Zašto isti proizvod nema istu cijenu?

Iza cijene na polici krije se mnogo više od jednog broja.

Da li vam se nekada dogodilo da isti proizvod platite različito u dvije prodavnice? Ili da uđete u market po samo hljeb i mlijeko, a izađete sa punom kesom stvari koje uopšte nijeste planirali da kupite?

Ako jeste, nijeste jedini.

Zašto ista čokolada u jednom marketu košta 1,30eura, a u drugom 1,60? Zašto nas natpis „AKCIJA“ toliko privlači? I kako je moguće da u prodavnicu uđemo sa spiskom od pet stvari, a na kasi shvatimo da smo kupili mnogo više?

Odgovori se kriju u načinu na koji trgovci formiraju cijene, organizuju prodajni prostor i koriste marketinške strategije da privuku kupce.

Kako nastaje cijena jednog proizvoda?

Na prvi pogled djeluje jednostavno. Prodavnica nabavi proizvod i proda ga kupcu. Međutim,između nabavke i prodaje postoji čitav niz troškova.

Zamislimo da trgovac kupi čokoladu od dobavljača za jedan euro. Da bi se ona našla na polici, potrebno je organizovati prevoz i skladištenje, platiti zakup prostora, električnu energiju, zaposlene, održavanje objekta i druge troškove poslovanja.

Trgovac zatim formira prodajnu cijenu, uzimajući u obzir nabavnu cijenu, troškove, konkurenciju, očekivanu prodaju i željenu zaradu.Tu važnu ulogu ima marža, odnosno razlika između prodajne i nabavne cijene, izražena u odnosu na prodajnu cijenu. U svakodnevnom govoru često se koristi i izraz trgovačka marža za iznos koji se dodaje na nabavnu cijenu, mada ta dva načina računanja nijesu isto.

Cilj trgovca je da pokrije troškove i ostvari profit. Ali to ne znači da svaki proizvod mora imati istu maržu niti da je cijena određena samo troškovima.

Na nju utiču i konkurencija, potražnja, imidž proizvoda i ono što su kupci spremni da plate.Zašto ista čokolada u jednom marketu košta manje?

Zamislimo da istu čokoladu u jednom marketu plaćamo 1,30 eura, a u drugom 1,60.

Kako je to moguće?

Jedan trgovinski lanac možda nabavlja veće količine i dobija povoljnije uslove od dobavljača. Drugi možda ima veće troškove poslovanja. Jedan može odlučiti da na tom proizvodu ostvari manju zaradu kako bi privukao kupce, dok drugiprimjenjuje drugačiju cjenovnu politiku.

Nekada je razlika posljedica akcije, ugovora sa dobavljačem ili nastojanja da se određeni proizvod pozicionira kao povoljniji od konkurentskog.

Zato cijena na polici ne zavisi samo od toga koliko proizvod košta da se napravi.

Ista roba može imati različitu cijenu jer trgovci imaju različite troškove, uslove nabavke i poslovne ciljeve.A za kupca to znači samo jedno: poređenje cijena može napraviti razliku u kućnom budžetu.

Akcija koja nas navodi da kupimo više

Veliki natpis „AKCIJA“ često nas privuče i prije nego što pogledamo koliko proizvod zaista košta.

Pomislimo da štedimo. I ponekad zaista štedimo.

Ali akcije nijesu uvijek samo način da trgovac proda proizvod po nižoj cijeni. One mogu biti i dio strategije za povećanje ukupne prodaje.Trgovac snizi cijenu jednog proizvoda kako bi privukao kupce. Kada uđemo u market, osim tog proizvoda, možemo kupiti još nekoliko stvari koje nijesmo planirali.

Tako možemo ostvariti uštedu na proizvodu koji je na akciji, a istovremeno potrošiti više nego što smo namjeravali.

To ne znači da su akcije loše. Naprotiv, mogu biti veoma korisne kada kupujemo ono što nam je potrebno po povoljnijoj cijeni.

Problem nastaje kada popust postane razlog dakupimo nešto što nam zapravo nije potrebno.

Zato je dobro postaviti jednostavno pitanje: da li bih ovaj proizvod kupio i da nije na akciji?

