Profesija kao sudbina: Koje zanimanje uzima danak porodičnom životu
Zašto određena zanimanja nose znatno veći rizik od bračnog brodoloma i šta statistika otkriva o odnosu između rada u smjenama, hroničnog stresa i očuvanja bračne zajednice.
Da li izbor zanimanja može direktno uticati na dugovječnost bračne zajednice? Najnovija sociološka i demografska istraživanja pokazuju da radni uslovi, raspored radnih sati i stepen stresa kojem su zaposleni svakodnevno izloženi igraju ključnu ulogu u očuvanju porodičnog mira. Iako nijedna profesija sama po sebi nije garancija ni za sreću ni za propast, statistički podaci jasno ukazuju da se u određenim branšama brakovi raspadaju znatno češće nego u drugim.
Sudeći prema analizi podataka o stopama razvoda, zajednički imenitelj profesija sa najvišom stopom bračnih brodoloma jesu neredovne smjene, noćni rad, visoka emocionalna i fizička iscrpljenost, ali i konstantan pritisak da se ostvare zadati rezultati ili zbrinu tuđi životi.
Deset zanimanja sa najvećom stopom razvoda
Na vrhu ove statističke liste nalaze se profesije u kojima stopa razvoda premašuje 47 procenata:
Nespecijalizovani zdravstveni radnici (48,3%)
U ovu grupu spadaju stručnjaci poput akupunkturologa, naturopata, audiologa. Nepredvidivo radno vrijeme, velika odgovornost i rad sa pacijentima u specifičnim uslovima ostavljaju malo prostora za privatni život.
Agenti u teleprodaji (48%)
Izloženi stalnom pritisku ostvarivanja prodajnih kvota i cjelodnevnom zategnutom komunikacijskom kontaktu sa klijentima, ovi radnici nakon posla često nemaju emocionalnu snagu za partnerski dijalog.
Fizioterapeuti i maseri (47,9%)
Zahtjevan raspored, rad po pozivu, u večernjim terminima ili vikendom u velikoj mjeri otežavaju usklađivanje porodičnih obaveza.
Vozači autobusa (47,8%)
Dugi sati provedeni na putu, vikend-smjene, noćne linije i hroničan umor značajno smanjuju vrijeme koje ovi profesionalci provode sa porodicom.
Menadžeri u uslužnim delatnostima (47,6%)
Upravljanje ljudima u sektoru u kome su sukobi i vanredne situacije svakodnevica zahtijeva konstantnu dostupnost, što preliva poslovni stres u dom.
Operateri na mašinama za presovanje (47,6%)
Industrijski rad u trećoj smjeni i strog fabrički ritam onemogućavaju stvaranje zajedničkih porodičnih rutina.
Zatvorski čuvari i nadzornici (47,5%)
Rad u visokorizičnom i potencijalno opasnom okruženju dovodi do visoke emocionalne iscrpljenosti. Poražavajuće prisutan sindrom pregorijevanja lako se prenosi u privatni prostor.
Vozači i pratioci u hitnoj pomoći (47,3%)
Svakodnevno suočavanje sa traumama, hitnim situacijama i borbom za ljudske živote donosi emocionalni teret koji je teško ostaviti iza zatvorenih vrata radnog mjesta.
Bolničari i psihijatrijski asistenti (47,2%)
Kompleksnost rada sa teškim pacijentima u kombinaciji sa noćnim smjenama brzo iscrpljuje kapacitete za razvoj stabilnog domaćeg okruženja.
Medicinske sestre i tehničari (47,2%)
Dežurstva tokom praznika, noćni rad i duge smjene uzdrmavaju osnove svakog odnosa, ostavljajući malo vremena za kvalitetno zajedničko vrijeme.
Kako posao razorava zajednicu
Zašto su upravo ove profesije toliko ranjive? Analitičari ističu da u većini slučajeva nije riječ o nedostatku ljubavi ili volje da brak uspije, već o sistemskim faktorima koji djeluju podrivački na svakodnevni život.
S jedne strane, neusklađenost biološkog i socijalnog ritma onemogućava partnerima da dijele osnovne trenutke dnevnog života. Kada jedan partner radi noćnu smjenu, a drugi standardno radno vrijeme od devet do pet, zajednički obroci, razgovor i planiranje postaju luksuz.
S druge strane, tu je i faktor sekundarne traumatizacije. Ljudi koji rade u hitnim službama, zdravstvu ili zatvorskom sistemu tokom dana procesuiraju ogromnu količinu stresa. Kada dođu kući, njihov kapacitet za empatiju i aktivno slušanje često je potpuno iscrpljen.
Interesantno je primijetiti i da su na drugom kraju ove analize profesije sa izuzetno niskom stopom razvoda (od 14% do 20%), među kojima su fizičari, softverski inženjeri i farmaceuti, odnosno profesije koje karakteriše visok stepen predvidivosti i stabilno radno vrijeme.
Pitanje koje se na kraju nameće jeste: da li moderno društvo zahtijeva preveliku žrtvu u vidu privatnosti i porodičnog zdravlja zarad profesionalne dostupnosti? Dok se traži odgovor, jasno je da očuvanje braka u određenim profesijama zahtijeva mnogo više od puke dobre volje, zahtijeva svjesno i kontinuirano ulaganje napora obje strane da se uprkos svim preprekama sačuva zajedničko vrijeme.