Privredna komora analizirala efekte Euro modela na poslovanje domaćih preduzeća
Privredna komora Crne Gore (PKCG) objavila je detaljnu analizu efekata primjene najavljenog „Euro modela“ na poslovanje domaće privrede, zaposlenost i konkurentnost. Iako iz Komore ističu da privreda ne osporava potrebu za rastom zarada i životnog standarda građana, naglašavaju da održiv rast plata mora pratiti rast produktivnosti i realnih ekonomskih rezultata kako bi kompanije mogle dugoročno da izdrže povećane troškove rada.
Kako bi slikovito prikazala potencijalni uticaj novih zakonskih rješenja, Komora je izradila tri ilustrativna scenarija na primjeru hipotetičke firme sa 10 zaposlenih (jedan radnik sa osnovnom školom, šest sa srednjom i tri sa fakultetom, od kojih je jedan početnik). Obračun obuhvata neto zarade, porez na dohodak, doprinose i prirez po stopi od 15% koji se primjenjuje u Podgorici.
Scenario 1: Svi zaposleni na zakonskom minimumu
U prvom scenariju posmatra se situacija u kojoj svi zaposleni u firmi trenutno primaju važeći minimalac (600 eura za osnovnu i srednju školu, a 800 eura za fakultet). Primjenom Euro modela, minimalne neto zarade bi porasle na 1.000 eura za osnovnu školu, 1.250 eura za srednju i 1.400 eura za visoku stručnu spremu.
U ovom slučaju, ukupna mjesečna izdvajanja poslodavca za plate i prateće dažbine skočila bi sa 7.537 eura na 13.448 eura. Na godišnjem nivou, trošak zarada bi porastao sa 90.450 eura na 161.371 euro, što predstavlja drastično povećanje od 78,4 odsto, odnosno dodatni trošak od 70.921 eura godišnje.
Scenario 2: Povećanje zarada samo do novog zakonskog minimuma
Drugi scenario analizira firmu u kojoj zaposleni već imaju različite visine plata (od 600 do 1.300 eura), a poslodavac odluči da poveća zarade samo onim radnicima čije su plate ispod novog predloženog minimuma.
U ovoj varijanti, ukupni godišnji trošak za poslodavca raste sa 121.289 eura na 161.371 euro, što je povećanje od 33 odsto ili 40.083 eura više na godišnjem nivou. Međutim, ključni izazov ovog modela jeste to što bi svi zaposleni sa istim nivoom kvalifikacija primali potpuno jednaku platu, bez obzira na njihovo prethodno radno iskustvo, radno mjesto ili ostvarene rezultate na poslu.
Scenario 3: Očuvanje raspona i odnosa među zaradama
Svijesni da izjednačavanje plata može narušiti radnu motivaciju i hijerarhiju, treći scenario predviđa da poslodavac zadrži postojeće srazmjere i procenat rasta (od 66,7 odsto) primijeni na sve zaposlene u preduzeću.
U tom slučaju, radnici sa srednjom školom bi primali od 1.250 do 1.583 eura, dok bi zaposleni sa fakultetom i većim iskustvom ostvarivali neto zarade do 2.167 eura. Ovakav pristup bi godišnje izdvajanje preduzeća za plate podigao sa 121.289 eura na 187.647 eura, što je rast od 54,7 odsto ili 66.359 eura više godišnje. Razlika u odnosu na drugi scenario – koja iznosi 16,3 odsto više troškova – predstavlja direktnu cijenu koju poslodavac mora da plati kako bi sačuvao pravedan odnos među zaradama zaposlenih.
