Marko Pavlović otvoreno o sudbini Starog grada: Pretvorili smo se u šetalište brze hrane i jeftinih suvenira

Stari grad u Budvi trenutno prolazi kroz ključnu fazu transformacije u kojoj se traži balans između turističkog razvoja, očuvanja kulturnog identiteta i kvaliteta života samih mještana. Da je pronalaženje kompromisa između privrede i lokalnog stanovništva jedini održivi put za budućnost najvrijednijeg dijela Budve, istakao je u razgovoru za Radio Budvu u emisiji "Bonaca" ugostitelj i dugogodišnji žitelj Starog grada Marko Pavlović.

Ovogodišnja ljetnja sezona u Starom gradu počela je u znaku vidnih estetskih i programskih promjena. Uklanjanje ugostiteljskih tendi, koje nisu bile u skladu sa propisima Uprave za zaštitu kulturnih dobara, značajno je unaprijedilo vizuelni identitet i otvorilo prostor za autentični mediteranski izgled.

„Slažem se da je Stari grad ljepši bez tende. To, drago mi je što kolege koje su tende uklonile misle isto. Međutim, mislim da je pogrešno cijelo vrijeme da target budu ugostitelji i njihova neka ideja da ukradu, da prevare da tako nešto. Tende su postavljene u doba tranziciono kada se to stvarno nije kontrolisalo. Inspekcijski organi to nisu kontrolisali i znate kako to ide kad nemate kontrolu, radite ono što hoćete. Tako da je ovo jedna razumna odluka za koju ja se nadam da je protekla bezbolno. Nije finansijski, zato što su svi morali uložiti ogromna sredstva i izgubili su ona koja su uložili prije, ali nadam se da će ovo stvarno pomoći. Estetski to doprinosi mnogo boljem izgledu Starog grada i cijeloj ovoj slici”, istakao je Pavlović.

Paralelno sa estetskim iskoracima, kulturni život je tokom proljeća dobio evropsku dimenziju kroz gostovanje prestižne konferencije Evropske asocijacije festivala (EFA), čiji je Grad teatar član od 2019. godine.

„Stari grad je bio nedavno domaćin konferencije Evropske asocijacije festivala, kad smo se bar ja, a i svi, osjećali da smo stvarno dio svijeta. Neki fini ljudi su bili u Starom gradu, radili su te walking ture, na Citadeli su bili programi konferencije. To je nam nekako dovelo Evropu u Budvu i to je stvarno nešto za pohvalu. Mislim da je to najznačajniji događaj koji se desio i koji će se desiti ove godine vezano za kulturu”, kazao je Pavlović, pohvalivši i novi muzički koncept ispred bedema gdje su nastupili inostrani "cover" bendovi.

„Imali smo vrlo decentne ove cover bendove ABBE, David Bowie i slično, sa binama po mjeri koje nisu pravile ogromnu buku i gdje su stvarno svi turisti uživali jer su znali repertoar. To je baš bilo za svaku pohvalu. Mislim da smo s ovim dobili svi u Starom gradu.”

Jedna od ključnih tema predstojećeg ljeta je redefinisanje Starog grada iz dosadašnje "tihe zone" u mješovitu zonu, što je prirodni status većine mediteranskih istorijskih centara. Pavlović objašnjava da je pojam tihe zone u urbanom jezgru neodrživ.

„Stari grad je prvobitno bio mješovita zona, kao što su i Stari grad Kotor, Dubrovnik, kao i svi stari gradovi na cijelom Mediteranu. Jednom, da kažem, opštinski proturanjem te odluke sa drugim odlukama prije desetak-petnaestak godina, ta je odluka izmijenjena i Stari grad je postao tiha zona. To je de facto tako piše, što mislim da je jednostavno nemoguće. Tiha zona se veže za nacionalne parkove, groblja i tako dalje, a da se održi intenzitet emitovanja buke do trideset pet decibela je nemoguće jer ljudski korak i razgovor to ne mogu da podnesu. Mislim da je prirodna stvar da Stari grad bude mješovita zona.”

On se osvrnuo i na strah mještana od buke, ali i na nove izazove sa strukturom gostiju, poput turista iz Velike Britanije.

