Nautički turizam cvjeta, ali pluća Jadrana nestaju pod sidrima

Svako nepažljivo spušteno sidro može za nekoliko minuta uništiti morsku cvjetnicu kojoj su za oporavak potrebne decenije.

Još koji dan i okrećemo stranicu kalendara – arhiviraćemo ovogodišnji jun. I zaključiti da nam je u njemu bilo pretjerano vruće. A što nam tek slijedi… Sa početkom jula, tradicionalno kod nas, startuje glavni dio turističke sezone, njen vrhunac. Glavni u kopnenom i morskom sektoru. Kada pominjemo more, kupanje zanemarujemo – ono je osnova turizma, barem ovog našeg. Pominjanje mora podrazumijeva plovidbu, krstarenje, dane i noći na moru i užitke koje nudi takav način ljetovanja, piše Novi list.

Sljedeća dva mjeseca našim Jadranom ploviće se na sve strane i u svim smjerovima – neposredno uz obalu, kroz kanale i daleko na pučini. Da ne govorimo o tome u čijim će sve rukama biti kormila tih plovila, čamaca, glisera, jahti, jedrilica… Hiljade plovila, hiljade „kapetana“, znalaca i nevještih početnika, a najviše „ljetnjih kapetana“. Puno je o tome pisano i – nikada dosta. Danas ništa od toga neću ponavljati. U razgovoru sa jednim profesionalnim ribarom iskristalisala se zanimljiva tema – posidonija. Ona je uvijek zanimljiva i važna, a nadasve sada, u danima najintenzivnije plovidbe.

Posidonija, da, to je ona morska trava kojom je ponegdje gusto obraslo čitavo morsko dno, koju između dva ljeta more obilno izbacuje na plaže, pa i drugdje na obalu, a od koje zaziru mnogi od nas. Pamtim slike iz djetinjstva – za vrijeme oseke uživali smo da trčimo po debelim smeđim naslagama „trave“ na plaži. Znali smo i da se valjamo po njima. Najviše nas je „brinula“ pošteno isprljana obuća, ali i odjeća. Prije nekoliko godina na jednoj ostrvskoj plaži ponovo sam gazio po nanesenoj posidoniji, ali sada sa drugačijim osjećanjima. I da, nije bila naročito bujna, tanak sloj, ne deblji od tri-četiri centimetra. Ali vidio sam pravu, prirodnu posidoniju…

„Prečesto nas sa raznih strana prozivaju, pa čak i napadaju, okrivljujući nas da pretjerano uništavamo posidoniju. Neću protivrječiti, neki od ribarskih alata oštećuju livade posidonije. Međutim, odgovorno tvrdim da će u dva predstojeća ljetnja mjeseca nautičari uništiti neuporedivo više posidonije nego svi naši ribari zajedno. Baš ti ljudi ne znaju gdje sidre, niti o tome vode računa… O tome se malo govori, nautičari mnogima donose zaradu, pa štetu koju nanose prirodi zanemarujemo.“ Tako zbori ribar koji radi sa velikim alatom i nema šanse da bi ugrozio livade te životno važne morske cvjetnice.

Posidoniji u Jadranskom moru potrebna je maksimalna zaštita. I ne samo u Jadranskom! Ugrožena je i u ostalim morima Sredozemlja. Na nekim djelovima našeg mora, gdje je nekad bila gusta, posidonija je sada jako oštećena – njene livade su ponegdje nestale, a drugdje su prorijeđene, sa listovima u lošem stanju. Posidonija je u Mediteranu zaštićena vrsta. Zaštita je propisana na nivou EU, a u Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta morskog bilja. Njena važnost je ogromna, ona obogaćuje more kiseonikom, a na bujnim livadama listovi su joj dugački i do metar i po. Za mnoge ribe i ostale morske organizme livade posidonije nude zaštićeno stanište. One se u njima i razmnožavaju, što dodatno povećava njen značaj za život u moru. Takođe, posidonija osigurava bistrinu mora, štiti plaže od uticaja talasa i erozije.

