Sindikati upozoravaju da je od 31. marta Crna Gora bez Opšteg kolektivnog ugovora, prava radnika dovedena u pitanje

Gostujući u emisiji „Otvoreno“ na programu Televizije Budva, predsjednik Sindikata turizma i ugostiteljstva Crne Gore Radomir Milić iznio je zabrinjavajuće podatke o stanju socijalnog dijaloga u državi, istakavši da je rad Socijalnog savjeta marginalizovan i da su ključna prava radnika, posebno u javnom sektoru, ozbiljno ugrožena.

Milić je objasnio da je formalni rok za izmjene i dopune Zakona o radu obavezivao pregovarače da proces završe do 31. marta 2026. godine, ali da je zbog nedostatka volje i suštinskog dijaloga taj rok ispušten.

„Novi zakon, odnosno izmjene i dopune Zakona o radu, naveo je odrednicu u kojoj se kaže da Opšti kolektivni ugovor prestaje sa važenjem 31. marta 2026. godine. Tako da mi sad nemamo kolektivni ugovor i prava zaposlenih što se tiče primanja, naročito naknada zarada i drugih primanja koja nisu beznačajna, dovedena su u pitanje od strane poslodavaca iz razloga što ne postoji pravni osnov za njihovo ostvarivanje, najviše u javnom sektoru“, upozorio je Milić, podsjećajući da država kao najveći poslodavac broji preko 45.000 zaposlenih.

Gubitak naknada i otpremnina: Radnici ostaju „na ledini“

Prema riječima predsjednika Sindikata, prestankom važenja Opšteg kolektivnog ugovora svi zaposleni koji nemaju potpisan granski ili ugovor kod poslodavca, automatski gube pravo na ključne naknade.

Šta sve obuhvataju izgubljene naknade: U ove prinadležnosti spadaju naknade za rad tokom državnih i vjerskih praznika, naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanje), naknade za roditeljsko, hraniteljsko i usvojeno staranje o djeci, kao i troškovi prevoza i naknade za prekvalifikaciju.

Problem sa otpremninama: Milić je naveo i drastične primjere iz prakse gdje radnici koji odlaze u penziju ne mogu da naplate svoje otpremnine. „Zakon o radu kaže da će se otpremnina isplatiti u skladu sa Opštim kolektivnim ugovorom. Kako njega više nema, pojedini radnici ostaju bez iznosa od 4.500 do 5.000 eura, što je za nekoga cijela kuća“, naglasio je on.

Kao pozitivan primjer u opštem sivilu, Milić je izdvojio sektor turizma i ugostiteljstva gdje je prije tri godine donesen Granski kolektivni ugovor, a čak 95% članica je zaključilo kolektivni ugovor kod samog poslodavca, čime su njihova prava privremeno zaštićena.

Problem sa radnom snagom i siva zona

Osvrćući se na pripremu ljetnje turističke sezone i obezbjeđivanje adekvatnog kadra, Milić je istakao da Crna Gora pati od hronične neusaglašenosti tržišta rada i zastarjele politike vođenja evidencije nezaposlenih na Birou rada.

„Zvanični podaci govore da na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ima preko 20.000 ljudi, a sa druge strane potražujemo i uvozimo hiljade radnika za građevinarstvo i ugostiteljstvo. Svako ko prođe ulicom može čuti turski, albanski ili sudanski jezik na gradilištima. Mnogi od tih ljudi rade u sivoj zoni jer su procedure Ministarstva unutrašnjih poslova za izdavanje boravišnih i radnih dozvola prespore, za razliku od Hrvatske gdje se to završava za jedan dan. Dok čeka dozvolu, taj radnik je pravno nezaštićen“, objašnjava Milić.

On je izrazio i skepticizam kada je u pitanju kvalifikovanost strane radne snage koja dolazi iz dalekih afričkih i azijskih država, napominjući da je komunikacija s njima otežana jer se odvija isključivo na engleskom jeziku, što stvara ozbiljne barijere u uslužnom sektoru i direktnom kontaktu sa gostima.

Slučaj hotela „Sveti Stefan“: Devastacija elitnog kadra

Poseban osvrt tokom emisije napravljen je na najave otvaranja Grand hotela „Sveti Stefan“ i Vile Miločer. Milić je sa sjetom i ogorčenjem govorio o sudbini nekadašnjeg elitnog ugostiteljskog kadra koji je bio zaštitni znak ovog ljetovališta.

„Zaposleni na Svetom Stefanu su decenijama bili ugled i pojam perfekcije, govorili su po nekoliko jezika i gosti su dolazili na ostrvo upravo zbog njih. Kada je kompanija Adriatic Properties preuzela 222 radnika od Budvanske rivijere, a potom je došlo do spora i zatvaranja, ti ljudi su ostavljeni na ledini sa bijednim primanjima od 70% zarade. Nevjerovatno mi je da im poslodavac nije ponudio angažman na drugim lokacijama, pa su vrhunski ugostitelji i vrsni radnici bili prinuđeni da rade kao baštovani i obavljaju teške fizičke poslove da bi prehranili porodice“, zaključio je Radomir Milić.