Obilježavanje 700 godina od prvog poznatog pisanog pomena Ćeklića

Obilježavanje 700 godina od prvog poznatog pisanog pomena Ćeklića, koji datira iz 1326. godine, održano je u Velikoj sali Zadružnog doma u Ćeklićima uz program posvećen istoriji, prostoru i ljudima Ćeklića, od prvog pisanog pomena do danas.

„Prvi poznati pisani pomen Ćeklića datira od 7. septembra 1326. godine i to u dokumentima Kotorskog arhiva. U tim istorijskim dokumentima iz Kotora Ćeklići se pominju pod nazivom Tekla, dok se u kasnijim zapisima navode kao Teklići. Jedan od dokumenata bilježi i da je izvjesni Maro iz Ćeklića bio svjedok sklapanja bračno-miraznog ugovora, što je upravo jedan od najstarijih poznatih pisanih tragova o ovom kraju i njegovim stanovnicima. Sedam vjekova kasnije imamo priliku, jedinstvenu za ovo vrijeme, da obilježimo jubilej i da se kroz istorijski izvor i razgovor podsjetimo na viševjekovnu tradiciju Ćeklića i da sačuvamo sjećanje na istorijsko nasljeđe ovoga kraja. Da sačuvamo ono što je vrijedno i da se zapitamo što ćemo mi ostaviti onima koji dolaze poslije nas“, istakla je moderatorka Jelena Mirković na početku događaja.

Na početku obilježavanja značajnog jubileja, prisutne je pozdravio predsjednik Mjesne zajednice Ćeklići, Bogdan Kaluđerović.

„Za nas Ćekliće, sedam vjekova nije samo broj na papiru, to je 700 godina trajanja, čvrstine i opstanka na ovom kršu. To je priča o našim precima koji su svojom žrtvom, poštenjem i hrabrošću sačuvali ime Ćeklića i ostavili nam ga čista obraza. Ovo je jedinstvena prilika za našu generaciju, kako za one starije koji su nam utabali put, tako i za nas mlađe, da zajedno i ponosno obilježimo ovaj veličanstveni jubilej. To je prilika da odamo počast onima prije nas, ali i da našoj djeci i budućim generacijama pošaljemo jasnu poruku, ko su, odakle potiču i koliko je dubok njihov korijen. Poruku da ovo nije samo spomenik prošlosti, nego i obaveza za budućnost, da se s istim ponosom čuvaju naša rodna gruda, naša sloga i ime koje obavezuje“, poručio je Kaluđerović.

Nakon svečanog otvaranja prikazana je video-projekcija „Ćeklići – pogled na sedam vjekova“, a centralni dio programa bio je panel posvećen istoriji i razvoju Ćeklića. Kao jedan od učesnika panela Dragoljub Marković, magistar prostornog planiranja, govorio je o karakteristikama prostora Ćeklića koji ima veliki potencijal da se valorizuje u različitim oblastima.

„Ako su naši preci prije 700 ili 1.000 godina našli ovdje oaze slobode, danas kad u svijetu sve više ljudi izbjegava te gužve, internet nam to dozvoljava, možete sjedjeti doma i raditi, zar nije božanstveno imati jedan dom, kuću, okućnicu, tu raditi i imati samo dovoljno domaćinstvo za proizvodnju elementarnih proizvoda i uz rad koji obavljate preko interneta osigurati normalno življenje, jer imate onu svetost koju ima Katunska nahija i srce Crne Gore - imate slobodu. A mislim da će to sve više u svijetu značiti ljudima i da ima sve više takvih koji žele da takav prostor aktiviraju. Ako me pitate što se privredno može organizovati - država bi trebala da se organizuje da napravi jedan ozbiljan plan, a onda da se nađu preduzetnici koji će raditi na tome. Tu je potencijal za kozarstvo, a u poludivljem sistemu dobijate najkvalitetnije meso postojeće, vrlo traženo na tržištu - jelen, lopatar, mufloni, to je sve moguće na ovim prostorima, slobodno da živi, ali treba ograditi obradive površine, da ne izlaze i ne poharaju. To vidim kao neku mogućnost za dalje. Ovaj prostor je takođe pogodan za vjetroelektrane, veliki potencijal ima za vjetar i solarne panele koji nijesu u konfliktu sa gajenjem sitne stoke“, naveo je Marković.

Istoričar Jovan Muhadinović napravio je pregled značajnih istorijskih dešavanja tokom 700 godina od prvog pisanog pominjanja Ćeklića.

