Grandioznim mjuziklom Cigani lete u nebo otvoren 39. Barski ljetopis

Spektakularnom izvedbom jedne od najpoznatijih predstava na regionalnoj sceni, mjuziklom „Cigani lete u nebo“ Pozorišta na Terazijama“ sinoć je podignuta zavjesa nad najvećim festivalom u slavu umjetnosti i kulture u gradu podno Rumije – Barskim ljetopisom. Snažna, moćna i bezvremena priča o ljubavi, slobodi i životu, ispričana kroz raskošnu muziku, upečatljive koreografije i emotivne glumačke interpretacije, zasnovana je na dramskoj adaptaciji pripovjetke Maksima Gorkog.

Otvarajući 39. izdanje festivala, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, podsjetio je da je „tokom gotovo četiri decenije trajanja, osim nemjerljivog doprinosa kulturnom obogaćivanju naše zajednice, Barski ljetopis rastao zajedno sa gradom i svjedočio njegovom širenju i u fizičkom i u kulturnom smislu.“.

„Zato ovaj festival za Bar nije samo kulturni događaj, već dio našeg identiteta i svojevrstan barski brend. Ovogodišnje izdanje donosi izuzetno snažan i ambiciozan program. Tokom 46 festivalskih dana, publika će imati priliku da isprati čak 46 programa u šest selekcija. Brojke možda nijesu najvažnija stvar za kulturu i umjetnost, ali kada vidimo da se odziv i interesovanje publike iz godine u godinu povećavaju, onda dobijamo potvrdu ispravnosti svih naših napora da građanima pružimo bogat i kvalitetan program, i zaključimo da se ulaganje u kulturu uvijek isplati“, istakao je Raičević.

Dugovječnost Barskog ljetopisa, ustvrdio je čelni čovjek Opštine, svjedoči da Bar kulturu doživljava kao trajnu vrijednost, kao jedan od najdubljih oslonaca svog građanskog, mediteranskog i kosmopolitskog identiteta.

„U vremenu u kojem se često preispituju vrijednosti zajedništva, različitosti i otvorenosti, ovaj festival ostaje snažan podsjetnik da Bar upravo u tim vrijednostima pronalazi svoju posebnost, svoju snagu i svoju suštinu. Zato on nije samo niz umjetničkih programa, već živa priča o Baru koji pamti svoju baštinu, poštuje svoju tradiciju, ali istovremeno hrabro otvara prostor savremenim kulturnim izrazima neophodnim za razvoj modernog, otvorenog i stvaralačkog društva“, poručio je predsjednik Opštine Bar.

Posebno je, kako je ustvrdio „ponosan na činjenicu da i ovogodišnji program, pored velikih regionalnih i međunarodnih imena, daje prostor domaćim autorima, mladim talentima i stvaralaštvu koje nastaje u našem kulturnom prostoru dajući dodatno bogatstvo ovom festivalu“.

„Kao lokalna uprava, duboko vjerujemo da ulaganje u kulturu predstavlja ulaganje u zajednicu koja zna da stvara, da traje i da se širi, a kultura u toj misiji ima neprocjenjivo veliku snagu da poveže ljude i učini naš grad još boljim mjestom za život. Zbog toga će Opština Bar i ubuduće nastaviti da pruža snažnu podršku Barskom ljetopisu, Kulturnom centru Bar i svim inicijativama koje doprinose tome da naš grad bude prepoznat kao dom stvaralaštva, kulturne raznolikosti i otvorenosti. Uvjeren sam da će 39. Barski ljetopis još jednom pokazati da Bar s punim pravom nosi epitet mjesta kulture i mjesta života“, zaključio je Raičević.

PR Kulturnog centra Bar i Barskog ljetopisa, Nikoleta Dabanović je podcrtala da “nas ponovo okuplja stvaralačka magija pod zvjezdanim nebom grada koji tokom ovih dana poprima sasvim novo lice i počinje da kuca jednim drugačijim, nesvakidašnjim pulsom”.

“Ovo je vrijeme kada se svakodnevni ritam povlači pred naletom kreativne energije, a Bar postaje jedinstveno utočište u kojem nas tople ljetnje noći opijaju čistom umjetnošću. Barski ljetopis već bezmalo četiri decenije stvara prostor u kojem se slavi stvaralaštvo i igra koja traje, podsjećajući nas na ljepotu zajedničkog nadahnuća. Poput zrelog barskog nara, simbola ovog podneblja, koji unutar svoje čvrste kore čuva dragocjeno bogatstvo, tako i naš festival svakog ljeta pred nama otvara autentičnu riznicu duha. Svako njegovo zrno je jedan umjetnik, jedna priča i dar koji nesebično dijelimo, spajajući lokalne stvaralačke domete sa kosmopolitskim horizontima. Kroz preplitanje kreativnih pogleda i iskrenog dijaloga, Ljetopis čuva ono najvrijednije – našu kulturnu baštinu”, apostrofirala je Dabanović.

Ovu važnu festivalsku misiju svesrdno su podržali Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Filmski centar Crne Gore.

