Božo Mršulja, živi u Grblju, rođen je 1969. Odrastao je u Budvi gdje je završio osnovnu i srednju školu. Raspad SFRJ i dolazak Franja Tuđmana na vlast, ga zatiče na odsluženju vojnog roka u Hrvatskoj u sastavu Ratne mornarice JNA. Bio je svedok urušavanja jugoslovenske ideje još kao mlad vojnik.



U građanskom ratu je angažovan kao rezervista čim se vratio iz vojske. Bio je sudionik mnogih poznatih i manje poznatih događaja u krvavom raspletu ratne drame. Jedno vrijeme radio je i kao profesionalni vojnik u sastavu legendarne 63. padobranske brigade iz Niša gdje je stekao zvanje padobranca. Za vrijeme agresije NATO bio je u Protivvazdušnoj Odbrani Vojske Jugoslavije braneći grad u kojem je živio.

Poslije balkanskih ratova posvetio se letenju u aeroklubu „Zmaj” iz Budve, čiji je bio jedan od osnivača. Proveo je u vazduhu punih šest godina kao pilot motornog hidro zmaja, vozeći turiste u razgledanju obale. Kasnije je krila zamijenio, jedrima broda I plovio po Jadranu sa svojom jedrilicom “Agape”. Posjetio je Svetu Zemlju četri puta i želi ponovo da joj se vrati. Radi kao snimatelj u RTV Budva, usput zapisujući svoje memoare koji će sigurni smo izrasti u zanimljivu knjigu. Priče koje objavljuje na svom fejsbuk profilu, bile su i povod za ovaj razgovor.



Naime priče koje dijeli na svom Fejsbuk profilu odlomci su iz knjige u nastajanju, a probudili su pažnju mnogih. U komentarima ispod objava, Mršulja dobija brojne pozitivne kritike ljubitelja i poštovalaca pisane riječi ali i od samih stvaralaca iste. Neki ga čak upoređuju sa balkanskim Remarkom zbog jednostavnosti i čistote misli u opisu dramatičnih događaja u kojima dominiraju ratne priče iz građanskog rata na prostoru bivše SFRJ. Knjiga, za koju vjerujemo da će biti veoma zapažena u svijetu pisnaog stvaralaštva, kako autor kaže uglavnom je autobiografska, a nosiće naslov “Zmajev let”.

"Njegov otac nam objasni, da su oni porijeklom iz Krajine. Jovan je rođen i odrastao u Beogradu. Svake godine je išao na mjesto gdje mu je poginula majka u saobraćajnoj nesreći, negdje blizu Knina dok su se vraćali sa ljetovanja. Jovan je htio da sačuva to parče Krajine i uspomenu na svoju majku. Vjerovao je ako Hrvati uzmu Krajinu njegovo hodočašće biće zauvijek prekinuto. Put do majčine ljubavi i mjesta gdje se susrela sa vječnošću biće mu oduzet. Nije postojala sila koja ga je mogla omesti u tome.

-"Molim vas, čuvajte ga", očev glas je drhtao. Pogledom je htio da nađe potvrdu svojih riječi, da će mu neko sačuvati dijete, da će se potruditi barem. Mogu zamisliti kakav užas mu je razdirao dušu. Proklestvo roditelja, teško kao vasiona. Jovan je kao malo kuče, sagnuo glavu i gledao u zemlju, morao sam ga pomilovati po kosi, tako mi je došlo, bilo mi ga je žao. On se kao dijete, bezazleno osmjehnuo pogledavši me ispod šake kao da moli za milost...Milost da ga vodim u pakao.

"Uradiću koliko mogu", promucah ni sam ne vjerujući šta sam preuzeo na sebe. Htio sam da umirim očevu brigu. Niko me doduše nije ni pitao da li i koliko mogu?! Ocu je to bilo bitno da čuje, da mu ne ode i poslednji tračak nade sa sinom. Dao sam mu samo ono što je tražio da čuje.

Čiča Gliša dade podršku, na silu izvukavši osmjeh.

"Bez brige, biće sa nama, nećemo ga dati nikome".

Sve do polaska Jovanov otac je bio sa sinom, upijajući svaki njegov pokret, glas, gledao je u njega kao u život koji mu nepovratno odlazi. Sve u njegovom životu odlazilo je sa Jovanom. Na meni je bilo da sačuvam život nepoznatog dječaka, i njegovog oca.

Već sam zbog jednog drugog dječaka i njegove koze krenuo na ovaj ludački put kontra životu, sad sam dobio dječaka kojeg moram paziti, a nisam znao ni kako sebe da sačuvam. Samo režiser ove čudne predstave je vidio u svemu neki smisao. Možda sam ga i ja sagledao dugo godina poslije rata…"

Odlomak iz "Zmajevog leta"




"Priče koje periodično objavljujem su većinom autobiografske , sem nekih koje se tiču vremena prije nego smo svi mi bili rođeni, ali su i one rekonstrukcija događaja po istinitim motivima povezane sa dešavanjima u kojima sam i sam bio sudionik" kazao je.

