimo čestitke koje smo prodavali. Uspjeli smo zaraditi toliko da smo mogli kupiti 120kg hrane i posjetili smo četiri azila u vlasništvu NVO i donirali smo hranu napuštenim životinjama. Zajedno sa mojim đacima, društveno odgovornim, na jednom otpadu pronašli smo i kancelarijski namještaj i od toga uspjeli napraviti četiri kućice za bezdomne pse”, istakla je autorka Andrijana Nikoić na promociji svoja dva romana za djecu i mlade održanoj u Biblioteci. Ovim povodom su prikazana i dva kratka filma u Fluku kao i mnoštvo fotografija.

Andrijana Nikolić je priredila i zbirku pripovjedaka za djecu čiji je autor pokojni profesor Vuk Minić a koja je nedavno izašla iz štampe: “radeći u školi primijetila sam da nemamo mnogo crnogorskih autora za djecu, a imamo veliki izbor literature koja dolazi sa zapada…


“U našoj Crnoj Gori postojao je neko ko je stvarao za djecu. U traganju za knjigama profesora Vuka Minića, nažalost naišla sam na barijere zato što sam od četiri zbirke pripovjedaka u bibliotekama uspjela pronaći samo dvije, a njegova porodica mi je ustupila preostale dvije, tako da sam objedinila sve četiri, hronološki poredala i analizirala, uradila predgovor i objedinila u jenu knjigu. Ova knjiga nije namijenjena za prodaju”, istakla je na kraju priređivačica Andrijana Nikolić a biće poklonjena onovnim školama u mjestima u kojima je Vuk Minić živio, radio, stvarao, kao i školama u mjestu gdje se rodio.

Stvaralaštvo za djecu profesora Vuka Minića, priređivačica Andrijana Nikolić je objedinila “da bi djeca mogla da čitaju svog autohtonog pisca i na taj način se najljepše upoznaju sa svojom kulturom” – poručila je na kraju, saopšteno je iz JU Narodna biblioteka Budve.