„Prema usmenom predanju smatra se da naziv Ćeklići potiče od svetice Svete Tekle i da su preci prvih Ćeklića u brdske predjele došli iz današnjih Bjelopavlića i to ne pod pritiskom Osmanlija, već pod pritiskom današnjih Bjelopavlića i sjeverne Albanije koji su odatle izbjegli pod pritiskom Osmanlija koji su taj prostor prvo osvojili. Prema defteru iz 1523. godine koji je preveo čuveni makedonsko-jugoslovenski naučnik, istoričar Branko Đurđev, postojale su nahije Bezimena, Grbavci, Župa, Malonšići, Cetinje i Rijeka. Ćeklići se pominju kao katun. Stvaranje crnogorskih plemena počinje polako u 14. a završava se u 16. vijeku. Pleme je nastalo kao rezultat opstanka, očuvanja teritorije i odbrane od spoljnjeg neprijatelja. U Katunskoj nahiji imamo podjelu: Cetinjsko pleme, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce, Ozrinići, Pješivci, Zagarač, Komani, devet katunskih plemena stare Crne Gore. Razvoj i širenje plemena Ćeklića od 1521. do 1523. godine bilo je do 40 kuća na teritoriji Ćeklića, 1570. godine ima taj Dukađinski defter koji je preveo bosanski naučnik Aladin Husić u kojem se pominje 95 kuća i 220 vojnika. Popis iz 1592. i 1593. godine koji je objavljen u Crnogorskim ispravama, zborniku dokumenata koji je objavio Državni arhiv 1965. godine, a objavili su ga čuveni crnogorski istoričari Nikčević i Pavićević, bilježi 36 kuća. Tu je i čuveni opis Skadarskog sandžakata iz prve polovine 17. vijeka Marijana Bolice koji pominje 90 kuća i 220 vojnika. Kasnije je, naravno, bio i veći broj kuća i veći broj stanovnika, a negdje sredinom i krajem 18. vijeka pominje se oko 500 vojnika u Ćeklićima“, ispričao je Muhadinović.

Istoričar Radovan Popović govorio je o znamenitim istorijskim ličnostima iz Ćeklića.

„Ja sam odabrao nekih petnaestak znamenitih Ćeklića koji su po prirodi stvari različitih struka i profila. Počeću od Đura Matanovića. Đuro je bio crnogorski vojvoda, ratnik i diplomata. Učestvovao je u mnogim bojevima svoga vremena, a naročito se istakao u ratu 1852. i 1853. godine i u čuvenoj bici na Grahovcu 1858. godine kada je imenovan za vojvodu. Knjaz Nikola je zbog njegovih pravnih i ekonomskih vještina odredio da bude član komisije Valtazaru Bogišiću koja je radila na izradi opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru. Stevan Matanović je učestvovao u Veljem ratu 1876. i 1878. kao komandir na čelu Cucko-ćekličkog bataljona sa sedam četa ratnika. Ratnu vještinu u Veljem ratu opjevao je knjaz Nikola u jednom od njegovih kola gdje se ističe da su četiri komandira Stevana zbog ratnog uspjeha imala čast da prva umarširaju u tek oslobođeni Nikšić. Učestvovao je i u više bojeva na prostorima Crne Gore i Hercegovine. Milo Matanović, crnogorski brigadir koji je vojnu školu završio u Rusiji, u Balkanskim ratovima 1912. godine učestvovao je u oslobođenju Bijelog Polja, Berana i Metohije. U drugom Balkanskom ratu 1913. godine komandovao je Kolašinskom, pa kasnije Katunskom brigadom koja se istakla u Bregalničkoj bici kao pomoć srpskoj vojsci. U Prvom svjetskom ratu komandovao je Prvom sandžačkom divizijom. U izbjegličkoj vladi kralja Nikole od 1916. do 1917. bio je ministar vojske i predsjednik vlade. Po povratku u zemlju 1918. godine preveden je u čin pukovnika vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Stanko Matanović, čovjek potpuno drugačijeg kova, završio je medicinski fakultet u Hajdelbergu gdje je odbranio doktorsku tezu. Kao specijalista hirurg vratio se u Crnu Goru 1903. godine i počeo da radi u bolnici 'Danilo I' na Cetinju. Ubrzo je ukazom kralja Nikole postavljen za upravnika bolnice, a ujedno i da vrši poslove šefa hirurškog odjeljenja. Angažovao se kao ljekar i pružao stručnu pomoć tokom Balkanskih ratova. Milan Gvozdenović, medicinski fakultet je završio u Napulju 1927. godine i tamo odbranio doktorsku disertaciju. Specijalizirao je na procesima malarije i parazitologije i neprekidno radio na usavršavanju, često boraveći van zemlje. Tokom Drugog svjetskog rata pomagao je NOB i u njemu direktno učestvovao. Bio je profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu“, ispričao je Popović.

