Kako je Boka Kotorska postala kolijevka crnogorske marikulture
Bokokotorski zaliv danas je prepoznatljiv po vrhunskim mušuljama i kamenicama, ali malo ko zna da priča o njihovom organizovanom uzgoju na ovom području traje više od pola vijeka.
Put od tradicionalnog ručnog rada do mikroskopskih istraživanja mikroalgi svjedoči o ogromnom potencijalu crnogorskog podmorja. Sve je počelo početkom sedamdesetih godina 20. vijeka, kada su pokrenuta prva ozbiljna naučna istraživanja sa ciljem da se utvrdi koliko je zaliv zapravo pogodan za razvoj marikulture. Rezultati su brzo potvrdili ono u šta su mnogi sumnjali – Boka Kotorska ima idealne prirodne uslove.
Cement, grane i „kadene”: Kako se radilo nekada?
Pionirski koraci u uzgoju školjki bili su gotovo u potpunosti ručni rad. Mlade kamenice (Ostrea edulis) sakupljale su se pomoću takozvanih fašina – snopova grana koje su u moru ostajale po nekoliko mjeseci. Nakon što bi se mlade školjke razvrstale, ručno su se pričvršćivale cementom u posebne pletenice. Zanimljivo je da se ovaj postupak, uz određena modernizovanja, i danas koristi u pojedinim zemljama Sredozemlja.
S druge strane, mlađ mušulja (Mytilus galloprovincialis) hvatala se na stara užad – poznata kao kadene – postavljena tik ispod površine mora. Kada bi dovoljno porasle, prebacivane su u pletenice, pergolare ili reste, koje su visile sa plutajućih konstrukcija.
Process uzgoja zahtijeva veliko strpljenje:Kamenicama je do tržišne veličine potrebno između 28 i 30 mjeseci.
Mušulje sazrijevaju znatno brže – za 18 do 24 mjeseca, u zavisnosti od prirodnih uslova.Komercijalni uzgoj mušulja doživio je procvat u drugoj polovini osamdesetih godina uvođenjem tehnologije plutajućih parkova (sistem koji je na snazi i danas), dok je komercijalni uzgoj evropske kamenice počeo znatno kasnije – tek 2009. godine.
Nauka i međunarodna saradnja kao vjetar u leđa
Tokom decenija koje su uslijedile, stručnjaci Instituta za biologiju mora pomjerali su granice. Eksperimentisalo se sa uzgojem pacifičke kamenice (Magallana gigas), pa čak i sa uzgojem ribe poput kalifornijske pastrmke (Oncorhynchus mykiss). Ključnu ulogu u razvoju odigrao je prenos znanja i uska saradnja sa naučnicima iz Španije, Italije, Norveške i Kine.
Danas morska akvakultura u Crnoj Gori obuhvata uzgoj:
Ribe: Brancin i Orada
Školjki: Mušulje i evropska kamenica
Pogled u brojeve: Na dvadesetak aktivnih uzgajališta u Crnoj Gori godišnje se proizvede oko 220 tona mušulja i oko 20 tona kamenica. Iako ove brojke djeluju impresivno, stručnjaci ističu da je to i dalje skromno u poređenju sa stvarnim prirodnim potencijalom zaliva.
Pogled u budućnost: Mrijestilišta i recirkulacioni sistemi
Danas se u Institutu za biologiju mora nalazi savremena laboratorija za marikulturu sa sopstvenim mrijestilištem kamenica i pogonom za uzgoj mikroalgi – osnovne hrane za njihove larve.Sljedeći veliki korak jeste otvaranje odjeljenja za recirkulacioni uzgoj ribe na kopnu, gdje će se primarno istraživati mogućnosti uzgoja rumbača (Scophthalmus maximus).
Od potopljenih grana do visoke tehnologije – priča o bokokotorskoj marikulturi dokaz je da spoj prirodnih bogatstava, naučnog rada i upornosti stvara sigurne temelje za održivu proizvodnju hrane u budućnosti.
