Funkcionerima porez od 100 odsto na državnu stambenu pogodnost, obaveza bi mogla preći i na nasljednike

Javni funkcioneri koji su stanove, stambene kredite ili građevinsko zemljište dobili pod povlašćenim uslovima mogli bi da plate porez u visini od 100 odsto vrijednosti državne pogodnosti koju su ostvarili, predviđeno je Predlogom zakona o porezu na imovinsku korist ostvarenu rješavanjem stambenih potreba funkcionera, koji je upućen u skupštinsku proceduru.

Predlogom je obuhvaćena imovinska korist ostvarena dodjelom stana, stambenog kredita ili građevinskog zemljišta pod privilegovanim uslovima, na osnovu odluka koje su donosili Vlada Crne Gore, skupštine jedinica lokalne samouprave, Sudski savjet, Tužilački savjet i Ustavni sud.

Ključna odredba predloga je poreska stopa od 100 odsto. To, međutim, ne znači da bi se oporezovala cjelokupna današnja vrijednost stana. Porez bi se odnosio na dio vrijednosti koji predstavlja korist ostvarenu zahvaljujući državnoj imovini ili javnim sredstvima.

U poresku osnovicu ne bi ulazili sopstveno učešće korisnika, njegova dokazana lična ulaganja niti iznosi koje je već vratio državi.

Oporezovao bi se i oprošteni dio kredita

Predmet oporezivanja ne bi bili samo stanovi. Predlog obuhvata dio vrijednosti stana kupljenog po povoljnijim uslovima u odnosu na tržišne, stan stečen bez naknade, umanjeni, otpisani ili oprošteni dio stambenog kredita, kao i građevinsko zemljište dobijeno bez naknade ili pod povlašćenim uslovima.

Oporezivala bi se i druga mjerljiva imovinska korist koju korisnik nije bio dužan da vrati. Davanje stana isključivo u zakup, bez prenosa prava svojine i bez trajne imovinske koristi, ne bi bilo predmet ovog poreza.

Gledala bi se današnja vrijednost stana

Jedna od najvažnijih odredbi odnosi se na način obračuna poreza. Kod stanova i građevinskog zemljišta stečenih pod povoljnijim uslovima utvrđivalo bi se koliki dio prvobitne vrijednosti nepokretnosti predstavlja državnu pogodnost, a zatim bi se taj odnos primjenjivao na sadašnju tržišnu vrijednost nepokretnosti.

Ako je nepokretnost stečena bez naknade, osnovica bi bila njena tržišna vrijednost u trenutku nastanka poreske obaveze.

Povećanje vrijednosti koje je posljedica dokazanih ulaganja korisnika iz sopstvenih sredstava ne bi se uračunavalo u osnovicu.

Tržišnu vrijednost utvrđivao bi licencirani procjenitelj kojeg odredi poreski organ. Obveznik bi imao pravo da dostavi nalaz drugog licenciranog procjenitelja, a ukoliko bi se dvije procjene razlikovale za više od deset odsto, bio bi angažovan i treći procjenitelj.

Poreska obaveza mogla bi preći na nasljednike

Predlogom je uređeno i šta bi se dogodilo u slučaju da je funkcioner koji je ostvario imovinsku korist u međuvremenu preminuo.

U tom slučaju poreski obveznik bio bi nasljednik koji je naslijedio nepokretnost ili drugu imovinsku korist obuhvaćenu zakonom.

Ako je imovina prije nastanka poreske obaveze bez naknade prenesena na drugo lice, i to lice bi moglo odgovarati za poresku obavezu, ali najviše do vrijednosti imovine koju je besplatno steklo.

Savjesni kupac koji je nepokretnost stekao uz naknadu ne bi postao poreski obveznik. Predlog bi obuhvatio i osobe koje danas više nijesu javni funkcioneri. Presudan bi bio njihov status u trenutku kada im je stambeno pitanje riješeno pod povlašćenim uslovima.

Dug bi mogao da se otplaćuje deset godina

Poreski obveznici bili bi dužni da podnesu poresku prijavu u roku od 60 dana od stupanja na snagu odgovarajućeg podzakonskog akta.

Nadležni poreski organ bi nakon toga imao rok od 90 dana da donese rješenje o visini poreske obaveze.m Na zahtjev obveznika, porez bi mogao da se plaća u jednakim mjesečnim ratama do 120 mjeseci, odnosno deset godina.

Prilikom odlučivanja o obročnoj otplati uzimali bi se u obzir visina obaveze, prihodi obveznika i članova njegovog domaćinstva, kao i očuvanje minimuma životnog standarda porodice.mAko obveznik ne bi podnio poresku prijavu u propisanom roku, poreski organ bi postupak pokrenuo po službenoj dužnosti, a takav obveznik ne bi mogao da koristi pravo na plaćanje poreza u ratama. Za nepodnošenje poreske prijave predviđena je i novčana kazna od 1.000 do 3.000 eura.

Novac bi išao za liječenje u inostranstvu

Prihod od ovog poreza bio bi prihod Budžeta Crne Gore, ali bi se sredstva namjenski koristila za dijagnostiku i liječenje djece i odraslih u inostranstvu kada liječenje nije moguće u zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori niti u ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja ima ugovor. Predlagači u obrazloženju navode da fiskalni efekat trenutno nije moguće precizno izračunati, jer ne postoji potpuna evidencija svih dodjela, ugovorenih cijena, oproštenih kredita, izvršenih uplata, sadašnje tržišne vrijednosti imovine i eventualnih ranijih povraćaja.

Ipak, procjenjuju da bi primjena zakona državnom budžetu mogla donijeti višemilionski prihod.

Predlog zakona podnijeli su poslanici Demokratske Crne Gore Momčilo Leković, Anđela Vojinović, Boris Bogdanović, Duško Stjepović, Albin Ćeman, Valentina Minić i Nikola Rovčanin.