Rasprava o komunalnim vezovima uzburkala primorje

Nakon oštrog pritiska nezadovoljnih građana sa primorja, Ministarstvo pomorstva privremeno je povuklo sporni nacrt pravilnika o uslovima i kriterijumima za ostvarivanje prava na vez u komunalnom dijelu luke.

Predloženi dokument, koji je ignorisao decenije porodičnog kontinuiteta, izjednačio dugogodišnje korisnike sa osobama na listi čekanja i ugrozio nasljeđivanje vezova, izazvao je ogroman revolt u Tivtu i Baru. Upravo je o ovim gorućim problemima upravljanja obalom i morem bilo riječi u emisiji „Radar“ televizije TV Vijesti, čiji je autor i voditelj Marko Mišić.

Dok nadležni u Podgorici pripremaju reviziju bez učešća javnosti, primorci poručuju da se komunalni vez ne smije pretvoriti u komercijalni biznis i oslanjaju se na uporedna iskustva iz Hrvatske.

Birokratski udar iz Podgorice na mediteranski stil života

Odluke o sudbini obale i lučica godinama se donose centralizovano, u kancelarijama u Podgorici i Budvi, bez prethodnog razgovora sa onima koji od mora žive i uz njega traju. Za primorce, komunalni vez nije luksuz, građevinsko zemljište niti privatna investicija, to je nasljeđe, ribolov i osnovni stil života koji traje generacijama.

Menadžerka Opštine Tivat Ivona Petrović ističe u emisiji „Radar“ da unificirana i prebrzo donijeta rješenja iz centralnih organa ne odgovaraju specifičnostima primorskih mjesta.

„Naravno da u porodici imamo barku, to se kod nas podrazumijeva i dio je svakodnevnog načina funkcionisanja. Vežemo je u porat koji se sticajem okolnosti nalazi ispod naše kuće u Krašićima. Centralizovani sistem upravljanja iz Podgorice i kancelarija Morskog dobra u Budvi donosi unificirana rješenja koja ne mogu dati ništa dobro lokalnom stanovništvu. Očekivalo se da se prije svega obave razgovori sa korisnicima i upravljačem, u ovom slučaju našim Komunalnim preduzećem, kako bismo dobili najkvalitetnija i najodrživija rješenja“, objašnjava Petrović.

Petrović dodaje da je Ministarstvo pomorstva u žurbi za sistemskim promjenama preskočilo ključne korake, iako je za pohvalu bio njihov dosadašnji rad na bezbjednosti plovidbe u Boki.

Matematika bez logike: Kako su izbrisani vjekovni bodovi i prava nasljeđivanja

Najveći revolt građana izazvale su odredbe o bodovanju, prema kojima neko ko koristi vez i održava barku tri ili četiri decenije na narednom konkursu gubi sve bodove, dok prijava za nasljeđivanje nakon smrti vlasnika nosi nula poena.

Predsjednik Nevladinog udruženja korisnika vezova u marini Bar Ivan Dabović objašnjava da su nadležnima uputili prigovor u sedam tačaka, zasnovan na striktnim uporednim praksama.

„Sistem bodovanja apsolutno nije bio komparativan. Stavljeni smo u istu ravan sa ljudima koji čekaju vez , osoba koja ima vez 20 godina, ulaže u čamac i ribanje, imala je manji broj bodova nego neko ko je deset godina na listi čekanja. Po automatizmu, stari korisnik gubi vez. A za tri ili pet godina opet stiče pravo da aplicira i ima više bodova od onoga ko ga je tek dobio. To je nevjerovatna zamka, kupuj, prodaj brod, ili da se mijenjamo na par godina. Drugo, sporno je nasljeđivanje. Zašto poslije moje smrti moj sin ili unučad ne mogu da naslijede bodove koje sam zaradio 30 i kusur godina? To je amaterizam“, poručuje Dabović.

Dabović ujedno upozorava na strah od skrivene komercijalizacije i privatizacije luka:

„Barska marina je akcionarsko društvo u kojem država ima oko 54 odsto akcija. Strahuje se da je eliminacija starosjedilaca tek prvi korak ka privatizaciji i dovođenju onih koji imaju više para i skuplje glisere.“

„To je kao da primorcu otkinete noge“: Kalimanj i Bar brane nasljeđe predaka

U tivatskoj lučici Kalimanj, koju su sami mještani gradili i iskopavali iz močvarne vale prije više od četiri decenije, odricanjem vlastitog zemljišta i radom, mještani poručuju da neće odustati od borbe.

