Alergija na grinje nije samo problem doma: savremena terapija i uticaj zagađenog vazduha
Alergija na grinje jedan je od čestih uzroka dugotrajnih respiratornih tegoba, poput zapušenog nosa, otežanog disanja, kašlja i osjećaja nedostatka vazduha.
Iako se grinje najčešće povezuju sa kućnom prašinom i uslovima u zatvorenim prostorima, savremeni pristup alergijskim bolestima sve više posmatra širu sliku od individualne osjetljivosti pacijenta do kvaliteta vazduha i drugih faktora iz životne sredine.
Na to ukazuje i dr Aleksandar Zekić, specijalista infektologije sa subspecijalizacijom iz alergologije i kliničke imunologije, koji radi u KBC Kotor.
U svojoj objavi dr Zekić opisuje slučaj pacijenta koji je godinama imao simptome poput zapušenog nosa i otežanog disanja, uz uredne nalaze u ranijoj medicinskoj dokumentaciji. Nakon započinjanja imunoterapije usmjerene na alergiju, prema njegovim riječima, pacijent je prijavio značajno poboljšanje zdravstvenog stanja.
Grinje nijesu samo „kućni problem“
Grinje kućne prašine najčešće se nalaze u zatvorenim prostorima, naročito u posteljini, madracima, tepisima i tapaciranom namještaju. Među najznačajnijim alergenima su vrste Dermatophagoides pteronyssinus i Dermatophagoides farinae.
Zbog toga se kod osoba alergičnih na grinje posebna pažnja posvećuje smanjenju izloženosti u domu redovnom čišćenju, pranju posteljine i kontroli uslova koji pogoduju njihovom razmnožavanju.
Međutim, potpuno uklanjanje alergena iz životne sredine nije uvijek moguće. Zato liječenje ne treba svesti samo na čišćenje stana, već je kod odgovarajućih pacijenata važno utvrditi šta tačno izaziva simptome i, uz procjenu ljekara, odabrati odgovarajuću terapiju.
Zagađenje vazduha može dodatno pogoršati simptome
Poseban problem predstavlja zagađenje vazduha u urbanim sredinama. Saobraćaj je jedan od izvora suspendovanih čestica, azotnih oksida i drugih zagađivača koji mogu negativno uticati na disajne puteve.
Istraživanja ukazuju i na interakciju između zagađivača vazduha i alergena. Čestice iz dizel izduvnih gasova, na primjer, mogu biti povezane sa lakšim prodiranjem pojedinih alergena u disajne puteve i pojačavanjem upalnog odgovora.
To znači da osoba koja je alergična ne reaguje nužno samo na jedan faktor. Simptome mogu oblikovati kombinacija alergena, kvaliteta vazduha, vremenskih uslova i individualne osjetljivosti.
Imunoterapija dugoročniji pristup alergiji
Za razliku od terapija koje prvenstveno ublažavaju simptome, alergenska imunoterapija ima za cilj da promijeni način na koji imunski sistem reaguje na određeni alergen. Primjenjuje se kod pažljivo odabranih pacijenata, nakon alergološke obrade i potvrde klinički značajne alergije.
Zbog toga je važno da osoba koja mjesecima ili godinama ima zapušen nos, kijanje, kašalj, sviranje u grudima ili otežano disanje ne pretpostavi sama da je riječ o „običnoj prašini“, već da se obrati ljekaru.
Savremena alergologija sve više insistira na individualnom pristupu: nije dovoljno samo ukloniti ono što vidimo u svom domu, već je potrebno utvrditi koji alergen izaziva reakciju i koliko na simptome utiču drugi faktori iz životne sredine.
Apel dr Zekića:
Kućna, te sve više odomaćen termin ulična prašina, neosvijetljeni i neprovjetreni hodnici zgrada, haustori, podhodnici, aluminijumski ustakljene tarase ugostiteljskih objejata i te kako pogoduju razvoju grinje.
Osvrt na savremeni način gradnje objekata i uopšte stilovi života izmještaju grinju iz reona kućne sredine i premještaju je i na teren sveopšte životne sredine.
"Dajemo osvrt imunoterapiji za grinju ali i te kako je uspješna navedena terapija i za alergiju na određene tipove korova drveća i trava. Takođe, u svjetlu imunoterapije napominjemo i liječenje od venoma pri ujedu ose, pčele i strsljena gdje takođe sa terena dobijamo podatke u uspjesnosti iste", zaključuje između ostalog dr Zekić.