„Vodim računa o tome zato što to strašno zvuči stanovnicima Starog grada – ako je to mješovita zona, da će njihov život sam, a i moj zajedno sa njima, biti ugrožen. Mislim da smo više ugroženi sada zato što smo svjedoci da nam dolazi sve više engleskih turista koji se ponašaju kako se ponašaju. Dakle, oni viču, piju, non-stop je buka. Onaj balans koji smo imali prije podrazumijevao je da je ko god koristio muzičke uređaje u skladu sa zakonom, to radio uz korištenje limitatora jačine zvuka do šezdeset pet decibela i pravilno postavljenih zvučnih kutija koje su upijale tu buku. Sada smo došli do toga da stvarno ne znam na koji način ćemo moći kontrolisati engleske turiste, zato što je to jednostavno njihov vid socijalne kulture i stil života – da idu u grupama, da piju, da se svađaju, tuku, pjevaju.”

Pavlović naglašava da je ključni problem u nedostatku inspekcijske kontrole, a ne u samim ugostiteljima, zbog čega je ispaštala i nezavisna kulturna scena kroz evropski projekat "Noćna ekonomija" (Budva City Center).

„Mislim da moramo naći kompromis i naći zajedničke interese, jer nisu stvarno ugostitelji krivi za sve, a tu je nekako u zadnjih nekoliko godina nametnuta kritika uglavnom iz Mjesne zajednice Stari grad kao da su oni osnovni krivci za sve. Ja i dalje mislim da je tu nedostatak inspekcijske kontrole prethodnih godina i decenija doveo do ovakve situacije, jer niko nije sankcionisan za sve one monstruozne načine buke i svega onog što se dešavalo. Mira u Starom gradu neće biti zbog turista koji su bučni i vještački se ne može napraviti spavaonica, ali s druge strane, privreda koja donosi milione eura prihoda opštini Budva mora nastaviti da postoji. Moje malo mjesto radi već trideset i pet godina i napravilo je oko tri hiljade programa do sada, a postalo je kolateralna šteta ovakve odluke o zabranama, jer se nije vodilo računa o nezavisnoj kulturnoj sceni grada koja pravi programe. Kolega koji je bio u evropskom projektu Budva City Center rekao mi je: 'Ja sam prošle godine ovdje ostavio scenu i kulturni centar, a ove godine nalazim koktel bar kojih ima na hiljade'.”

Dugoročni opstanak Starog grada zahtijeva strogu regulaciju poslovnih prostora kako bi se zaustavila degradacija u obično šetalište sa brzom hranom, što ugrožava ozbiljne ugostitelje.

„Trenutno je situacija takva da smo se pretvorili u jedno šetalište gdje ljudi dođu, uzmu picu što im je potrebno i odu. Intencija Udruženja ugostitelja je da da suvisle predloge Opštini Budva i da na zajednički način pokušamo da uvedemo sistem licenci, da se jednostavno vidi koje su potrebe Starog grada. Da li tu može da se otvori kebab koji će mirisima ugrožavati pola Starog grada, ili pizza parče kojih ima stvarno puno, jer svi ti ljudi ugrožavaju restorane. Da otvorite jedan restoran potrebna su ogromna sredstva, a da otvorte ove male radnjice, oni ljudi ulože pet-deset hiljada eura i krenu sa tim poslom. Svi ljudi koji drže restoran u Starom gradu to rade već decenijama, a ovo su ljudi koji dođu sa strane i nisu podložni inspekcijskim kontrolama kao što smo mi. Ja nisam čuo ikada da je bilo koji strani državljanin imao petogodišnju poresku kontrolu poslovanja.”

Da bi Stari grad živio i tokom zimskih mjeseci, Pavlović predlaže preseljenje kulturnih i administrativnih institucija unutar gradskih bedema.

„Gradska kulturna politika treba da stavi veći fokus na Stari grad. Već se dugo priča o Centru za kulturu Starog grada koji će biti u kući Medina na Trgu pjesnika, a Gradska muzika je već tamo. Dovoljno je da prebacite neki arhiv, muzičku školu, bilo što od tih edukativnih ili kulturnih institucija, ili matičara, i Stari grad će živnuti. Sa druge strane, odlukom o zabrani izvođenja programa dodatno je umrtvljen Stari grad tokom zime, uz ljude koji krše zakone a nisu sankcionisani.”

