Recenzija novog albuma Mileta Kekina objavljenog u nedjelju

PUN.K MILETA KEKINA

U agresivna vremena, ni muzika ne smije biti mlitava, sterilna, bez nadahnuća i teškog kaprica, u suprotnom sebi bismo dozvolili da budemo samo goli i bespomoćni posmatrači raznoraznih zlih čudesa spakovanih u nikada odsanjane snove. Ako je jeres biti pravedan i pošten u okruženju hijena, onda smo svi mi koji na zbivanja u svijetu gledamo vlastitim očima i neotupjelim umovima na strani onih koji nikada neće biti pobjednici u namještenim utakmicama radi sitnog ćara. Da li je to ispravna ili pravedna strana, sudiće tamo neka daleka pokoljenja ako se uspije dobaciti toliko daleko. Nadrasti samoga sebe nije nemoguća misija, samo se treba uspraviti i pogledati u ogledalo.

Upravo nešto slično je uradio i Mile Kekin sa svojim novim, trećim solo albumom, Pun.K Mileta Kekina. Ujesti samog sebe kroz godine koje je obilježila igra riječima i paradoks svih mogućih okruženja, ostavlja trag i na Miletovim projektima. Svaki solo album mu je drugačiji, ima svoju sopstvenu spoznaju starenja, mada bih prije rekao sazrijevanja, istančanih čula ukusa i mirisa, ali ono što ga drži je visoki napon emocionalne podrške drugima, hrabro, na momente i suludo, ali nadasve istrajno. Svjestan je on da ne može pobijediti sistem, ali ni ovaj ga ne može uništiti, ma koliko se trudio da obezvrijedi ne toliko njegovo stvaralaštvo, koliko Mileta kao osobu.

Album otvara numera Star. Nije sramota ostariti, bez obzira na sve, da li si i dalje u duši panker, roker, iliti nešto sasvim drugo, nije bitno. Ostariti znači sazrijeti, osposobiti i duh i tijelo kroz nova saznanja, ali duboko u sebi, utemeljeno u sopstvenim korijenima ostati ono što jesi. Zato starost nije stanje bezidejnosti, to je savršena muzika iskustva. Po mogućstvu životnog. Lagani uvod u ono što slijedi. A slijedi prava pank tema sa irskim muzičkim elementima u središnjem dijelu numere Marko Nogomet. Riječ je o pjesmici koja zbori šta se desi kada supruga u trenucima dokolice uzme muževljev telefon i shvati da je pod Marko Nogomet riječ o ljubavnici. Ne mogu da odolim a da se ne prisjetim da je jedan moj prijatelj, gotovo ravno prije 30 godina imao sličnu zabilješku, samo što je pisalo Marko Konobar, išao je sa tim Markom čak i na ljetovanje... Svakako da podsjeća na rane radove Hladnog Piva. Jetra je sljedeća numera koja ima snažan rif, donosi vrhunsku energiju, prava pank rok tema, sa završnim kratkim gitarskim solo efektom. Četvrta numera na albumu zove se Rane Hrane Strvinare, sasvim solidna, energično agresivna numera, igra riječima u okruglo tri minuta objašnjava uvrede, da ponekad uvreda možda i nije uvreda, no je opis karaktera nekog ko sasvim drugačiju sliku o sebi ima.

Nisam siguran je tema koja obrađuje nesigurnost čovjeka, da se dan treba pohvaliti tek kada isti svrši, odnosno sunce zađe, ne prije, da se opet, opet, i možda opet, ne prevarimo. Da li pametniji popušta kada sada đaci ponavljači iz zadnjih klupa drže lekcije o životu. Ne popuštati zlu. Šesta numera Trening Za Umiranje sa Darkom Rundekom je stara numera Hladnog Piva sa albuma Džinovski u malo drugačijoj obradi. Biti kralj ironije, kako to lijepo zvuči, ali je li korisno, odgovora nema. Malo kantri euforije nije na odmet. Slijedi Centrifuga, voditi razgovore sa drugima koji se nikada nisu dogodili, samo zato što ste bili pristojni, pa ste prećutali, a trebali ste reći. Te zadnje neiskazane ili neizgovorene riječi uvijek zabole nas koji ih nismo pustili iz sebe. Da li se pristojnost uvijek isplati?... Sjajna lagana stvar.

