Budva mora da se okrene zaleđu: Budimir upozorava na administrativnu nemoć i betonizaciju plaža
Lokalna eko-aktivistkinja ističe da budvanskom Sekretarijatu za urbanizam fali kadra da isprati ekološke probleme, dok se prostorom maksimalno trguje prije usvajanja evropskih standarda.
Gostujući u emisiji „Okrugli sto“ Televizije Budva, lokalna eko-aktivistkinja i prošlogodišnja eko-ambasadorka Anđa Budimir poručila je da se metropola turizma mora hitno okrenuti održivom razvoju i valorizaciji zaleđa, jer su postojeće plaže već godinama prebukirane. Prema njenim riječima, resursi poput brda Spas, Buljarice i Paštrovske gore idealni su za ponudu aktivnog odmora, ali se moraju razvijati tako da se ne narušava prostor i bafer zone oko kulturno-istorijskih objekata.
Budimir je ukazala na poražavajuću situaciju u lokalnoj administraciji, koja zbog nedostatka kadra nije u stanju da adekvatno isprati stanje na terenu.
„Mi ne možemo da ispoštujemo zaštićena područja kada u Sekretarijatu za urbanizam, u sektoru koji se bavi zaštitom životne sredine, imamo svega dva ili tri zaposlena. Ja ne znam kako njih dvoje ili troje može da pokrije sve ovo – da rade i monitoring, i da prijavljuju, i da pišu i obrađuju dokumentaciju. To traje dugo jer se ovom pitanju ranije uopšte nije pridavao značaj, kao da ekologija ne postoji.“
Ipak, primjetan je blagi pomak u svijesti građana, što aktivistkinja prepoznaje tokom svojih redovnih pješačkih tura kroz budvanska brda.
„Promislimo svi kako bi nam brdo Spas moglo koristiti, a da to nije beton. Nastojim da osvijestim ljude i na sreću srijećem ih sve češće. Oni jednako kao i ja tamo pronalaze mir i način da uživaju u prirodi kroz zdrave stilove života. Kada odete u ta brda, vidite i brojne turiste koji uživaju u onome što im zaleđe nudi, dok mi domaći nemamo običaj da se vikendom spremimo i odemo u brda.“
Budimir zaključuje da je ključni problem u tome što se trenutno maksimalno trguje prostorom prije nego što Crna Gora usvoji stroge evropske regulative, ali dugoročno rješenje vidi u edukaciji i preuzimanju odgovornosti.
„Edukacija mlađih generacija dugoročno uvijek daje rezultate, jer dijete, kad vidi da radite nešto korisno, ono će samo pritrčati. Ali problem sa brdom Spas je sada, i to moramo rješavati mi stariji. Ovdje se maksimalno koristi vrijeme do usvajanja evropskih standarda da se prostorom istrguje, ali ova zemlja ostaje nama i mi smo stvarni nosioci zaštite životne sredine.“