Zaduženje od 400 miliona „gura“ Crnu Goru u dužničku spiralu

Novo zaduženje od 400 miliona eura otvara pitanje održivosti javnih finansija Crne Gore

Rast javnog duga i promjenljiva kamatna stopa povećavaju finansijske rizike, dok se kao ključni izazovi izdvajaju budžetski deficit i sve veći troškovi otplate obaveza.

Novo kreditno zaduženje Crne Gore u iznosu od 400 miliona eura izazvalo je zabrinutost zbog mogućih dugoročnih posljedica po stabilnost javnih finansija. Dok Ministarstvo finansija ovaj potez predstavlja kao način jačanja finansijskih rezervi i potvrdu povjerenja međunarodnih partnera, kritičari upozoravaju da se mora pažljivo procijeniti cijena takvog aranžmana i njegov uticaj na buduće generacije poreskih obveznika.

Prema analizi koju je objavila Antena M, a potpisuje Zoran Jelić, novo zaduživanje moglo bi dodatno opteretiti državni budžet i povećati osjetljivost crnogorske ekonomije na promjene na međunarodnom finansijskom tržištu.

Javni dug iznad 60 odsto BDP-a

Jedna od glavnih primjedbi odnosi se na očekivani rast javnog duga nakon novog kreditnog aranžmana. U analizi se navodi da bi ukupan bruto javni dug mogao dostići približno 5,53 milijarde eura, odnosno 64,42 odsto projektovanog bruto domaćeg proizvoda za 2026. godinu.

Takav odnos duga i BDP-a premašio bi referentnu granicu od 60 odsto koja se koristi u okviru evropskih fiskalnih pravila. To samo po sebi ne znači automatski finansijsku krizu, ali ukazuje na potrebu za opreznijim upravljanjem budžetom, naročito u slučaju usporavanja privrednog rasta ili pada prihoda.

Poseban izazov predstavlja činjenica da Crna Gora u značajnoj mjeri zavisi od turizma, sektora osjetljivog na sezonska kretanja i promjene međunarodnih okolnosti. Eventualni pad prihoda mogao bi otežati servisiranje postojećih obaveza i ograničiti mogućnost države da reaguje na nove ekonomske probleme.

Promjenljiva kamata povećava neizvjesnost

Dodatnu pažnju privlače uslovi kreditnog aranžmana. Prema podacima iz objavljene analize, kamata je vezana za šestomjesečni EURIBOR, uz dodatnu maržu od 2,5 procentnih poena. Uz referentnu stopu od 2,94 odsto korišćenu u obračunu, početna kamatna stopa iznosila bi 5,44 odsto godišnje.

Pošto je riječ o promjenljivoj kamati, budući troškovi zavisiće i od kretanja EURIBOR-a. Njegov eventualni rast mogao bi dodatno povećati izdatke za kamate, dok bi pad referentne stope imao suprotan efekat.

Autor analize upozorava i na problem vremenskog rasporeda zaduživanja. Ako se novac uzima unaprijed za obaveze koje dospijevaju tek 2027. i 2028. godine, potrebno je procijeniti da li korist od raspoloživih sredstava opravdava troškove kamata tokom perioda u kojem taj novac još nije iskorišćen za predviđene namjene.

Manje prostora za reagovanje na krize

Veći javni dug može smanjiti mogućnost države da u slučaju novih ekonomskih poremećaja poveća potrošnju ili uvede mjere podrške privredi. To je posebno važno za malu ekonomiju koja je izložena promjenama turističke tražnje, međunarodnim krizama i kretanjima na evropskom tržištu.

Istovremeno, rast izdataka za kamate može ostaviti manje prostora za finansiranje javnih usluga, infrastrukture i drugih razvojnih prioriteta. Ukoliko bi se troškovi otplate dodatno povećali, država bi se mogla suočiti sa težim izborima u pogledu budžetske potrošnje i eventualnog povećanja prihoda.

U analizi se problem ne posmatra samo kroz pojedinačni kredit, već i kroz dugoročnu zavisnost od novih zaduživanja radi izmirivanja ranijih obaveza. Kao alternativa takvoj praksi ističu se kontrola javne potrošnje, strukturne reforme i stvaranje uslova za stabilniji budžetski bilans.

Ključno pitanje zato nije samo koliko novca država može da pozajmi, već i pod kojim uslovima, za koje potrebe i na koji način će obezbijediti njegovu otplatu. Dugoročna održivost javnih finansija zavisiće od toga da li će novo zaduženje biti praćeno mjerama koje smanjuju budžetske rizike i jačaju sposobnost ekonomije da podnese buduće obaveze.