Osma stvar na albumu je Ilica i Marica - Hajka na odrasle. Izvrsna energična numera, apsolutno lično iskustvena numera, kada je prošle godine Mile Kekin privođen više u cilju zastrašivanja, ne njega nego drugih. Duboki politički motivi plivaju u njoj. Sjajan tekst prati noseći ritam, bol jednog čovjeka, ispiranje tv ekrana sa njegovim likom, hapšenjem i slično, no poenta je što Miletu i zalazak sunca izgleda lijep mada ima lisice na rukama, zna da dok ga gledaju sa istima na tv-u, sve ima svoju težinu, ali i laganost. Uostalom, kakav je to roker ako nema dana provedenog iza osjenčenih rešetaka...

Selo moje malo je umjerena numera, sve one nepopijene kafe sa prijateljima koje su obećane, a nisu realizovane, pozdrav samo u prolazu i uspomena na davno prijateljstvo. Treći Svijet je klasična storija svih ljudi koji bježe za boljim životom, a Mile je pjeva na svoj način, svi mi imamo svoj zapad i svoj jug. Nije problem biti građanin drugog, trećeg ili desetog reda, tuga je što se to odnavijek dešavalo i biće prisutno i u budućnosti. Treći svijet se ne događa drugima, događa se nama koji dozvoljavamo da se umišljeni moćnici, ili njihovi služitelji, ophode prema nama kao prema tuđincima u sopstvenom dvorištu. Vokalnu pomoć pružio je Gino iz Kultur Shocka.

Numera Bilo Bi Glupo je simpatična pjesmica koja se bavi tematikom kako izbaciti nepotrebnu dozu agresije iz sebe. U finom cirkuskom aranžmanu je urađena. Sa sobnim biciklom i žutim pilulama sve je ljepše. Možda. Ipak, sumnjam. Neispravni Vokalist je tema koja se bavi vrtlogom u sopstvenoj glavi. Da, težak je kao olovo, ali ga voli ponovo, ako si prava. Simpatičan solo u središnjem dijelu numere. Voljeti nekoga na onaj način na koji ovaj misli da je u redu, ali da u toj njegovoj neurotičnosti ima i neke dosljednosti. Stablo je pretposljednja numera na albumu. Raširiti ruke kao jedra i zaploviti kroz život. Ne mogu se oteti utisku da je ova numera urađena u Dilanovskom stilu. Barem njen završetak... Album zatvara Iza Prvog Ugla, duet sa Radetom Šerbedžijom, na tekst Ljubivoja Ršumovića. Nježna tema, iskrena, četvorominutna numera, ima smisla što tonski sklapa ovaj album.

Marko Mrakovčić, kao prvi saradnik Mileta Kekina, doprinio je da album zvuči ovako kako zvuči. A zvuči savremeno, iskreno, na momente proročnički, sa elementima humora, ali daje nadu i duboku vjeru, da izlaska, ma kako mračno bilo, ipak ima. Korespondirajući sa klasičnim pank rok elementima, provlačeći nit buntovnosti i kroz ostale numere, u 45 minuta novog stvaralaštva, Mile Kekin je odbacio tvrdnje da se odrekao svojih pank uvertira, da je sazrio na sve moguće načine, ali da nije ostario, da u sebi nosi taj izdanak ljudskosti, nepokorivost vlastitih misli i da je jednostavno još uvijek onaj dječak koji uz par akorda može reći mnogo, a da njegovo nemirenje sa ličnim nezadovoljstvima nije samo frustracija čovjeka u ozbiljnim godinama, no iskazivanje da se i na jedan drugačiji način otpadništvu može reći - Ne!