“Ipak, temelje manifestacije, kao i same ustanove koja je organizuje, čvrsto drži grad iz kojeg je sve poteklo. Kao osnivač Kulturnog centra i tradicionalno glavni pokrovitelj, Opština Bar ostaje najsnažniji oslonac barskog stvaralaštva”, naglasila je Dabanović.

Mjuzikl “Cigani lete u nebo” u režiji Vladimira Lazića, prema motivima pripovjetke „Makar Čudra“ Maksima Gorkog, spaja nezaboravnu muziku kompozitora Jevgenija Doge, u aranžmanima Vojkana Borisavljevića. Izvođenjem u Baru dirigovao je Milan Nedeljković. Adaptaciju teksta potpisuje Ivana Dimić, koreografiju Krunoslav Simić, scenografiju Geroslav Zarić, dok su autentični kostimi djelo Snežane Šimić.

Fatalna ljubav između Lojka Zobara i Rade ispričana je na način koji prikazuje junake lišene društvenih dogmi, slobodne i strastvene bez dvojbi da li prekoračiti norme prihvatljivog ponašanja, jer ne zavise od materijalnih dobara. Mjuzikl u kome osim glumaca učestvuju hor, balet i orkestar (pa ih je na sceni gotovo 130), prati ruska romska tradicionalna muzika i veličanstvena koreografija. Za 22 godine je imao preko 400 izvođenja, a preko 200.000 ljudi ga je odgledalo. Odajući tajnu dugovječnosti ovog muzičko-scenskog spektakla reditelj Vladimir Lazić je objasnio da „kada neka predstava poslije premijere ne doživi uspjeh, ona se ugasi, a ako se uspjeh desi – onda je sve istorija“.

„Realne razloge treba tražiti u tome što se publika od početka identifikovala sa tom pričom, emocija je proradila, pa su se i mladi i stariji pronašli u njoj. Suština jeste ljubav i emocija, patnja, borba za slobodu i kako preživjeti u tim i identifikovati se sa ovim vremenima“, kazao je Lazić.

Iako nije uobičajeno da se ovaj komad izvodi na otvorenoj sceni, projekat je izuzetno uspješno odgovorio i tom izazovu.

„Danima smo raspravljali o tome kako da ovu scenu upoznamo. Na generalnoj probi smo vidjeli da je u pitanju zaista veliki izazov, što nas je i natjeralo da se ‘pronađemo’ na način što smo adaptirali popriličan broj scena. Da smo uspjeli svjedoči divna publika koja nas je iznenadila posebnom reakcijom, tako da nam je jako drago i čast nam je što smo bili na ovom festivalu“, zadovoljan je reditelj.

Glavni protagonista mjuzikla, popularni glumac Ivan Bosiljčić iz Bara će, kako je kazao za Radio Bar i Bar Info, ponijeti izvanredne utiske, jer kako je objasnio, „svaki put kada dođe u grad koji ima festival, momentalno sa scene može da osjeti da je to njegovana publika“.

„Grad koji ima festival, ne misli samo na festival, nego na ljude koji žive u tom gradu. Velika je razlika između gradova koji organizuju susrete na kojima se sabiraju festivalski događaji u odnosu na one koji ih nemaju. Takve manifestacije vaspitavaju publiku koja u sebi budi osjećaj podrške kulturi, što je generator kvaliteta i plemenitosti“, ukazuje Bosiljčić.

Govoreći o dugovječnosti komada, otkrio je da su njegov lični afinitet i preference muzičke predstave koje imaju jaku dramsku potku.

„Ovu predstavu odlikuju šareni kostimi koji su na nivou narodnih nošnji ruskih Cigana, muzika je izvanredna, filmska, bazirana na tradiciji istočnih Roma, koreogafije su citati narodnih igara, dakle, sve što je nama blisko kao podneblju koje ima folklornu tradiciju. Ako svemu tome kao bazu date pripovjetku Maksima Gorkog, koji je ovaj komad pisao dok je bio u zatvoru, desi se jedna nevjerovatna dubina, koju potkrepljuje i muzika i ples i pjevanje i živi simfonijski orkestar. Mislim da je taj spoj, ta sinergija ono što ovu predstavu odlikuje kao dugovječnu. Na prvom mjestu je drama, jer kada bi sklonili koreografiju, muziku, ostala bi fantastična drama na temu slobode“, procjenjuje umjetnik.

Ljubav, sloboda i dostojanstvo nose ovu priču. Na pitanje šta u današnje vrijeme od ovih vrijednosti najviše nedostaje, glavni glumac mjuzikla „Cigani lete u nebo“ smatra da je svaka od tih tema aktuelna kako danas, tako i u vrijeme kada je Maksim Gorki pisao pripovjetku.

