„Budva kroz vrijeme“, osvrt na likovni ciklus budvanskog i crnogorskog slikara Nika Duletića

Piše Božidar Proročić.

Niko Duletić, budvanski i crnogorski slikar, rođen 1947. godine, pripada onim posvećenim stvaraocima koji su svoj umjetnički put gradili iz duboke veze sa zavičajem, prirodom i Mediteranom. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, odsjek za likovno vaspitanje. Slikarsko znanje sticao je kod Nikole Gvozdenovića, dok je vajarstvo učio kod Draga Đurovića.

Tokom radnog vijeka predavao je likovno vaspitanje u osnovnoj školi u Budvi, prenoseći ljubav prema umjetnosti brojnim generacijama, a danas živi i stvara u svom rodnom selu Duletići. Likovni ciklus „Budva kroz vrijeme“ predstavlja osobenu umjetničku posvetu gradu koji je vjekovima rastao između mora, kamena, zidina, brodova i mediteranske svjetlosti.

U Duletićevom slikarstvu Budva je grad obale, plovidbe, starih kuća, zvonika, barki i povezanosti čovjeka sa morem. Posebnu snagu ovom ciklusu daje izražena komponenta mora i Mediterana. More u Duletićevim radovima predstavlja dio snažne atmosfere i unutrašnji pokretač slike. Ono povezuje grad sa njegovom istorijom, ljude sa obalom, barke sa svakodnevicom, a svjetlost sa duhom juga.

Kroz plavetnilo, blage ljubičaste tonove, žute odsjaje krovova i mirnoću primorskog prostora, umjetnik oblikuje Budvu kao grad trajanja, susreta i prepoznavanja. Radovi su izvedeni u akrilu, tehnici koja Duletiću omogućava svježinu poteza, jasnoću boje i prozračnost atmosfere. Akril mu pruža mogućnost da istakne treperenje mora, mekoću neba, svjetlost kamena i dinamičnost mediteranskog ambijenta.

Njegove slike ne teže hladnom realizmu, već toploj, poetskoj interpretaciji prostora koji umjetnik dobro poznaje i duboko osjeća. Ovaj ciklus ima i posebnu kulturnu vrijednost. On nas vraća onoj Budvi koja je izrasla iz mora, kamena i probljeskivanja Mediterana. Duletićeva Budva je likovni znak trajanja, zavičajne pripadnosti i crnogorskog kulturnog prostora.

Na slici broj 1. Niko Duletić prikazuje Budvu kroz prepoznatljiv spoj mora, broda, barki i zidina Starog grada. U prvom planu nalaze se barke koje miruju na plavoj površini mora, dok se iza njih izdvaja veći brod, kao simbol nekadašnje luke, plovidbe i života uz obalu. U pozadini se jasno prepoznaju zidine Starog grada Budve, primorska arhitektura i vertikala zvonika, što slici daje snažan istorijski i mediteranski karakter.

Slika broj 2. Na ovoj slici Budva se ne otvara sa strane prolaza i pogleda od Mogrena koji traži more. Duletić gradi kompoziciju kao susret obale i grada lijevo je gruba, gotovo živa masa stijene i zida, dok se pred nama širi more, mirno i duboko, kao plava pozornica na kojoj Stari grad Budva stoji u svojoj mediteranskoj postojanosti. U daljini se prepoznaju zidine Starog grada, zvonik i tvrdi obris budvanskog kamena, dok se iza njih uzdižu planine u ljubičastim tonovima.

Na slici broj 3. Niko Duletić prikazuje Sveti Stefan, jedan od najprepoznatljivijih simbola crnogorskog primorja i Mediterana. Kompozicija je postavljena tako da put u sredini vodi pogled prema ostrvskom naselju, čije se kuće, krovovi i kameni obrisi izdižu između dvije plave površine mora. Duletić ovdje ne slika Sveti Stefan kao turistički simbol, već kao mediteranski prizor sazdan od kamena, mora i svjetlosti.

Na slici broj 4. Niko Duletić ulazi u samo srce Starog grada Budve, u prostor đe se kamen, vjera, istorija i mediteranska svjetlost susrijeću u gotovo svečanoj ravnoteži. Pred nama su dvije crkve, katolička i pravoslavna, postavljene ne kao suprotnosti, već kao dva duhovna daha istog grada. One stoje jedna uz drugu, u prostoru koji svjedoči o segmentima Budve, o njenoj dugoj istoriji, o susretima kultura, naroda, obreda i molitvi.

Na slici broj 5. Niko Duletić prikazuje Stari grad Budvu iz ugla u kojem se arhitektura, more i nebo ne razdvajaju, već ulaze jedno u drugo kao djelovi istog mediteranskog pulsa. Zidine se pružaju uz obalu kao kameni prag grada, dok se iza njih uzdižu kuće zbijene u prepoznatljivu budvansku cjelinu. Lijevo se izdvaja vertikalni akcenat zida i kule, a desno se otvara more, široko i plavo, kao prirodna granica i sudbina ovog prostora.

Na slici broj 6. Niko Duletić otvara jedan od najprepoznatljivijih budvanskih pogleda pogled sa zidina Starog grada prema ostrvu Sveti Nikola. To je već snažan susret tri elementa koji nose identitet Budve kamena, mora i ostrva. U prvom planu je zidina, čvrsta i svijetla, kao granica između istorije grada i beskraja pučine. Iza nje se širi more, a u daljini izranja Sveti Nikola, zelen, osunčan i postojan, kao prirodni čuvar budvanskog zaliva.

Na slici broj 7. Niko Duletić prikazuje prostor kod Pržna, đe se more ne pojavljuje kao velika scena, već kao prisni mediteranski zaklon. U prvom planu su dvije barke, gotovo položene na mirnu plavetnu površinu, dok se u pozadini izdižu stijene, zelenilo i obalna kuća, kao znak primorskog života koji je nastajao uz more, kamen i svakodnevicu ribarskog naselja. Ova slika nosi drugačiji ritam od prizora Starog grada Budve.

Likovni ciklus „Budva kroz vrijeme“ Nika Duletića predstavlja toplu i snažnu posvetu prostoru iz kojeg je umjetnik ponikao i kojem se, kroz boju i motiv, neprestano vraća. U njegovim akrilima Budva, Sveti Stefan, Pržno, Stari grad, zidine, barke, crkve, more i kamen nijesu samo prepoznatljivi motivi crnogorskog primorja, već znakovi jednog mediteranskog trajanja. Duletić slika obalu kao životni prostor.

Njegovi prizori nose dah juga, svjetlost mora, patinu starih zidina i mjeru primorskog čovjeka. U njima se prepoznaje Budva koja se mijenjala kroz vrijeme, ali nije izgubila svoje najdublje lice: more, kamen, ostrva, svjetlost i zavičajnu pripadnost. Kao budvanski i crnogorski slikar, Niko Duletić ovim ciklusom ostavlja likovni zapis o zato „Budva kroz vrijeme“ djeluje kao slikarsko svjedočanstvo o ljepoti, postojanosti i duhovnoj snazi budvanskog primorja.