Mr Goran Bubanja: Kultura nije trošak, već investicija u trajanje grada

Gdje je granica između održivog razvoja i gubljenja identiteta jednog od najstarijih gradova na Jadranu? O sudbini Budve, njenom kulturnom nasljeđu i izazovima koje donosi savremeni turizam, za portal RTV Budva govori mr Goran Bubanja, muzejski savjetnik, magistar istorijskih nauka i magistar turizma. Upozoravajući da kultura nije trošak već investicija u trajanje, on objašnjava zašto autentičnost ostaje naš najveći luksuz i kako Budva može pronaći neophodnu ravnotežu između profita i sopstvene istorije.

U vremenu kada Budva sve više živi između turizma i ubrzanog razvoja, razgovor sa mr Goranom Bubanjom otvara ključno pitanje: može li grad sačuvati svoj istorijski identitet i autentični duh Mediterana? Kroz priču o bedemima, Starom gradu i kulturi pamćenja, Bubanja upozorava da gradovi ne nestaju samo rušenjem, već i zaboravom sopstvene duše. Ovo je priča o Budvi koja pokušava da pronađe ravnotežu između profita, kulture i trajanja.

Predveče, kada se gužva polako spušta prema šetalištu, Stari grad Budve na trenutak vrati svoj pravi glas. Kamen postane tiši. Konobari sklanjaju stolice. More udara u bedeme gotovo isto kao prije nekoliko vjekova. Tada Budva najviše liči na sebe. Na tren nije grad koji zaboravlja sopstvenu priču.

Ispred muzeja, u danima kada Budva još nije potpuno ušla u ljetnju groznicu muzike koja se sa terasa preliva prema zidinama, sjedi mr Goran Bubanja – muzejski savjetnik, magistar istorijskih nauka i magistar turizma. Govori mirno, gotovo profesorski tiho, ali svaka rečenica nosi neku vrstu zabrinutosti čovjeka koji ne posmatra Budvu samo kao turistički centar, nego kao živi organizam istorije.

Dok turisti prolaze sa telefonima u rukama, Bubanja gleda prema bedemima.

„Znate“, kaže na početku razgovora, „nekada su ove zidine čuvale grad od osvajača. Danas više nijesam siguran od čega ih čuvamo.“ Tu negdje i počinje priča o Budvi.

Da li Budva danas više prodaje razglednicu nego sopstvenu istoriju?

Mislim da ste tim pitanjem pogodili samu suštinu problema. Budva danas živi brzo. Nekad imam osjećaj da ljudi kroz Stari grad prolaze kao kroz aerodromsku zonu – fotografija, kafa, večera, izlazak… i odlazak. A grad nije nastao zbog toga. Ovaj prostor traje više od 2.500 godina. To nije mali podatak. To je ozbiljna civilizacijska činjenica.

Ali istorija ne može opstati sama od sebe. Ako je ne ispričate, ona počinje da blijedi. Turista danas zna gdje je dobar restoran, ali često ne zna da stoji na prostoru gdje su prolazili Iliri, Rimljani, Vizantinci, Mlečani. To je poraz kulture.

Šetamo uskim ulicama Starog grada. Gotovo svaka kuća ima apartman, restoran ili suvenirnicu. Pitamo ga  kada je Budva počela da gubi ravnotežu između života i turizma?

Postepeno. Nema jednog datuma. Grad je rastao brzo, a more novca koje donosi turizam često zamagli dugoročno razmišljanje. Ljudi su počeli da gledaju prostor prvenstveno kroz kvadrat, investiciju i sezonu.

A gradovi ne umiru samo kada se ruše. Nekad umiru i kada izgube svoju dušu. Najveća opasnost za Budvu nije razvoj. Grad mora da se razvija. Problem je kada razvoj izgubi mjeru. Kada kultura postane dekoracija umjesto temelja.

Šta danas govore bedemi Budve i da li ih još neko sluša?

Bedemi danas govore veoma glasno. Samo je pitanje imamo li vremena da ih čujemo. Oni govore o opstanku. O trgovini. O ratovima. O zemljotresima. O ljudima koji su ovdje živjeli mnogo skromnije nego mi danas, ali su iza sebe ostavili ozbiljnu civilizaciju.

Znate šta je paradoks? Nekad su bedemi štitili grad od spoljnog svijeta. Danas bi možda trebalo da štite grad od nas samih. Od pretjerane gradnje. Od zaborava. Od površnosti.

Muzej je mjesto gdje radite već godinama. Ali vi često kažete da muzej nije dovoljan?

Muzej jeste polazna tačka. Ako sve svedemo na nekoliko prostorija i vitrina, onda nijesmo razumjeli Budvu. Čitav Stari grad mora se posmatrati kao veliki otvoreni muzej Mediterana.

Ove ulice su eksponati. Trgovi su eksponati. Bedemi su eksponati. Pogled prema moru je dio kulturnog nasljeđa. Čak i tišina između kamenih kuća ima svoju istoriju. Moderni turista ne traži samo sunce. Traži priču. Doživljaj. Autentičnost. Ako toga nema, onda svaki grad na Mediteranu počinje da liči jedan na drugi. 

Može li Budva izgubiti samu sebe?

Može. I to nije pretjerivanje. Grad je počeo da liči više na sezonu nego na mjesto za život. A gradovi nekad fizički ostanu isti, ali izgube identitet. To je mnogo opasnije od rušenja.

Ako Budva postane samo sezonska kulisa za brzu zabavu, onda će izgubiti ono po čemu je posebna. A upravo je istorija njena najveća konkurentska prednost. Kultura nije trošak. To ljudi moraju da razumiju. Ona je investicija u trajanje grada.

"Kultura nije trošak. Ona je investicija u trajanje grada i naša najveća konkurentska prednost."

Dok izlazimo prema bedemima, spušta se noć. More postaje tamno, a svjetla sa jahti polako prekrivaju horizont.

Pitamo ga gdje vidi budućnost Budve.

U ravnoteži. Budva ne smije da bira između turizma i kulture. Njena budućnost zavisi upravo od njihovog povezivanja.

Najveći potencijal vidim u zaleđu Starog grada, u povezivanju obale i unutrašnjosti. U malim kulturnim rutama. U pričama o ljudima. U starim maslinjacima. U lokalnoj gastronomiji. U obrazovanju djece da razumiju gdje žive. Jer grad bez pamćenja vrlo brzo postane samo lokacija. A Budva je mnogo više od lokacije. Ona je priča Mediterana. Samo je pitanje da li ćemo je znati sačuvati.