Livade posidonije nazivaju plućima mora – one ga značajno obogaćuju kiseonikom, pa jedan kvadratni metar dnevno proizvede do 14 litara kiseonika. Izuzetno je korisna i važna za morski ekosistem, a problem je u tome što njene livade sporo rastu i još se sporije obnavljaju. Pa, kad sidro velike jahte ili jedrenjaka katamarana „pošteno zaore“ po livadi posidonije, treba čekati dok „trava ponovo naraste“. Zato je važno te livade maksimalno čuvati. I moramo znati – na njima se ne smije sidriti. Posidonija je rasprostranjena na dubinama od 5 do 40 metara, u Jadranu ponajviše u akvatorijumu ostrva. Ograničena je, međutim, na pojas od stotinak metara od obale.

Za razliku od mnogih morskih vrsta, posidonija je endem Sredozemnog mora. Endem koji pred uticajem čovjeka, ali i same prirode, postepeno uzmiče. Stručnjaci procjenjuju da su unazad pola vijeka površine pod posidonijom smanjene za više od 30 odsto. U zapadnom Sredozemlju i do 50 odsto. Lako je zaključiti da se proces nestajanja poklapa sa uzletom nautičkog turizma. Posljednjih decenija dodatno ga pospješuju klimatske promjene.

Posidonije kakvu poznajemo u našem Jadranu nema drugdje izvan Sredozemlja. Dvije srodne vrste žive u morima oko Australije. Zato je njeno očuvanje od izuzetne važnosti. I jako je stara! Naučnici joj procjenjuju starost na oko 100.000 godina i smatraju je najstarijim organizmom na svijetu. Korijenje je još starije – ono prodire duboko u podlogu, po nekoliko metara, a starost mu se procjenjuje na nekoliko hiljada godina. Zato, prije obaranja sidra, svaki skiper ili voditelj jahte trebalo bi da razmisli gdje sidri i kakvo je dno ispod njegovog broda. Jasno, neće baš roniti da se lično uvjeri čime je dno obraslo. Pa i da to čine, pitanje je ko bi od njih prepoznao posidoniju..?

U podmorju Španije, posebno Balearskih ostrva, nalaze se najveće livade posidonije na Sredozemlju. Sidrenje nautičara na tom području predstavljalo je veliki problem, pa je prirodna baština počela da se degradira. Da bi je sačuvali pred najezdom nautičkog turizma, Španjolci su to područje proglasili parkom prirode, a UNESCO ga je 1999. godine proglasio svjetskom baštinom.

Vlada je uredbom o očuvanju posidonije napravila zakonodavni okvir za efikasniju zaštitu. Zabranjeno je sidrenje iznad livada posidonije, propisane su visoke kazne i izrađena detaljna mapa rasprostranjenosti posidonije. Za nautičare je napravljena aplikacija koja im pruža informacije o mogućnosti sidrenja i priveza plovila izvan područja tih livada.

Stručnjaci i organizacije koje se bave zaštitom prirode tvrde da nama nedostaje upravo takav zakonski okvir. Prema njihovom mišljenju, sidrenje se mora zakonski regulisati. Time će se barem usporiti dalja degradacija livada posidonije, jer je u uslovima intenzivnog nautičkog turizma kakav mi imamo potpuno zaustavljanje praktično nemoguće.

U svevremenskoj pjesmi „Galeb i ja“, koju je na premijeri prije gotovo pola vijeka maestralno interpretirao Oliver Dragojević, uvodni stihovi glase: „Lipo li je, lipo li je / Na lažini suvoj ležat…“ Vjerujem da rijetki od nas znaju šta je ta „suva lažina“. Pritom, isključujem Dalmatince. Lažina je posidonija – to joj je jedno od narodnih imena. Na našoj obali i ostrvima još je nazivaju voga, okeanski porost, purić, a ponegdje samo trava, odnosno morska trava.