Ono o čemu javnost ne prestaje da priča poslijednje tri decenije, kako kaže ga je navelo da piše tako teške, ali se iskrene životne priče koje zadiru u najintimnija lična osjećanja.

"Ono o čemu su svi mnogo pričali poslijednje tri decenije, a vezano je za raspad bivše nam zajedničke države, jeste ko je kriv za onako krvav rasplet jugoslovenske drame? Uglavnom su svi optuživali jedni druge. Istina je uvijek negdje u sredini ali ja se nijesam htio baviti tim istraživanjem u mojem pisanju. Cilj mi je bio nešto sasvim drugo i jednostavno. Bio sam sudionik i direktni učesnik mnogih teških momenata u toj balkanskoj kasapnici. Prvo kao vojnik, rezervista a kasnije i kao dobrovoljac i profesionalni vojnik. Ratni put je valjda jedno od naijintezivnijih ljudskih osjećanja, ne tolko ni zbog vaše vlastite patnje i strahova koliko možda zbog patnje drugih ljudskih bića koje u ratu srećete. To je ono što se urezuje u srce i pamćenje intezivnije nego što bi to željeli priznati.
Nisam mislio da ću nekada pisati ratne memoare. Nijesam imao komandnu odgovornost nekog vojskovođe ili političara, ali sam zbog upravo tuđe patnje htio jednu takvu ljudsku tragediju sačuvati od zaborava", ističe Mršulja u razgovoru.



Priča o dvojici dječaka koji su mu na neki način promijenili život, kako kaže naš sagovornik, poput osovine, pokrenula je niz ostalih priča, koje su potekle iz njegovog pera.

"To je priča o dvojici dječaka, jednom zbog kojeg sam otišao u rat kada su svi iz njega bježali i drugom koji mi je možda spasio i dušu i život u posljednjim danima građanskg rata na jedan potpuno njevjerovatan i za mene mističan način. Prvom nikada nijesam saznao ime, a drugog sam upamtio za čitav život i on je poput osovine pokrenuo sve ostale priče koje na izgled nemaju veze sa tom ratnom, a u stvari su duboko sve povezane kroz mene. Sve ostale priče u knjizi su objašnjenje kroz mali omnibus toga što nazivam “Zmajevim letom”", priča autor.

Sve priče potekle iz Mršuljinog uma i pera, imaju simboliku i sve su usko povezane, pa ni sam naziv knjige Zmajev let nije slučajan.



"Bavio sam se letenjem i imam dozvolu pilota zmajeva, utralakih letilica. Dosta vremena sam proveo u letu vozeći turiste iznad Budvanske rivijere u jednom interesantnom letećem čamcu. Sve priče imaju neku simboliku jasno vidljivu i običnom oku čitaoca, ali sami naziv ima dvostruku simboliku jer sve priče su spakovane između te prve i posljednje priče o Zmajevom letu. Upravo taj let koji će biti otkriven u knjizi se zaista i desio, pravi let sa zmajem koji je i simbolično zaokružio sve ono što je u knjizi opisano", istakao je naš sagovornik.

Naizgled knjiga o ratu, ali između korica, život, ljubav i prijateljstvo činiće ovo štivo nepredvidivim i emotivnim, za sve one na koje je rat ostavio traga, ali i na sve one koji u sebi nose najtananije niti ljubavi i prijateljstva.

"Nijesu sve priče ratne, ali su sve priče povezane tom jednom žicom koja kao da vibrira jednako u svima. Valjda je rat ostavio traga u nama i prije našeg rođenja kroz naše roditelje, njihove roditelje...Taj balkanski krvavi genom je uticao i na naše odrastanje htjeli mi to ili ne. Uzročno posledična veza svih događaja ko zna od kada je i dovela do tog posljedenjeg suludog rata, a ja sam to pišući svoja sjećanja jasno vidio i u opisima svojih ljubavi i prijatelja", kaže Mršulja.



Naš sagovornik, za sada mudro, svojim prijateljima na Fejsbuk profilu svoje priče "servira na kašičicu", dok brusi filigrantske detalje na finalnom proizvodu, koji će koričiti naslov Zmajev let.

"Te priče koje čine ono što nazivam „Zmajevim letom” su uglavnom napisane ali trebaće još neko vrijeme da se sve to lijepo sredi i posloži da bi ljudi koji knjigu budu čitali imali pravu sliku onoga što sam kroz moje pisanje htio da kažem", zaključio je Mršulja u ekskluzivnom razgovoru za naš Portal.

Za sam kraj, našem sagovorniku i kolegi poželjeli smo puno uspjeha u daljem stavralaštvu, Božu da ne fali slova među prstima, a Zmajevom letu dobar raspon krila i pogodan vjetar, kako bi se ovo dragocjeno štivo vinulo u visine, kakvo ovakvo stvaralaštvo i zaslužuje.


Dragana Pribilović