Vatroslav Belan, dugogodišnji korisnik veza u Kalimanju, podsjeća na istorijat lučice i specifičan duh zajednice:

„Moja porodična barka, mali gliser od četiri metra koji mi služi za ribanje, stoji ovdje tačno 46 godina. Mi mještani smo gradili ovu lučicu, ona je bila blatnjava, iskopavala se trava, pravila drvena mula da bismo imali gdje svezati barke. Moj otac je sam ankerisao mulo, postavio muringe i konope. Komšije da zatvore oči, napamet znaju gdje je čija barka. I sad bi neko iz Podgorice da me makne ili dovede neki veliki gliser koji bi plaćao 1.000 eura? Autori pravilnika moraju da znaju da je to kao da jednom primorcu otkinete noge. Da se administrativnom mjerom obriše četiri decenije tradicije – to ukazuje da službenici iz kancelarija malo znaju o nautici i Mediteranu.“

Podjednako emotivno reaguju i Barani, za koje je boravak na moru identitet i navika iz najtežih vremena. Jedan od višedecenijskih nautičara iz Bara, Tomislav Iličković, prisjeća se devedesetih godina:

„Svoj prvi čamac kupio sam 1992. godine. U vrijeme sankcija, kada nije bilo goriva, kupovali smo benzin u plastičnim bocama od Coca-Cole, vozili biciklom iz Čeluge do marine i sipali u rezervoar da isplovimo i pendulamo. To je ljubav prema moru i slobodi. Poruka Vladi je da nas shvati ozbiljnije, da razgovara sa ljudima i ne uništava ono što nam valja i što ostavljamo djeci.“

Iskustva iz EU: Šta poručuju Nina Perko i Domagoj Maroević iz Hrvatske?

U potrazi za održivim modelom, udruženja sa crnogorskog primorja analizirala su praksu u susjednoj Republici Hrvatskoj, čija su iskustva predstavljena u emisiji „Radar“. Tamo je sistem upravljanja komunalnim vezovima kroz resorne institucije i županijske lučke uprave uređen sa jasnim ciljem zaštite lokalnog stanovništva.

Iz hrvatske Uprave pomorstva, Nina Perko ističe da je zakonski okvir postavljen tako da se komunalni vezovi strogo štite kao socijalna i tradicionalna kategorija namijenjena isključivo stanovnicima koji plovila koriste za lične potrebe, sport i ribolov:

„Komunalni vez u Hrvatskoj je zakonski definisan kao resurs od posebnog lokalnog značaja. Cilj je da se zaštiti domaći čovjek i spriječi da pomorsko dobro bude podređeno čistom kapitalu ili špekulacijama. Postoje jasni kriterijumi prebivališta i namjene plovila kako bi se očuvao tradicijski način života na obali“, poručuje Perko.

Sa terena, iz primjera županijskih lučkih uprava, Domagoj Maroević iz Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije objašnjava kako funkcioniše red u praksi i kako se sprečavaju zloupotrebe i nelegalni izdaci:

„Kod nas su pravila jasna: ugovori za komunalni vez sklapaju se sa uslovom dugogodišnjeg prebivališta u lokalnoj samoupravi. Ne može neko ko se doselio juče dobiti komunalni vez ispred čovjeka koji tu živi cijeli život. Pored toga, kontrole su stroge, ukoliko se utvrdi da neko iznajmljuje komunalni vez trećim licima ili drži komercijalno plovilo na mjestu koje je namijenjeno mještaninu, ugovor se odmah raskida, a vez se vraća u sistem dodjele onima koji su na čekanju. Komercijalni turizam i nautika imaju svoje marine i tržišne cijene, a komunalne lučice moraju ostati socijalno i tradicijski zaštićene“, naglašava Maroević.

Predsjednik NVU korisnika vezova u Baru Ivan Dabović ističe da su upravo ovakvi modeli iz Hrvatske bili uzor za njihove primjedbe:

„Mi nismo napamet nabacali primjedbe, već smo za svaku tačku našli uporednu praksu iz Hrvatske i EU. Tamo se komunalni vez drži kao svetinja i pravo mještanina, a ne poligon za istiskivanje starosjedilaca“, poručuje Dabović.

Zloupotrebe na vezovima i rješenje za budućnost: „Izgradite novih 300 vezova!“

Pored spornih kriterijuma pravilnika, u javnosti se otvorilo i pitanje javne tajne na primorju, preprodaje i nelegalnog izdavanja komunalnih vezova. Korisnici koji plaćaju komunalnu taksu od oko 300 eura godišnje tokom ljeta znaju izdavati svoje mjesto plovilima sa strane za više hiljada eura.

Tivćani i Barani ističu da je to isključivo stvar neodgovornosti upravljača i inspekcija:

„Ako je vez registrovan na barku TV 971 i ime vlasnika Vatroslava Belana, tu ne smije stajati nikakvo drugo plovilo, a ponajmanje tablice iz Beograda, Novog Sada ili drugog grada. Inspektor ili komunalno preduzeće treba samo da obiđe vezove, pozove vlasnika i utvrdi o čemu se radi. Zloupotrebe se lako rješavaju kad ima volje.“

Kao glavno rješenje problema sa dugim listama čekanja, mještani i opštinari predlažu izgradnju novih komunalnih lučica, umjesto što se od Titovog vremena do danas broji isti broj mjesta.

„Dajte da izgradimo novih 300 vezova na potezu tivatske obale ili u Baru. Opštinski budžeti rastu, novca ima. Modernim, lakim i ekološkim materijalima i plutajućim pontonima u Boki se izuzetno brzo i bez betonskih radova može napraviti nova lučica. Jedna takva marina riješila bi sve probleme i za mještane i za komercijalna plovila. Umjesto online dopisivanja i preglasavanja sa Podgoricom, država mora sačuvati tradiciju da bismo imali šta ostaviti potomcima“, zaključuju predstavnici primoraca.