Popović je govorio i o značajnim uspjesima Sima Đakovića, Dušana Gvozdenovića, Mihajla Vickovića, Petra Sinanovića Nagiba, Draga Jovovića, braće Pajović, Miodraga Skala-Gvozdenovića, Dragana Radulovića i Miroslava Vickovića.

„Na kraju imamo nekog ko je podario živote mnogima. To je Milenko Proročić. Profesor dr Milenko Proročić je učenik čuvenog profesora sa Kembridža, Roberta Edvardsa, dobitnika Nobelove nagrade za novu metodu vještačke oplodnje. Milenko je po toj metodi prvi u ovom dijelu Evrope izvršio vještačku oplodnju 1986. godine. Zahvaljujući njegovom znanju i posvećenosti, na svijet je došlo više od 300 beba. Ovo je najbolji završetak moje priče i da još bude Ćeklića - 300, 3.000, 30.000“, dodao je Popović.

Đorđije Đoko Mirković, novinar i publicista, govorio je o iseljavanju Ćeklića.

„Različiti su bili uzroci koji su izazvali sve ove selidbe ljudi iz Ćeklića. Reklo bi se, prije svega, ekonomski, ali i istorijski uslovi. U našemu plemenu, u naših devet sela, kao uostalom i u cijeloj Katunskoj nahiji, nije bilo idealnih mjesta za ugodan život. I u takvim uslovima Ćeklići su opstajali i najčešće se borili da odbrane svoja ognjišta i goli život, jer je mala Crna Gora od postanka branila ono što je njeno i danas. Selili su se Katunjani, a među njima i naši Ćeklići za bolje živote. Najbliža im je bila Boka. Prema nekim izvorima dolazak Ćeklića u Prčanj pominje se 1688. godine. Takođe, zabilježeno je i neuspjelo iseljavanje 60 porodica iz Ćeklića 1787. godine u Istri. Ta iseljavanja su zabilježena u brojnim studijama i naučnim radovima. Malo je, međutim, dokumenata koji bi zadovoljili istraživanja o Ćeklićima“, naveo je Mirković u svojoj prezentaciji.

Nebojša Kaluđerović, diplomata u penziji, u svojoj prezentaciji predstavio je značajne diplomate iz Ćeklića i ukazao na važnost sjećanja na znamenite Ćekliće koji bi trebali biti inspiracija i novim generacijama.

„Kad pogledaš da ima otprilike oko 30 prezimena u ovih naših devet sela, nema nijednog sela iz koga nema uspješnih ljudi. Uslovljeno je to naravno i razvojem države i mogućnošću školovanja, a mi smo u principu bistri. Vi danas imate u Crnoj Gori vrlo uspješne biznismene, imamo umjetnike, i sportiste, i istoričare, i novinare, i profesore, i planere, tako da se stvari odvijaju i razvijaju na neki, rekao bih, pravi način i mi sami ovdje moramo ne samo da se sjećamo i njegujemo ljude koji su ostavili traga, nego da na tim osnovama gledamo kako da pomognemo i da mladim ljudima omogućimo koliko je to moguće“, naveo je Kaluđerović.

U okviru obilježavanja 700 godina od prvog pisanog pomena Ćeklića, Mileni Mirković je uručena zahvalnica za izuzetan doprinos Mjesnoj zajednici Ćeklići. Posjetioci su takođe imali priliku da pogledaju izložbu „Ćeklići kroz vrijeme“ autora Ivana Jovovića i Jovana Muhadinovića, koja je izložena u Velikoj sali Zadružnog doma.Predsjednik Organizacionog odbora jubileja i jedan od autora izložbe „Ćeklići kroz vrijeme“ Ivan Jovović istakao je da izložba predstavlja tek početak ozbiljnijeg istraživanja i valorizacije bogatog istorijskog nasljeđa Ćeklića.

„Ovom izložbom tek smo zagrebli površinu bogate istorije ovog kraja. Pomalo je neobično da se ovakvog posla ozbiljnije prihvatamo tek danas, nakon toliko vremena. Bilo bi prirodno da su ranije generacije iza sebe ostavile sistematičnije prikupljenu i obrađenu građu, publikacije i trajnije oblike očuvanja istorijskog pamćenja Ćeklića. To nije razlog da bilo kome naknadno sudimo, već opomena da ono što nijesmo uradili juče ne odlažemo za sjutra. Svaka generacija ima obavezu da sačuva nasljeđe koje je dobila i ostavi ga budućim pokoljenjima“, poručio je Jovović.