Budvanski glumac Lazar Nikolić o regionalnoj koprodukciji i reakcijama publike
Na sceni između crkava u budvanskom Starom gradu, pored mnogih drugih tokom trajanja festivala, izvedena je i predstava „Život provincijskih playboy-a nakon Drugog svjetskog rata ili 'Tuđe hoćemo, svoje ne damo'” u režiji Ivana Penovića. Ova prošlogodišnja koprodukcija JU Grad Teatar sa Beogradskim dramskim pozorištem, Ljubljanskim mesnim gledalištem i Skopskim dramskim teatrom nastala je povodom petogodišnjice smrti autora dramskog teksta, Dušana Jovanovića.
Komad je primarno napisan 1972. godine u duhu seksualne revolucije, te pod uticajem društvenih i političkih okolnosti u tadašnjoj Jugoslaviji. Kroz specifičan pozorišni izraz – ludizam – predstava se bavi odsustvom potrage za dubljim smislom i prepuštanjem opuštenoj igri, dok se između redova naslućuju praznina, sujeta i egoizam društva koje neprestano juri za užitkom.
Provokativan naslov i očekivanja publike
O utiscima sa izvođenja i reakcijama publike za dnevno informativnu emisiju Tv Budva, Polis, govorio je glumac i Budvanin Lazar Nikolić, koji igra u ovom višestruko nagrađivanom regionalnom projektu. On se osvrnuo na sam naziv predstave i način na koji ga različite generacije doživljavaju.
„Mislim da ovaj naslov dosta privlači stariju publiku jer je Jovanović bio vršnjak te generacije, pa ljudi u naslovu negdje očekuju tematski fokus na Drugi svjetski rat i slične motive”, navodi Nikolić.
Ipak, kako ističe, glumačka ekipa se fokusirala na scensku igru i građenje zajedničke energije.
„Nije na nama da se bavimo time. Mi zaista uživamo i u samoj predstavi i u međusobnom druženju. Ovo je iskustvo za cijeli život i vjerujem da ćemo se uvijek rado ponovo okupljati i posjećivati”, naglašava budvanski glumac.
Prevazilaženje jezičkih barijera na regionalnoj sceni
Posebnost ove koprodukcije ogleda se i u tome što se predstava izvodi na svim jezicima prostora bivše Jugoslavije, čime se još jednom potvrđuje da pozorišna umjetnost uspješno prevazilazi formalne granice i podjele.
Nikolić objašnjava kako funkcionisao sam koncept izvođenja i komunikacije na sceni.
„Od samog početka bilo je fiksirano da svako igra na svom jeziku i, bez obzira na to gdje nastupamo, uvijek je obezbijeđen titl sa prevodom. To je za sve nas bila jedna zanimljiva okolnost koju smo uspješno prevazišli, iako su jezička barijera i sam smisao za humor specifični i različiti kod svakog naroda”, zaključuje Nikolić.