Ako je odgovor „ne“, možda popust nije donio uštedu, već dodatni trošak.

Zašto su sitnice pored kase?

Dok čekamo u redu, pogled nam često odluta ka čokoladicama, žvakaćim gumama, bombonama i drugim sitnim proizvodima.

Djeluju jeftino. Ne zahtijevaju mnogo razmišljanja.I lako završavaju u korpi.

Upravo zato se takvi proizvodi često postavljaju blizu kase, gdje ih kupci primjećuju dok čekaju da plate.

To je primjer podsticanja impulsivne kupovine – odluke koju donosimo u trenutku, bez prethodnog planiranja.

Pojedinačno, takva kupovina može djelovati beznačajno. Ali kada se ponavlja nekoliko puta sedmično, sitni iznosi mogu postati ozbiljna stavka u mjesečnom budžetu.

Da li je i raspored proizvoda u prodavnici marketinška strategija?

Jeste, iako ne treba pretpostaviti da je svaki raspored napravljen isključivo da bi nas naveo na dodatnu kupovinu.

Trgovci pažljivo razmišljaju o tome gdje će smjestiti proizvode, kako će organizovati prolaze i koje artikle žele da kupci lakše primijete.

Proizvodi u visini očiju često imaju veću vidljivost.Zbog toga proizvođači i trgovci mogu posebno voditi računa o poziciji proizvoda na polici.

Ipak, nije pravilo da su skuplji proizvodi uvijek u visini očiju, a jeftiniji na nižim policama. Raspored zavisi od prodajne strategije, kategorije proizvoda, dogovora sa dobavljačima i organizacije prostora.

Slično je i sa osnovnim namirnicama. Njihov raspored može nas provesti kroz različite djelove prodavnice, ali razlog ne mora uvijek biti namjera da kupimo više. Važni su i logistika, skladištenje, rashladni uslovi i praktičnost.Ipak, dok tražimo ono po šta smo došli, imamo priliku da primijetimo mnogo drugih proizvoda.

A što više proizvoda primijetimo, više je prilika za neplaniranu kupovinu.

Kako da kupujemo pametnije?

Da li to znači da uvijek treba kupovati tamo gdje je proizvod najjeftiniji?

Ne nužno. Važno je posmatrati ukupnu kupovinu, a ne samo cijenu jednog artikla.

Možda je određeni proizvod jeftiniji u jednommarketu, ali su drugi proizvodi skuplji. Ako zbog jedne akcije odemo u prodavnicu i kupimo mnogo više nego što smo planirali, ušteda može brzo nestati.

Zato nekoliko jednostavnih navika može napraviti razliku:

Napravite spisak prije odlaska u prodavnicu.

Uporedite cijene istih proizvoda u različitim marketima.

Provjerite cijenu po kilogramu ili litru kadapakovanja nijesu iste veličine.

Prije kupovine na akciji provjerite da li vam je proizvod zaista potreban.

Obratite pažnju na ukupan iznos računa, a ne samo na pojedinačne popuste.

Informisan potrošač ne mora da kupuje sve najjeftinije. Važno je da zna šta plaća, zašto to plaća i da li mu se kupovina zaista isplati.

Na kraju, ko zapravo odlučuje šta ćemo kupiti?

Trgovac bira cijene, organizuje prodajni prostor i osmišljava načine da privuče kupce. Ali i mi imamo svoju ulogu.

Možemo ući u prodavnicu sa jasnim planom ili dozvoliti da nas privuku proizvodi koje nijesmo namjeravali da kupimo.

Možemo vidjeti natpis „AKCIJA“ i odmah posegnuti za proizvodom ili prvo provjeriti koliko zaista štedimo.

Sljedeći put kada uđete u market, pogledajte okosebe malo pažljivije. Obratite pažnju na cijene, raspored proizvoda i stvari koje vam privuku pogled.

Možda ćete shvatiti da kupovina nije samo razmjena novca za proizvode. Ona je i rezultat naših navika, očekivanja i odluka.

Jer ekonomija nije samo ono što trgovac zarađuje. Ekonomija je i način na koji mi trošimo.