„I tada je bila aktuelna tema slobode. Pri tome se misli na unutrašnju, a ne na spoljašnju, koju danas neprestalno tumičimo. Djeluje kao da nismo unutar sebe obradili tu vrstu prostora. Ta tema se naslanja na temu ljubavi, na temu dostojanstva, na temu odnosa. Kada pričamo o ljubavi, imam osjećaj da smo je sveli samo na onu romantičnu ljubav između muškarca i žene. A, šta je sa ljubavlju čovjeka prema Bogu, prijateljskom ljubavlju, ljubavlju roditelja prema djetetu…? Kada govorimo o slobodni, neminovno razmišljamo o ljubavi, a naš je zadatak da o ljubavi ne mislimo skučeno, nego da se raširimo i sjetimo se gdje je sve ljubav“, smatra Bosiljčić.

Komentarišući kompleksnu ličnost Lojka Zubera, čovjeka slobodnog duha koji odbija da se odrekne sebe, na pitanje da li je danas teže sačuvati slobodu ili ljubav, drmski umjetnik kaže da su one uvezane, ali da ima utisak da je starija ljubav, jer bez poimanja ljubavi, ne možemo da pojmimo šta je sloboda.

„Prava ljubav ne trpi, ne vezuje, ona nije zavisnički odnos, već krasi slobodnu dušu, slobodnog čovjeka. Iako 22 godine igramo ovu predstavu, nikada do kraja nisam dokučio odgovore na ta pitanja. Odgovori na njih sazrijevaju kako ja sazrijevam kao čovjek. U vezi sa antičkim tragičnim krajem, pitam se zašto naši junaci stalno moraju da završe tako. Zapravo, to je najveće upozorenje kada razmišljamo o životu. Život bi uvijek trebao da rađa“, ističe glumac.

Mjuzikl je izuzetno dinamičan, intenzivan, pa glavni akter ne može da izdvoji koje scene igra sa većim žarom i strašću od drugih.

„Okviri su vrlo jasno zadani, pa taj prostor, prvo unutar mojih, pogotovo muzičkih, monoloških scena, pa potom duetskih, naročito sa Oliverom Bacić koja igra Radu, stvara nevjerovatan prostor. Imamo repere, ali svako igranje donosi potpuno autentičan momenat susreta, potpuno zadivljujućeg. To je suština naše igre – da ne glumimo po sjećanju, nego da uvijek rađamo momenat ispočetka. To je ono što me u ovoj predstavi hrani. Pitao sam se kako je moguće da smo, s obzirom da je predstava fizički naporna, kolege i ja poslije nje okrijepljeni. Mislim da je to zvog doticaja kvaliteta, autentičnosti“, kaže Ivan Bosiljčić.

Svestrani umjetnik, koji izvanredno vlada scenom kao glumac, pjevač i plesač, zapravo je ponikao iz muzike.

„Jesam dramski glumac, pa u komadu težim da nađem dramu. S druge strane, prvo sam se bavio muzikom, pa sam prešao na koncertnu scenu. Ovog ljeta ću nastupiti 13. jula na Luštici, pa 21. jula na otvaranju Sajma knjiga u Herceg Novom. Prenio sam potpuno taj duh mjuzikla sa Pozorišta na Terazijama. Svemu tome prethodilo je 16 godina bavljenja folklorom, pa je zaista čudesno kako se to spojilo sa muzičkim teatrom i to baš sa mjuzikolm ‘Cigani lete u nebo’ koji je najbliži folkloru“, ispričao je za naše medije Bosiljčić.

Iako je predstava pravljena da se igra pod vedrim nebom, to nije čest slučaj.

„Kad razmišljam o Ciganima, njihovim čergama i životu, ne zamišljam da se sve to odvija pod nekim krovom, već pod krovom koji je nebo, pod božjim krovom, pod božjim svodom. Kada god izađe pod vedro nebo, ona je zapravo u svom ambijentu. Tako je bilo i večeras“, sa osmjehom je zaključio harizmatični Ivan Bosiljčić.

Glumac Dušan Radović tumači je lik pripovjedača Makar Čudre koji je uspješno odgovorio zadatku da poveže niti i tok priče i pomogne publici da bolje prati slojevitu, kompleksnu radnju.

„Bila je čast igrati Makar Čudru, toliko poznat lik koji je obilježio jednu epohu. Naročito sam bio fasciniran kada sam kao srednjoškolac gledao film ‘Cigani lete u nebo’ snažnim, emotivnim ostvarenjem sa vrsnim glumcima. Imamo sreću da predstavu igramo 22 godine, što malo ljudi ima prilvilegiju da doživi“, kazao je Radović.

U Baru se osjeća kao „na domaćem terenu“, jer je imao priliku da ovdje radi dvije predstave.

„Prva je bila ‘Balkanska carica’ u režiji Gorana Bjelanovića, koja je vrlo lijepo primljena, a druga sjajna, duhovita ‘Palastura’ po tekstu i u režiji Obrada Nenezića. Izuzetna mi je čast što sam večeras igrao ‘Cigani lete u nebo’, jer je ovo bila poslednja predstava koju sam odigrao iz stalnog radnog odnosa. Od avgusta sam u penziji“, otkrio je čuveni glumac.

Sa ponosom se prisjetio da su prije dvadesetak dana imali čast da u Sava centru, koji prima 4.000 ljudi, upravo ovim mjuziklom otvore Beogradski letnji festival.