On, Vjeko i ja smo često u dugim zimskim danima igrali betl u porodicnoj atmosferi. Tada je imao najviše inspiracije da priča o dogadjajima iz prošlosti. Davne,19.. .godine, (neću reći godinu,jer želim da čovjek o kome pišem ove redove ostane anoniman).

U tom periodu u Budvi nije bilo mnogo ljudi sa formalnim obrazovanjem. Da bi neko bio imenovan za predsjednika opštine, dovoljno je bilo da je čestit, pošten i bistar čovjek.

Ove osobine krasile su čovjeka o kome pišem. Jedne prilike, u Budvi boravila delegacija turističkih poslenika iz tadašnje Jugoslavije. Naravno, bili su i gosti predsjednika Opštine.

Po protokolu, nakon radnog sastanka, pozvao je delegaciju na ručak. Kad su gosti počeli da naručuju jela, nas predsjednik se našao "u čudu" čuvši terminologiju koju su koristili za nazive jela. Onda se dosjetio:"osluškivaću šta naručuje gost pored mene i postupiću isto".

Počeli su svi saopštavati svoje želje. Iz porudžbine gosta pored njega, predsjedniku je ostala upecatljiva samo riječ "pomfrit". Predsjednik je za sebe naručio samo "pomfrit".
Gosti su uživali u obilju naručene hrane, a na pitanje predsjedniku zašto samo "pomfrit", odgovorio je da se tog dana ne osjeća dobro.

A potom se dosjetio da će im predložiti da i večeraju zajedno, obzirom dase noć približavala i skovao plan da se ponovo drži gosta do njega i da će ovog puta pamtiti svaku riječ koju će ovaj izgovoriti, jer mu se svidjela njegova narudžbina.

Gost se izjasnio za "repete", na što je i predsjednik poručio "repete". Kad mu je konobar servirao"repete", predsjednik se razgoropadio na konobara:"miči mi se da te ne gledam!Ja naručim pomfrit, ti meni krtole, ja repete, ti opet krtole"!!!