Dragojević na Trgu pjesnika predstavio roman „Paša“: Velika je umjetnost biti jednostavan i donijeti jasnu emociju

Književni program jubilarnog XL festivala Grad teatar svečano je otpočeo sinoć na prepunom budvanskom Trgu pjesnika, gdje je gostovao proslavljeni reditelj, scenarista i pisac Srđan Dragojević.

Mnogobrojnoj publici dobrodošlicu je poželjela Svetlana Ivanović, glavna urednica festivalskog programa, najavivši bogat repertoar koji posjetioce očekuje tokom ovogodišnjeg jubilarnog izdanja festivala.

Centralna tema večeri bio je Dragojevićev novi roman pod nazivom „Paša”, inspirisan bogatom istorijom Crne Gore. Knjiga donosi nesvakidašnju priču o dubokom prijateljstvu između knjaza Nikole Petrovića i Osman-paše.

Razgovor sa autorom vodila je urednica izdavačke kuće „Laguna” Dubravka Dragović Šehović, dok je odabrane odlomke iz romana publici moćno dočarao glumac Lazar Nikolić.

"Osjećam se kao iranski reditelji koji snimaju van svoje zemlje"

Dragojević nije krio zadovoljstvo što je ponovo pred budvanskom publikom, ističući da mu je ovaj dolazak donio olakšanje nakon izuzetno stresnog perioda pripreme novog filmskog projekta.

„Pripreme filma su jako komplikovane, samo malo manje od samog snimanja, i bio sam baš nervozan. To je film malog budžeta. Vi znate kako je u Srbiji, a mi taj film snimamo najmanje tamo. Više u Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj, iz dobro poznatih razloga. Osjećam se kao oni iranski reditelji koji snimaju film o svojoj zemlji van nje, što je prilično bizarna situacija”, kazao je Dragojević.

On je dodao da, iako nije snimao film pet godina, u međuvremenu je napisao tri romana, od kojih treći izlazi već ove jeseni.

Roman kao vrhunac umjetnosti

Iako decenijama piše uspješne scenarije, Dragojević je priznao da mu je pisanje romana dugo djelovalo kao nedostižna liga.

„Smatrao sam da nisam u toj ligi da bih umio da napišem roman. On je za mene bio vrhunac književnosti i umjetnosti. Ali evo, desio se jedan, drugi, pa treći, a sad već planiram i naredne", otkrio je pisac, povlačeći paralelu sa Aleksandrom Dimom koji je pisao vizuelne, "filmske" romane prije nego što je kamera uopšte izmišljena.

On je istakao da u stvaralaštvu strogo bježi od pretencioznosti.

„Pretenciozni ljudi su obično dosadni i puni sebe, a često je i njihovo stvaralaštvo takvo, iako svi teško priznajemo da nam je to strašno dosadno pod izgovorom da je riječ o 'visokoj umjetnosti'. Ja mislim da je velika umjetnost biti jednostavan, komunikativan, znati nasmijati nekoga i donijeti vrlo jasnu emociju”, poručio je Dragojević.

Duboki crnogorski korijeni i usoljena turska glava na polici

Roman „Paša” autor je posvetio svojoj baki Mileni, za koju kaže da je bila pravi izdanak stare Crne Gore. Kroz sjećanja na nju, Dragojević je publici otkrio i svoje porijeklo koje vuče iz Gornjih Martinića.

„Živo sam upamtio bakinu priču kako je njen đed držao na polici usoljenu tursku glavu kao trofej iz bitke. Kao mali sam zamišljao kako to izgleda i nije mi bilo svejedno. Moj čukunđed je dobio tursku karaulu jer se dobro držao u bici kod Martinića i porodica je tu živjela dok se naš dio nije odselio", ispričao je reditelj, dodajući da mu je rođena sestra monahinja u manastiru Šudikova kod Berana, te da ga brojne veze spajaju sa Crnom Gorom.

Govoreći o istorijskim ličnostima koje su se našle u romanu, osvrnuo se na lik knjaza Nikole.

„Knjaz Nikola je bio velika, ali i kontroverzna ličnost koja dosta podsjeća na soj savremenih velikih političara. Za roman su mi bila potrebna dva romantizovana junaka i jedna velika ljubavna priča – ljubavni trougao između Paše, knjaza Nikole i jedne Engleskinje koja ih obojicu vrti oko malog prsta”, objašnjava autor.

Kako je vestern od 20 miliona eura postao roman

Nastanak knjige ima neobičnu predistoriju dugu čak tri decenije. Sve je počelo krajem devedesetih kada su Dragan Bjelogrlić, Nikola Kojo i jedan crnogorski producent željeli da ekranizuju kultni roman „Zelena čoja Montenegra”.

Nakon što je taj projekat propao zbog autorskih prava i sujeta, Dragojevićev otac, koji je bio novinar i bibliofil, pronašao je knjigu Martina Đurđevića „Putopisi sa Balkana” iz 1910. godine, koja sadrži autentične detalje te istorijske priče.

„Ja sam to preveo, poslao francuskom 'Kanalu Plus' i za njih napisao scenario. Oni su 15 godina pokušavali da finansiraju taj projekat. Prije nekoliko godina su mi vratili scenario, ali ko danas može da nađe tih 20 do 25 miliona eura za film? Šteta, jer sam uvijek želio da napravim vestern. Onda sam pomislio – zašto ne bih napisao roman? I evo, to je ovo što je pred vama, jako sam zadovoljan sudbinom priče koja je putovala 30 godina.”

"Crnogorci se strašno boje svojih žena"

Dragojević se posebno osvrnuo na ulogu žena u svom romanu, rušeći tradicionalne stereotipe o crnogorskom društvu.

„Vi znate da u vesternima žene obično imaju samo trpnu ulogu, ali došla su nova vremena. U romanu otkrivamo da Crnogorke nisu baš tako submisivne kako se misli. Zapravo se ti muškarci strašno boje svojih žena! To je jako interesantno. Žene su te koje zapravo očuvaju porodicu i koje se u pravim trenucima pojavljuju u tkivu romana”, zaključio je Dragojević.

Veče na ispunjenom Trgu pjesnika tradicionalno je zaokruženo brojnim pitanjima inspirisane budvanske publike.