Kafana kao institucija kulture: Novo vrijeme progutalo duh, boemija odlazi u istoriju
Kafana je nekada bila mnogo više od običnog ugostiteljskog objekta – bila je to svojevrsna institucija kulture, mjesto susreta pisaca i novinara i prostor u kojem se odvijala "igranka duha". Međutim, moderna tehnološka dostignuća i ubrzan tempo života polako, ali sigurno, potiskuju autentični boemski duh u prošlost.
Dugogodišnji novinar Savo Gregović, čiji rad traje preko četiri decenije, podijelio je svoje novinarsko i boemsko iskustvo na dva razdoblja: zlatno doba 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog vijeka, i moderno doba koje donosi potpuno drugačije vrijednosti.
"To je mjesto gdje se dolazilo, ulazilo, izlazilo... mjesto gdje su novinari, a i pisci prije svega, koji su bili njihovi najbolji drugovi, dolazili", prisjeća se Gregović nekadašnje uloge kafane za program Radio Budve.
On podsjeća i na definiciju koju je ostavio pjesnik Slobodan Marković – Libero Marconi: "U kafanu se ulazilo da se prisustvuje igranci duha".
"To je značilo da, kad sjede za istim stolom ili za dva-tri susjedna stola, Brana Petrović recituje svoje stihove na stolu u kafani 'Prešernov klet'. To je inače jedna od kultnih beogradskih kafana u kojoj su novinari prvo svraćali, pa onda iza toga išli u svoje redakcije. Nepozvanima nije bilo mjesta u kafani, to su oni sami saznavali, niko ih nije tjerao da napuste kafanu", ističe Gregović.
Od žive riječi do mobilnih ekrana
Govoreći o današnjem vremenu, Gregović primjećuje da mladi ljudi više nemaju spoznaju o tome šta je kafana predstavljala u svom izvornom obliku, te da su nova tehnička dostignuća prilično razdvojila ljude.
"Umrla je kafana kao institucija, a danas u tim nekadašnjim kafanama, koje nose ime starih vremena ili o kojima su napisani mnogi tekstovi, nalaze se poslastičarnice i takozvani kafići. U njima sjede momci i djevojke sa mobilnim telefonima. Prosto se nema vremena za priču, priča je izostala", naglašava on.
Prema njegovim riječima, kafanom se kao društvenom i kulturnom institucijom više niko ne bavi, zbog čega se čini da je kraj boemskog života veoma blizu.
"Novo vrijeme je progutalo čovjeka, progutalo je duh", zaključuje Gregović.
On dodaje da su prava boemska vremena, u kojima su se novinari i boemi intenzivno družili i stvarali u kafani, ostala vezana za drugu polovinu prošlog vijeka, dok nakon toga nastupa era novinarstva na portalima i društvenim mrežama, čime autentične kafane konačno odlaze u istoriju.