Predavanje u Budvi otvorilo ključna pitanja o odnosu roditelja i djece u modernom dobu

U organizaciji Crkvene opštine Budva u Akademiji znanja održano je predavanje pod nazivom "Da li i koliko poznajemo našu djecu". Otac Miloš Vesin upozorio je na to da roditelji često miješaju brigu o fizičkim potrebama sa stvarnim poznavanjem dječije duše i emocija.

U sali Akademije znanja u Budvi održano je predavanje na kojem je protojerej-stavrofor Miloš Vesin govorio o izazovima savremenog roditeljstva. U pravoslavnom kontekstu, kako je naglašeno, poznavati svoje dijete znači doživljavati ga kao jedinstvenu ličnost koju je Bog povjerio roditeljima na čuvanje, a ne kao vlasništvo ili projekat za ostvarivanje sopstvenih ambicija.

Vesin je istakao da je primarni zadatak roditelja da podignu samostalne ljude, kadre da samostalno koračaju kroz život.

„Djeca nisu naša. Djeca su Božija i nama kao roditeljima su data na jedno relativno kratko vreme da bismo od njih načinili nezavisne ljude, prije svega nezavisne u odnosu na nas i emotivni dijalog koji imaju sa nama. Ukoliko nema te nezavisnosti, postoji opasnost od odlaska u patološke prostore koje često pogrešno nazivamo porodičnim vezama, a zapravo se radi o nezdravim odnosima“, naglasio je Vesin.

Ko danas zaista posjeduje našu djecu?

U nastavku predavanja ukazano je na problem sve većeg jaza između roditelja i djece. Roditelji nerijetko brigu o osnovnim materijalnim potrebama poistovećuju sa poznavanjem unutrašnjeg psihološkog i duhovnog svijeta djeteta.

Vesin je postavio ključno pitanje o uticajima kojima su najmlađi danas izloženi:

„Kome ta djeca danas više zaista pripadaju i koga više slušaju? Da li nas kao roditelje ili bezbroj različitih segmenata društva, od škole i vršnjaka, preko vanškolskih i sportskih aktivnosti, pa sve do medija i društvenih mreža? Svi oni na neki način posjeduju našu djecu mnogo više nego mi roditelji.“

Saslušati dijete bez osude i sa puno ljubavi

Na predavanju je zaključeno da se djeca sve više zatvaraju u sopstvene svjetove jer osjećaju odsustvo strpljenja i vremena kod odraslih.

Poznavati svoje dijete ne znači samo znati gdje se ono nalazi i šta radi u datom trenutku, već imati dovoljno bezuslovne ljubavi, vremena i razumijevanja da se bez osude uđe u njegov unutrašnji svijet i prepoznaju njegove stvarne potrebe.