U pogledu tekućih tehničkih pitanja, poput dostave robe i najave uvođenja elektromotornih vozila, ugostitelji pokazuju oprez.

„Sada je na snazi stari režim da je snabdijevanje do jedanaest sati i svi mogu da rade sa tim. Imamo problema ako nam dolazi neka roba sa carinskog terminala koja ne može da stigne do jedanaest sati, ali nekako se snalazimo. Skeptični smo, odnosno mislimo da će Opština stvarno naći bolje rješenje nego što imamo sada za to najavljivano snabdijevanje elektromotornim vozilima, gdje će morati biti zaštićena i hrana koja je smrznuta, riba, kvarljiva roba. Sa velikim brojem tih automobila, ili eventualno dozvolom da mi sami kupujemo svoje automobile da bi se to dovelo u red, ja sam vrlo skeptičan kako će to da izgleda. Ovo za sad do jedanaest sati mislim da ne remeti puno turiste, jer u jedanaest sati sve mora biti čisto pošto grad mora da funkcioniše.”

Pavlović upozorava na katastrofalno stanje u pogledu fizičke devastacije Starog grada, nelegalnih građevinskih zahvata i lošeg imidža koji šalju neautentične suvenirnice.

„Situacija je vrlo kompleksna i naravno da se ne odnosimo dobro. Stari grad je potpuno devastiran sa svim onim što se radi – otvaranjem vrata, prozora, farbanjem štokova, postavljanjem reklama, provlačenjem kablova, stavljanjem velikih monitora, klima uređaja, zatvaranjem ulica i pregrađivanjem. To je skandalozno koliko je upropašteno. Mora da se uradi jedna kompletna analiza i da se popiše sve, jer se svakodnevno krše propisi koje propisuje Zakon o zaštiti spomenika. Tome se mora stati na kraj. Po mom mišljenju, prvo licence da se odredi šta može sve da bude u Starom gradu, zatim analiza šta treba da se ukloni, gdje mogu da stoje klima uređaji i da se sve ulice otvore koje su nezakonito zagrađene zbog privatnih razloga ili ugostiteljskih objekata. Što se tiče cijena, vjerovatno ste u pravu da suvenir košta skuplje nego obilazak bedema. Ja ne ulazim u suvenirnice, ali mogu primijetiti da su to suveniri koji nemaju nikakve veze sa Crnom Gorom, ili ako imaju veze, rađeni su na toliko loš način da su jednostavno kontra-marketing našoj zemlji. Stari grad zbog tih suvenirnica liči na bazar u Istanbulu.”

Ipak, rješenje vidi u formiranju mješovitog stručnog tima koji bi počeo sa radom odmah nakon završetka ljetnje sezone.

„Za ovu sezonu teško da se može nešto riješiti jer je to vrlo kompleksan i dugoročan problem. Ali mislim da se jednostavno može krenuti u to već od oktobra – da Opština formira jednu mješovitu komisiju, tim koji će predstavljati ljudi iz kulture, iz privrede i stanovništvo, pa čak i neka estetska komisija. Ima tu puno dobrih, školovanih i obrazovanih ljudi koji mogu da pomognu da se sve to riješi na način kako zahtijeva naš skori ulazak u Evropsku uniju. Ja bih lično volio da Stari grad bude jedan grad-spektakl kulture, da svi oni trgovi koji postoje budu male pozornice gdje će se dešavati umjetnički programi, ali ne samo ljeti nego i zimi. Moja je želja da fast foodovi jednostavno ne postoje u Starom gradu. Kultura je ono što taj grad čini živim. Pamtim kako je bilo kad je osnovan Grad teatar krajem osamdesetih, tad je to bio pravi grad-pozornica kulture. Znam da je to nemoguće da bude sada u tom obliku, ali uz povratak Citadele, ako Opština uspije da je otkupi zajedno sa Jadranskom stražom, otvaranje kulturnog centra i uvođenje institucija, Stari grad stvarno može da postane centar zbivanja. Sada smo, nažalost, jedini stari grad na mediteranskoj obali koji nije centralno mjesto zbivanja tokom cijele godine”, zaključio je Pavlović.