„Meni je, kao rekreativnoj trkačici, bio potreban [sportski grudnjak]. Neskromno sam pretpostavila da moju želju dijeli većina žena“, Lisa Lindhal počinje priču o svom revolucionarnom izumu sportskom grudnjaku.

Ispostaviće se, Lisa je bila u pravu.

Ovog ljeta, prvi sportski grudnjak „proslavio“ je 46. rođendan, izum koji je omogućio milionima žena različitih konstitucija da se bave sportom. Danas su sportski grudnjaci globalna industrija vrijedna skoro deset milijardi dolara.

Stvoren tokom opšte „fitnes pomame” sa početka 1970-ih, sportski grudnjak postao je maltene instant uspjeh. U svojoj knjizi, Lindhal govori o tome kako je ovaj izum uticao na zdravlje i živote generacija žena, ali i o značaju sportskog grudnjaka u novoj eri modne industrije sanaglaskom na udobnost, ne samo na izgled.


„Izum sportskog grudnjaka ne predstavlja samo mogućnost da se više bavite sportom, već je riječ o potrebi za osnaživanjem i slobodi djevojaka i žena“, kaže ona.

Lisa Lindahl za sebe kaže da nikada nije bila atletski tip. Dijagnoza epilepsije u ranom djetinjstvu, dodatno, nije pomogla njenoj „naklonosti“ ka sportu. Međutim, u toku studija, Lindahl počinje da džogira. Sa novim hobijem — počelo je i sve ostalo.

„Džogiranje je učinilo da se osjećam osnaženo i udobno u svom tijelu“, rekla je ona. Jedini problem, kaže Lisa, bila je neudobnost — odnosno „grudi koje poskakakuju“.


Foto: Pexel

Čak i kada bi nosila običan brushalter tokom trčanja, bretele bi spadale, žice bi se usijecale u kožu, a materijal od kojeg su grudnjaci pravljeni prosto nije bio adekvatan za tijelo koje se znoji.

Jednog dana, pozivajući se na specifičan problem koji je imala tokom trčanja, njena sestra je rekla:

„Zašto ne postoje suspenzori za žene?“ Nakon inicijalnog smijeha, Lindahl je zapravo pomislila da je ova opaska dobra ideja i skicirala je grudnjak bez žica koji bi spriječio nepotreban bol i poskakivanje, koji ne bi žuljao i čije bretele neće kliziti.


Njena prijateljica i kostimografkinja Poli Palmer Smit je, zajedno sa svojom asistentkinjom iz pozorišta, napravila nekoliko prototipova prvog sportskog grudnjaka po Lisinim skicima.

I tako je rođen prvi sportski grudnjak nazvan Jogbra. Patentiran je i komercijalizovan 1979. godine.
Prvi Jogbra je ispunio sva Lisina očekivanja: bešavni prednji dio koji blago kompresuje grudi i ne žulja, zajedno sa elastičnim širokim bretelama koje se ukrštaju na leđima za optimalnu potporu.

U intervjuu za Kuću slavnih pronalazača, Lindahl je objasnila da je Jogbra, kasnije nazvan JBI, „bio, prosto, pravi proizvod u pravo vrijeme“.

Pošto je sportski grudnjak odgovarao realnim potrebama žena širom svijeta, prodaja je prevazišla sva očekivanja, a kompanija je postala profitabilna već u prvoj godini rada. Lindahl je bila na čelu kompanije do 1990. godine nakon čega je JBI prodat kompaniji Playtex Apparel.

Lindahl danas ima 73 godine i bavi se umjetnošću i pisanjem. I dalje je borkinja za zdravlje žena, a 2001. godine je kreirala i grudnjake za žene koje su pobijedile rak dojke.

Sportski grudnjak je imao nemjerljiv, kumulativni uticaj na živote „običnih“ žena — bez adekvatne odjeće i veša koji podržava naša tijela, milioni žena ne samo da ne bi počelo da trči, već se sasvim izvjesno ne bi ni bavilo sportom.

Priča o sportskom grudnjaku tako postaje fenomen, međusobno osnaživanje žena, i iznad svega — priča o zdravlju.