Rasprave u Viber grupama pred kraj godine izmakle kontroli, iz JPU „Ljubica V. Jovanović Maše” poručuju: Najveća nagrada su dječji zagrljaji
Pred kraj svake školske godine, Viber grupe roditelja tradicionalno postaju poprište burnih rasprava, a glavni kamen spoticanja su prevelike cifre koje se izdvajaju za poklone vaspitačicama i nastavnicima. Da je situacija u Budvi ove godine izmakla kontroli, potvrđuje i činjenica da pojedini roditelji, ali i sami vaspitači, nerijetko kontaktiraju medije kako bi uticali da se ova praksa zaustavi.
Dok jedni smatraju da skupi darovi iskazuju zahvalnost, drugi upozoravaju da to stvara finansijski i društveni pritisak na porodice. Iz Javne predškolske ustanove „Ljubica V. Jovanović Maše” u Budvi, kao i iz Savjeta roditelja i stručne pedagoške službe, stižu jasne poruke – materijalne stvari nisu način za iskazivanje zahvalnosti.
Uprava vrtića: Poklon se može doživjeti i kao uvreda, radimo profesionalno
Iz uprave JPU „Ljubica V. Jovanović Maše” naglašavaju da ustanova nema uvid u to šta se dešava na privatnim kanalima komunikacije roditelja, ali decidno poručuju da za poklonima nema nikakve potrebe.
„Naša nadležnost nije, niti mi znamo šta roditelji rade na svojim posebnim Viber grupama i kako se organizuju. Mi svoj posao radimo profesionalno i zaista nema nikakve potrebe da se ljudi na taj način zahvaljuju vaspitačima. Dovoljno je kada vaspitači sretnu djecu na ulici da ih pozdrave, zagrle, da ih roditelji uvaže, upute lijepu riječ i pohvalu. To je ono za šta radi svaki vaspitač, vjerujte mi”, poručila je, Viktorija Blagojević iz JPU "Ljubica Jovanović Maše".
Takođe, navode da ovakvi gestovi kod dijela kolektiva izazivaju nelagodu.
„Mnogi od vaspitača poklon doživljavaju kao određenu, ne bih rekla uvredu, ali prosto to nije način da se odužimo vaspitačima, učiteljima, stručnim saradnicima ili upravi. Mi zaista nemamo informacije o tim sakupljanjima novca. Postoji Savjet roditelja koji je nezavisno tijelo, sami organizuju sastanke, mogu donositi odluke i uticati na rad ustanove.”
Savjet roditelja: Trud vaspitačica nema cijenu, ali roditelji odlučuju sami
Ispred Savjeta roditelja JPU „Ljubica V. Jovanović Maše”, Petar Antonioli navodi da se roditelji unutar oko 40 vaspitnih grupa potpuno samostalno organizuju i donose odluke o tome kako će izraziti zahvalnost na kraju godine. Sa druge strane, on ističe da se trud prosvjetnih radnika ne može platiti novcem.
„Šteta je samo što ne postoji toliko veliki novac, niti ga i kod nas ima, kolika je zapravo vrijednost onoga što vaspitačice čine za našu djecu”, poručio je Antonioli, ukazujući na plemenitost i težinu vaspitačkog poziva.
Pedagog Viktorija Blagojević: Apelujem na roditelje, naš posao je da pružamo ljubav
Pedagoškinja Viktorija Blagojević naglašava da postoje mnogo ljepši, kreativniji i suptilniji načini da se prosvjetnim radnicima iskaže poštovanje za trud, bez ulaženja u velike finansijske troškove.
„Postoje mnogo ljepši načini da se zahvalimo svima za ono što nam je, ustvari, posao. Nama je posao da pružamo obrazovanje, vaspitanje, podršku i ljubav djeci. Negdje ja, i kao pedagog i kao roditelj, zaista apelujem na druge da nije sve u tome da nekome nešto skupocjeno poklonite. Čitav život ćemo mi živjeti zajedno u ovom gradu i to zajedništvo se gradi drugačije”, istakla je Blagojević.
Human gest jedne od vaspitačica: Novac uplatite fondaciji „Budi human”
Kao najbolji primjer kako bi kultura zahvalnosti trebala da izgleda, u prilogu se navodi i nesvakidašnji, predivan gest jedne od vaspitačica iz pomenute budvanske javne predškolske ustanove.
Ona je, uvidjevši rasprave i pritisak koji se stvara oko sakupljanja novca, uputila direktnu poruku roditeljima svoje grupe sa predlogom da se predviđena sredstva umjesto za kupovinu materijalnog dara uplate na žiro račun Fondacije „Budi human”, i tako usmjere onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Na kraju, zaključak i poruka struke jeste da bi odrasli svojim ličnim primjerom trebali zajedno da grade društvo u kojem se pažnja i zahvalnost pokazuju lijepim gestovima, crtežima, stihovima i poštovanjem, a ne skupocjenim poklonima – jer su dječji osmijesi, napredak i iskreni zagrljaji najveća i jedina stvarna nagrada za svakog vaspitača.