Socijalni dijalog prije skraćenja ugovora na određeno

Predloženo skraćenje maksimalnog trajanja ugovora na određeno vrijeme na 12 mjeseci moglo bi ojačati položaj zaposlenih i donijeti im benefite, saopštila je profesorica radnog prava Vesna Simović Zvicer i upozorila da bi takvim izmjenama trebalo da prethodi socijalni dijalog

"Zakon o radu i sada definiše da se rad na određeno vrijeme kao izuzetak od pravila predviđa samo u situacijama koje bi trebalo da predstavljaju izuzetak, kao što su privremeno povećani obim posla, potreba da se neki posao završi u određenom roku, koji je određen unaprijed ili je odrediv. U tom smislu, svakako mislim da bi skraćivanje perioda u kojem bi radni odnos mogao da se zaključi na određeno vrijeme, odnosno ugovor o radu, doprinosi daljoj sigurnosti i radno-pravnog položaja građana", kazala je Simović Zvicer, prenosi portal RTCG.

Ona je, međutim, dodala da prije takvih rješenja ne treba da izostanu konsultacije sa socijalnim partnerima.

"Da bi odredbe u Zakonu o radu bile dobre, primjenjive u praksi i da ne bismo imali probleme koje možda u ovom trenutku ne možemo da prepoznamo, dobro bi bilo da se o njima razgovara sa socijalnim partnerima", rekla je Simović Zvicer.

Izmjene Zakona o radu kojima bi se maksimalno trajanje ugovora na određeno vrijeme skratilo sa 24 na 12 mjeseci nedavno je predložio poslanik Socijalističke narodne partije (SNP), Bogdan Božović, uz obrazloženje da bi to doprinijelo većoj sigurnosti zaposlenih.

Zaposleni bi na određeno mogli da rade samo godinu, umjesto dvije, što bi trebalo da doprinese poboljšanju njihovog statusa, s obzirom na to da su do sada zakonska rješenja uglavnom išla u korist poslodavaca.

"Zamislite da neko radi, na primjer, dvije i po godine, kako je nekada bilo zakonsko rješenje, i da nakon toga ne dobije stalno zaposlenje, već da poslodavac odluči da raskine ugovor. Suština jeste u poboljšanju statusa radnika i dostizanja standarda koji postoje u okviru EU", objasnio je Božović.

Konsultacija sa socijalnim partnerima, kako je naveo, ovog puta nije bilo, kao ni prilikom smanjenja rada na određeno sa tri na dvije godine.

"Imali smo razgovore nakon toga, gdje su oni izrazili skepsu, gdje je odgovor bio više negativan nego pozitivan, ali smatram da je 12 mjeseci apsolutno dovoljno da neko stekne uvid da li mu je neki radnik zaista neophodan. Ne isključujem mogućnost da ostvarimo komunikaciju sa poslodavcima u narednom periodu. Mislim da treba negdje da se postigne balans", saopštio je Božović.

Simović Zvicer je podsjetila da poslodavci imaju na raspolaganju druge mehanizme za procjenu, poput instituta probnog rada. Kako bi se izbjegli problemi u praksi, ona savjetuje da se interveniše i na član Zakona o radu koji se odnosi na ustupanje zaposlenih.

Božović je objasnio da će se na 12 mjeseci skratiti i vrijeme na koje se radni odnos može produžavati aneksom ugovora, kao i period za koji se može zaključivati sporazum o ustupanju zaposlenih između agencije i korisnika.

„Ukoliko želimo da dostignemo evropske standarde, pored zarada moramo voditi računa i o statusu radnika i tržište rada učiniti atraktivnijim“, rekao je Božović i dodao da je suština predloga u sprječavanju odliva radno sposobnog stanovništva prilikom ulaska u EU.

Predlog izmjena i dopuna Zakona o radu je u proceduri, a nakon razgovora sa koalicionim partnerima, Božović očekuje i podršku u Skupštini.