Rekordan rod borovnice: Crna Gora bere, drugi prerađuju

Ovogodišnja sezona borovnice na sjeveru Crne Gore, koja bi se mogla smatrati rekordnom, pokazala je da šumski plodovi nisu samo dodatni prihod za stanovništvo ruralnih krajeva, već ozbiljan privredni potencijal.

Rod borovnice je, prema procjenama otkupljivača i ljudi uključenih u berbu, najbolji od kada se radi organizovani otkup, a potražnja je takva da bi gotovo cjelokupan ubran rod mogao pronaći put do tržišta, ali izvan Crne Gore.

Vlasnik preduzeća „KD Sloga“ iz Rožaja, Fefo Kalač, kazao je za Portal RTCG da je ovo na neki način „vanredna situacija“ i da je borovnica ove godine potpuno u drugi plan potisnula ostale šumske plodove.

„Moje preduzeće će do kraja sezone otkupiti oko trista tona borovnice i ja imam kapacitete da sve zamrznem i izvezem. Mislim da na sjeveru Crne Gore ima dovoljni privrednika u oblasti otkupa i dovoljno kapaciteta da se sav ovogodišnji rod sačuva i da se ne dozvoli da bilo šta propadne“ - rekao je Kalač.

Za berače, otkupljivače i izvoznike dobra sezona znači i dobru zaradu. Otkupljivači tokom sezone preuzimaju stotine tona borovnice, koja se potom uglavnom plasira na inostrana tržišta. Novac se tako, kroz čitav lanac – od berača do izvoznika – vraća u lokalnu ekonomiju.

Upravo se zbog ove činjenice iznova svake godine postavlja pitanje - zašto se najveći dio vrijednosti ovog proizvoda stvara van Crne Gore?

Iako se šumski plodovi sa crnogorskih planina izvoze u značajnim količinama, naša država gotovo da nema razvijenu industriju njihove prerade.

Borovnica iz naših šuma najčešće napušta Crnu Goru kao svježa ili zamrznuta sirovina, dok se najveća dodatna vrijednost stvara tek kasnije – kroz preradu, pakovanje, proizvodnju sokova, džemova, koncentrata, sušenog voća, dodataka prehrani i drugih proizvoda.

Moglo bi se jednostavno reći - Crna Gora proizvodi ono što tržište traži, ali najveći dio profita ostavlja drugima.

To je posebno važno ako se ima u vidu da šumski plodovi nisu ograničeni samo na borovnicu. Na sjeveru postoje i malina, kupina, šumska jagoda, gljive, ljekovito i aromatično bilje. Sve su to proizvodi koji, uz odgovarajuću tehnologiju, mogu postati sirovina za čitav niz finalnih proizvoda.

Portal RTCG je ranije ukazivao na činjenicu da bi samo jedna savremena fabrika za preradu šumskih plodova mogla imati višestruki efekat.

Osim direktnog zapošljavanja, otvorila bi prostor za stabilniji otkup od lokalnog stanovništva, smanjila gubitke kvarljive robe i omogućila proizvođačima da dio proizvoda plasiraju tokom cijele godine, a ne samo nekoliko nedjelja koliko traje berba. Još važnije, takva proizvodnja mogla bi dobiti crnogorski brend.

Proizvod od borovnice sa sjevera Crne Gore, upakovan i prerađen u našoj zemlji, imao bi potpuno drugačiju ekonomsku vrijednost od sirovine koja kamionom odlazi preko granice. Na tržištu bi se mogao pojaviti kao džem, sok, sirup, čaj, sušena borovnica, smrznuti proizvod ili kao sastojak nekog drugog prehrambenog proizvoda.

Podrazumijeva se da izgradnja fabrike sama po sebi ne bi riješila problem, već da je potrebna organizovana proizvodnja, kontrolisan kvalitet, standardizacija, takozvani hladni lanac, pouzdano snabdijevanje sirovinom i ozbiljan pristup izvoznim tržištima. Potrebni su i investitori spremni da uđu u posao koji zahtijeva kapital, tehnologiju i dugoročnu strategiju.

Upravo zbog toga pitanje više ne bi trebalo da bude samo koliko ćemo borovnice ove godine ubrati, već i šta ćemo od nje napraviti.

Ako svaki otkupljivač tokom sezone preuzme nekoliko stotina tona, jasno je da sirovine ima, da postoji tržište, ako postoji i potražnja, i ako na kraju svi u lancu od berača do izvoznika mogu zaraditi, onda je jasno da u tom lancu postoji značajna količina novca.

Jasno je, međutim i to da ono što nedostaje jeste posljednja karika – prerada i finalni proizvod u Crnoj Gori.

Sjever Crne Gore decenijama ima problem depopulacije, odlaska mladih i nedostatka stabilnih izvora prihoda. Šumski plodovi nisu čarobno rješenje za te probleme, ali mogu biti dio šire razvojne strategije, posebno u krajevima u kojima porodice već imaju znanje, tradiciju i pristup prirodnom resursu koji može biti ekonomski valorizovan.

Zato bi rekordna sezona borovnice trebalo da bude više od dobre vijesti za berače i otkupljivače. Ona bi mogla biti povod da država, lokalne samouprave i privatni sektor ozbiljno otvore pitanje industrijske prerade šumskih plodova.

Između sirovine i finalnog proizvoda krije se upravo ona dodatna vrijednost koja bi mogla ostati u našoj zemlji – kroz nova radna mjesta, veće prihode, razvoj sjevera i stvaranje domaćeg brenda.

“Država bi morala da razvije bolju strategiju u ovoj oblasti. Potrebna su prije svega ulaganja u proizvodne kapacitete koje imaju neke druge, susjedne države. Naravno, potrebna su i velika obrtna sredstva” – smatra jedan od velikih otkupljivača iz Rožaja, Feho Kalač.

Samo u ovom sjevernom gradu postoje četiri otkupljivača sa kapacitetima sličnim njegovim, i Kalač vjeruje da će sav ovogodišnji rod borovnice za koji kaže da predstavlja neočekivanu “vanrednu situaciju”, biti spašen, ali i najvećim dijelom otići u izvoz.

Dok kamioni sa tonama borovnice i drugih šumskih plodova i ove sezone odlaze iz Crne Gore, ostaje pitanje koje zaslužuje odgovor - hoćemo li i narednih godina samo brati i izvoziti, ili ćemo konačno početi da proizvodimo?