Intimno izvođenje “Fleke” u Budvi naglasilo pitanje inkluzije i vidljivosti

Igranjem predstave “Fleka” u crkvi Santa Maria in Punta sinoć je nastavljen dramski program 40. festivala Grad teatar. Predstava je nastala u produkciji organizacije Modesty MK uz podršku Crnogorskog narodnog pozorišta, po motivima teksta Aleksandre Vujisić i u režiji Branke Otašević.

Predstava se bavi temama inkluzije, prihvatanja različitosti i prava svakog pojedinca da bude ravnopravan dio društva. Kroz lične priče i scensku igru otvara pitanja predrasuda, stereotipa i prepreka sa kojima se osobe sa invaliditetom svakodnevno susreću, istovremeno afirmišući njihove potencijale i pravo na vidljivost u umjetnosti i javnom prostoru. Posebnu autentičnost predstavi daje nastup dvije slabovide izvođačice, čije prisustvo na sceni nije simboličnog karaktera, već predstavlja ravnopravan umjetnički doprinos cjelokupnoj izvedbi.

U par muzičkih segmenata glavna glumica Sofija Ivanović, inače slabovida osoba, svojim je interpretacijama dodatno produbila emotivni sloj predstave, dok su se video-projekcije organski nadovezivale na scensku radnju i proširile njeno značenje.

Intimnost prostora crkve Santa Maria in Punta dodatno je naglasila prirodu same predstave, omogućavajući blizak odnos između glumaca i publike. Prostor crkve je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a glumci i autorski tim na kraju su nagrađeni dugotrajnim aplauzom.

Rediteljka i glumica Branka Otašević je, nakon igranja, izjavila da nije sumnjala u publiku Grada teatra.

“Oduševljena sam večerašnjim igranjem, znam da publika u Budvi zna da isprati predstavu sa toliko pažnje i emocija i da umiju sve da prepoznaju. Ovom temom se bavimo već sedam godina i predstava se dugo gradila i bila u mislima. Mi smo zadovoljni i ako se bar malo promijeni svijest, ako se bar malo bude gledalo drugačije na osobe s invaliditetom jer to su osobe koje sjaje na svoj način. A one osobe koje misle da njihove fleke bole i da su njihove fleke nedostaci, neka se zapitaju kakve su njihove sopstvene fleke. I to je nama dovoljno”, rekla je Otašević i dodala da joj je bio cilj da se neki ljudi postide nakon gledanja ove predstave.

“Ja želim da se sve vrijeme ljudi stide jer su svima puna usta inkluzije. Evo i večeras oni koji bi trebalo da budu tu, nisu bili tu. I to je sve već dosadilo. Ali ja znam da tu uvijek postoji ta jedna šaka ljudi, jedan talas, svijet koji dođe i prepoznaje.”

Otašević je istakla i da je ambijent crkve Santa Maria in Punta jako doprinio intimi predstave te se zahvalila Gradu teatru na pozivu.

“Ovom prilikom želim da zahvalim Gradu teatru na ovoj časti i ovom zadovoljstvu da smo ovdje, da se naše ime vijori onako na onom platnu na bedemima. Ja sam još kao mala maštala da se nekad nađem tu. Velika je privilegija i meni su puna usta hvale, zaista smo zatečeni sa ovoliko pažnje i cijelom ekipom. Oni su nas prvi zvali, oni su nam odmah odgovorili na mail, oni su nas odmah pozvali i uvrstili nas u festival koji je baš veliki”, naglasila je Otašević.

Mlada glumica Sofija Ivanović je izjavila da je ovo bilo tek četvrto igranje predstave.

“Prvenstveno želim da kažem da je ovo jedno divno novo iskustvo jer je u pitanju i novi prostor sa kojim se treba saživjeti, a akustika je bila savršena i sve se uklopilo sa intimnošću koju cijela ova priča zaista treba da posjeduje. Neizostavno bih se zahvalila i Gradu teatru na pozivu jer smatram da je ovo velika stvar i privilegija. Voljela bih da se ova predstava igra i po školama jer smatram da je istinski potrebno iznova i iznova ponavljati ovakvu priču s obzirom na to da društvo, nažalost, jako često djeluje nezainteresovano za ono što imamo da poručimo. Tretiranje osoba s invaliditetom je nekako uvijek u zapećku. To je grupa ljudi koja je često na margini društva, a oni koji bi trebalo da čuju najviše ovu priču, do kojih bi to zaista trebalo doći, izbjegavaju da je čuju. I baš zato mislim da bi trebalo naći načina da se forsira da se ova predstava igra i po osnovnim i po srednjim školama, jer se iskreno nadam da možemo bar do nekog doprijeti i, ako ništa drugo, podići svijest, prodrmati ljude”, istakla je Ivanović.

Autorski tim predstave, pored Branke Otašević, rediteljke i glumice, čine Irena Popović Dragović, kompozitorka, scenski pokret potpisuje Julija Milačić Petrović-Njegoš, dok je autor videa Matej Kreže.

Posebnu vrijednost projektu daje autentična inkluzivna postavka. Na sceni igraju slabovide djevojčice Sofija Ivanović i Katarina Cerović, profesionalni glumci Jelena Minić, Branka Otašević, Aleksandar Radulović i učenik Nikola Jovićević, čime iskustvo različitosti postaje istinski dio umjetničkog izraza. Učenici s videa su Lora Vukčević, Maksim Vešković, Simeun Barašin i Relja Marković.