DFC analitika: Šta su zapravo hibridne prijetnje i zašto se pojam zloupotrebljava?

Analiza Digitalnog forenzičkog centra ukazuje na rizik od pretvaranja ozbiljnog pitanja nacionalne bezbjednosti u političku etiketu.

Nakon što je premijer Milojko Spajić ukazao na postojanje hibridnih prijetnji usmjerenih prema Crnoj Gori, ta tema zauzela je značajan prostor u političkoj i široj javnosti. Tim povodom, Digitalni forenzički centar (DFC) objavio je analizu pod nazivom „Hibridne prijetnje: šta one zapravo znače?“, u kojoj pojašnjava mehanizme ovog djelovanja i upozorava na opasnosti neprecizne upotrebe tog pojma.

Iz DFC-a ističu da se pojam često koristi preširoko — kao sinonim za dezinformacije ili politički pritisak — iako je riječ o znatno kompleksnijem obliku djelovanja koji ne treba miješati sa legitimnim političkim sukobom ili kritikom vlasti.

Koordinacija osam instrumenata umjesto pojedinačnih incidenata

Hibridno djelovanje definiše se kao istovremeno ili koordinisano korišćenje različitih instrumenata radi uticaja na državu, njene institucije i društvo, bez otvorenog vojnog sukoba.

Analiza identifikuje osam ključnih kanala uticaja:

* Politički uticaj

* Identitetske podjele

* Mediji i dezinformacije

* Sajber prostor

* Instrumentalizacija migracija

* Ekonomski pritisak

* Vjerske i društvene strukture

* Organizovani kriminal

Kako se navodi u analizi, nijedan od ovih kanala sam po sebi ne predstavlja hibridnu prijetnju. Prijetnja nastaje tek kada više instrumenata djeluje sinhronizovano, u istom smjeru i na istoj temi, stvarajući kumulativni efekat koji postepeno smanjuje sposobnost države da samostalno donosi odluke.

Društvene podjele kao najpogodnije sredstvo

U dokumentu se naglašava da cilj hibridnog djelovanja najčešće nije izazivanje akutne krize, već postepena erozija institucija i povjerenja građana.

Postojeće identitetske, nacionalne, vjerske, istorijske i jezičke podjele u društvu predstavljaju najpogodnije tlo, jer se njihovim svjesnim eksploatisanjem smanjuje prostor za politički kompromis. Na taj način se energija javnosti i institucija usmjerava na teme koje izazivaju snažne emocije, dok ključne reforme i strateški ciljevi ostaju u drugom planu.

Rusija i Srbija kao glavni spoljni akteri

Osvrćući se na spoljni uticaj, DFC navodi da je Crna Gora godinama izložena različitim oblicima hibridnog djelovanja, pri čemu se kao najznačajniji akteri izdvajaju Rusija i Srbija:

Rusija: Djelovanje je dominantno usmjereno na slabljenje zapadnih integracija regiona, usporavanje pristupa EU i narušavanje povjerenja u NATO.

Srbija: Raspolaže neposrednijom infrastrukturom uticaja kroz političke, medijske, vjerske, ekonomske i društvene veze.

U analizi se napominje da ruski i srpski interesi nijesu identični, ali se u pojedinim segmentima preklapaju i međusobno pojačavaju, dok u slučaju bilateralnih neslaganja sa Hrvatskom ili Albanijom nijesu registrovani uporedivi obrasci hibridnog djelovanja.

Kritika vlasti i protesti nijesu hibridna prijetnja

DFC posebno skreće pažnju na rizik od zloupotrebe pojma. Kritika vlasti, rad opozicije, građanski protesti, izvještavanje medija ili bilateralni sporovi sa susjedima ne predstavljaju hibridne prijetnje ako iza njih ne stoji koordinisani obrazac sa strateškim ciljem destabilizacije.

„Ako se pojam hibridnih prijetnji počne koristiti kao politička etiketa za unutrašnje i spoljnopolitičke sporove, otežava se prepoznavanje stvarnog hibridnog djelovanja onda kada se ono zaista dešava“, zaključuje se u analizi uz poziv nadležnim institucijama da u slučaju operativnih saznanja precizno identifikuju izvore i metode i o tome jasno informišu javnost.