Divlje Jagode - Stakleni Hotel 45 godina kasnije

Između dva odlična albuma benda Divlje Jagode, njihovog debi albuma i malog remek djela hevi metala Motori, nalazi se jedan dobar album, jednostavnog naziva Stakleni hotel.

Sumnjam da je Lipovača bio impresioniran modernim arhiktektonskim rješenjima tadašnjih hotela, govorimo s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali mu je svakako bilo zanimljivo da uradi jednu malu pričicu o tadašnjim autostoperima koji su, uglavnom odlazili na morske destinacije, sa manje više praznim džepovima.

No, avantura, pa i dobar provod, zagarantovani su. Sve je imalo svoju draž, lagano, nenasilno otkrivanje ljepota života bili su na strani mladog čovjeka.

Dvije godine nakon svog prvjenca koji je iznjedrio dvije vanvremenske balade, "Krivo je more" i "Jedina moja", Lipovača i družina uradili su malo mekši album u odnosu na prvi u smislu da su se spustili jednu ljestvicu niže od hard roka i primakli se malo bliže klasičnom rokenrolu.

Numere jesu nešto kraće, ali što se eksplozivnosti istih tiče, nema se šta zamjeriti. Naboj i žestina su tu, zajedno sa veoma dobrim i pitkim tekstovima koje je Ante (Toni) svojim specifičnim vokalom lako iznio.

Album otvara izvrsna tema o mladom autostoperu kome niko neće stati do vozač kamiona kome na dugačkim relacijama nesporno treba društvo. "Autostop" je dinamična numera sa lako pamtljivim i pevljivim refrenom. Kratak središnji solo, ritmičnost i izneseni vokali fino grade simpatičnu storiju. Za njom slijedi "Mrak za dvoje", vrcava tema sa tadašnjih kućnih žurova, jaki i sigurni rifovi i zanimljiv tekst.

Energičan, visok vokal odaje posebnu žestinu same teme. Refren za jednostavnu komunikaciju sa slušaocem. I to je to, veoma prijemčivo i kratko u samo tri i po minuta.

"Kako si topla i mila" je nježna numera, sasvim solidnog teksta koji, a i kako bi drugačije, slovi o ljubavi. No, ipak je mnogo daleko od numere "Krivo je more", mada je inspirativnost, ako nije ista, a ono slična bila. Prava pjesma za pjevanje u suton na jadranskoj obali samo sa akustičnom gitarom.

Prvu stranu albuma završava naslovna numera "Stakleni hotel".

Napeta, energična i nadasve numera koja nosi na svojim plećima svu onu dinamičnost koju Jagode nude. A nude sjajan, kratak i eksplozivan pohod malog nastavka autostopera. Bila je i ostala jedan od onih temelja benda, bez da će u kasnijem periodu biti i neopravdano zapostavljena.

"Ulica na lošem glasu" otvara drugu stranu albuma. Efektna i kratka numera, podsjeća me na početke ACDC-a. Naravno u pozitivnom smislu.  Slijedi "Dodirni me", skloni bol, ljupka balada, sasvim finog teksta, odlično otpjevana, uravnoteženog sola u središnjem dijelu numere, no ništa osobito po čemu bi se izdvajala. Kremkasto slatkastog ukusa za sve one koji vole balade. Pretposlednja numera na albumu je "Za one do tebe", klasična rok numera, jednostavnog teksta i melodije, prostije rečeno ništa posebno, ali je našla svoje mjesto na albumu.

Album zatvara numera "Potraži put". Izvrsnog teksta, snažno nježno odsvirana, i, po meni, uz "Autostop" i "Stakleni hotel", predstavlja nerazdvojni trio. Lepršavi tekst Alena Islamovića, Sead Zele Lipovača muzički je sjajno uklopio uz, opet, sjajni vokal Ante Jankovića. Vrhunac je pri kraju numere i refrena u kome se čuju zvona, kao da odjavljuju ne samo numeru nego i cio album. Pored Alena, koji je još uvek bio u drugom planu i samo basista benda, te Lipovače, doprinos na albumu dao je i bubnjar Naske Budimlić i sjajni, ali baš sjajni Ante Janković svojim vokalima. Pored Lipovače, glavni producent je bio Enco Lesić u čijem je studiju "Druga Maca" i snimljen kompletni materijal. U nešto tek malo više od pola sata svirke, Jagode su pokazale svu svoju energičnost, kompaktnost u svirci i, ono što je najbitnije, njima se jako razlikovao drugi album od prvjenca, a pogotovo od trećeg albuma koji će tek doći - "Motori".

"Stakleni hotel" je album na kome nema komlikovane svirke, razvučenih dionica i natpevavanja vokalima. Ne, on je jedan pitak, ne previše raskošno urađen projekat, kao da je bend tek hvatao zalet za buduća otkrovljenja. Vrata slave tek će im se otvoriti albumom "Motori". I posle istog, tu i tamo ponekad zabljesnu, ali kontinuitet sa prva tri albuma se zaturio negdje u vremenu.

I eto, prođe punih 45 godina od kada je album "Stakleni hotel" osvanuo po prodavnicama gramofonskih ploča bivše nam domovine.

Dobar, ali baš dobar album, ni posle bezmalo pola vijeka nije izgubio svoju dušu, identitet sarajevske raje i duha zajedništva. U jednom mirnom vremenu stvoren, građen na temeljima već pomenute muzičke škole, našao je mjesto u mnogim vitrinama sa gramofonskim pločama. Otisak jednog doba je tu, energičnost koja ni u jednom trenutku ne nedostaje. Kreativnost lidera benda Lipovače laganim koracima se izdizala. Volio bih reći da je bend i poslije trećeg albuma "Motori" umjetnički rastao i gradio karijeru, ali ne mogu. Ta opijenost baladama i žestokim rokenrolom, hard rokom i metalom, lagano je kasnije klonula. Bilo je tu i tamo ponekog bljeska, ali nema više one različitosti, a opet jedinstvenosti, kontinuiteta stvaralaštva i zanimljivosti.

Nekako je sve bilo predvidljivo, već viđeno i čujno. Produkcijski je možda album "Stakleni hotel" i najtanji u tom smislu, ali kreativnost i energičnost istog bila je na zavidnom nivou. I zbog toga "Stakleni hotel" je baš, baš dobar album. Odslušajte ga u trenucima dokolice, razumjećete o čemu sam pisao...

Piše Miodrag Marković.