Dragan Liješević u emisiji "Otvoreno": Izgubili smo duh starog grada, Budvu treba ponovo umiti zelenilom i cvijećem

Nekadašnji sportski radnik, pravnik i umjetnik Dragan Liješević gostovao je u emisiji „Otvoreno” na Televiziji Budva, gdje je povodom promocije svog novog romana „Kadmej” i izložbe slika govorio o dubokoj povezanosti sa rodnim gradom, ali i sa sjetom ukazao na gubitak autohtonog duha i mediteranskog identiteta Budve.

Liješević je istakao da je roman „Kadmej” nastao iz potrebe da kroz spoj mitologije i ličnih iskustava ostavi svjedočanstvo narednim generacijama o životu u gradu podno Citadele.

"Nisam za ovih 600 godina koliko je moja porodica ovdje izmislio ništa novo, samo sam uzeo pravo da kažem da smo autohtoni Budvani. Budva je Kadmija, a ja sam Kadmej, sin Kadmije. To je 50 životnih priča i siže mog puta. Htio sam da svom unuku i svim našim unucima ostavim to iskustvo, da sa vremenske distance vide kako se nekada živjelo i borilo. Mi Budvani ne cijenimo dovoljno ono što imamo. Imamo terme iznad kojih stoje kafići i stara vrata grada koja se nalaze u prostorijama butika, a to su stvari koje bi svaki drugi grad sa ponosom prezentovao svijetu," kazao je Liješević.

Prisećajući se vremena prije zemljotresa 1979. godine, Liješević je naglasio da je grad pretrpio trajne demografske i kulturološke promjene.

"U Budvi je do zemljotresa živjelo nešto manje od hiljadu stanovnika i svi su živjeli kao jedna porodica. Znalo se tačno ko šta kuva u Starom gradu. Zemljotres je to promijenio, ljudi su se iselili, mnogi su prodali nekretnine i danas je u gradu mnogo više ljudi sa strane. Utihnule su stare budvanske navike, djeca se više ne igraju klikera ispod palmi ni sinteze po ulicama. Izgubio se taj mediteranski miris i govor, zazidali smo se betonom do samog Starog grada, a svejednakoća je obuhvatila sve," naglašava on.

Ipak, prema njegovim riječima, uz malo volje i posvećenosti nadležnih i samih građana, estetski izgled grada i dalje se može popraviti jednostavnim komunalnim i ekološkim inicijativama.

"Budvu bi trebalo ponovo umiti. Ako već imamo velike zgrade, treba ih utopiti u tepih cvijeća i zelenila, urediti šetalište i bulevare. Osamdesetih godina smo imali akciju 'Hiljadu ruža' i za dvije godine grad je bio pun cvijeća. Ne vidim razlog zašto Budva i danas ne bi mogla tako da izgleda i da se na taj način malo ublaži ovo sivilo u kojem se trenutno nalazi," zaključuje Liješević.