Budvanka nagrađena za doprinos svjetskom eksperimentu u fizici čestica, Bubanja: Nauka traži svestranost, otvorenost i istrajnost

Budvanka Itana Bubanja nedavno je dobila prestižnu nagradu CMS kolaboracije za svoj doprinos radu tokom RUN 3 perioda jednog od najvećih i najpoznatijih eksperimenata u oblasti fizike čestica. U razgovoru za naš portal govori o svom naučnom putu, značaju međunarodne saradnje i poručuje mladima da su svestranost i uporan rad ključ uspjeha.

Foto: Privatna arhiva

Itana, možete li nam ispričati šta za Vas znači nagrada CMS kolaboracije i kako ste se osjećali kada ste saznali za nju?

"Lijep je osjećaj kada vidite da je rad prepoznat i da je značilo ono čemu ste se posvetili. Naravno, često znamo sami procijeniti da li je nešto urađeno dobro ili ne, ali ono što nikada ne znate jeste da li će nešto biti primijećeno i gdje se zapravo nalazite u odnosu na druge – tako da je ova nagrada došla kao prijatno iznenađenje", kazala je Bubanja.

Kako ste došli do toga da se bavite fizikom visokih energija i kako je izgledao Vaš put od Budve i Crne Gore do prestižnog Univerziteta u Briselu?

"Imala sam zaista sreću da tokom odrastanja u Budvi budem često okružena profesorima koji su svoj posao radili sa mnogo entuzijazma i znali kako da motivišu. Zbog toga sam u jednom trenutku imala malo širi krug zanimanja koja su me privlačila, pa konačna odluka nije bila laka. Vjerujem da bih i danas, kada bih ponovo birala, imala slične dileme, ali u tom trenutku fizika mi je izgledala kao najbolja opcija. Upravo u periodu kada sam dobila priliku da budem polaznica CERN-ove ljetnje škole, Crna Gora je postala članica CMS kolaboracije. Prilika da budem dio naše grupe došla je kao prirodan nastavak, te su i moj diplomski i master rad bili vezani za fiziku elementarnih čestica i CMS kolaboraciju. Mnoge grupe unutar kolaboracija imaju lijepu i dugotrajnu saradnju kroz zajedničke projekte i analize, i moja saradnja sa briselskom grupom je započela na taj način. Kasnije je ta saradnja dovela i do doktorata, na osnovu sporazuma o dvojnom doktoratu između Univerziteta Crne Gore i ULB-a", istakla je ona.

CMS eksperiment je jedan od najpoznatijih na svijetu u oblasti fizike čestica. Možete li našim čitaocima objasniti šta tačno podrazumijeva Vaš rad u okviru CMS kolaboracije?

"Moj rad u okviru CMS kolaboracije slijedi put tipičan za doktorande u ovoj oblasti: svako od nas razvija glavnu analizu u okviru svoje grupe, uz dodatne obaveze koje podržavaju cijelu kolaboraciju. Glavna analiza zahtijeva dug i detaljan rad. Rezultati se najprije predstavljaju unutar kolaboracije, a zatim i na međunarodnim konferencijama. Drugi dio obaveza odnosi se na zadatke koji su važni za sve članove kolaboracije: to mogu biti proračuni i zadaci bitni za obradu podataka, učešće u procesu prikupljanja podataka ili rad na samom detektoru. Kada je riječ o mojoj glavnoj analizi, ona doprinosi boljem razumijevanju unutrašnje strukture protona i načina na koji se kvarkovi i gluoni u njemu raspoređuju i međusobno interaguju. To je jedan od značajnijih procesa za provjeru Standardnog modela fizike čestica i za otkrivanje mogućih odstupanja od njega. Naša grupa se bavi i testiranjem te razvojem jedne teorijske predikcije. Klasične, standardne teorijske predikcije posmatraju čestice unutar protona kao da se kreću dominantno u jednom pravcu. Novi pristup omogućava realističniji opis jer se kretanje čestica ne posmatra samo duž ose interakcije, već i u transverzalnom pravcu. Taj detaljniji opis pomaže nam da bolje uporedimo teoriju sa onim što stvarno mjerimo u eksperimentu, posebno u oblastima gdje klasični modeli više ne daju dovoljno precizne rezultate", dodala je ona.

Koji su bili najveći izazovi tokom rada na eksperimentu i izrade doktorske disertacije u međunarodnom okruženju?

"Izazovi se stalno mijenjaju, nikad nije riječ samo o jednoj prepreci. Nekad i trivijalne stvari izgledaju nepremostive, a ponekad se toliko toga dešava paralelno da nema vremena ni da razmišljamo o tome da li je teško. Izazov je savladati veliki obim novih znanja i tehničkih detalja, ali i naučiti kako uskladiti rad sa kolegama iz različitih zemalja i kultura. A često se sve to odvija pod vremenskim pritiskom. Naša grupa je započela sa svega tri master studenta – Jelenom Mijušković i mnom sa Prirodno-matematičkog fakulteta i Amarom Kapićem sa Elektrotehničkog fakulteta, uz profesoricu Natašu Raičević kao vođu grupe. Iako mala, naša grupa je uvijek imala sjajnu saradnju i dobar odnos, i u poslu i van njega. Ta međusobna podrška činila je rad mnogo lakšim", istakla je.

Vaša nagrada je priznanje za stručnost i posvećenost radu tokom RUN 3 perioda CMS eksperimenta. Možete li približiti šta je to konkretno značilo u praksi?

"Run je period od nekoliko godina tokom kojeg se prikupljaju podaci za buduće analize. U kontrolnoj sobi nekoliko nas prati proces prikupljanja i rad detektora, svako sa svojim zaduženjima. Moj dio posla bio je da provjeravam funkcionisanje svih komponenti, na vrijeme prepoznam i riješim eventualne probleme i obezbijedim da podaci budu pouzdani – odnosno da detektor zaista „snima“ ono što se dešava i pravilno prenosi te informacije dalje", poručila je Bubanja.

Koliko je važno za mlade ljude iz Crne Gore da imaju ovakve prilike u naučnim institucijama svjetskog ranga i šta biste poručili onima koji žele da krenu sličnim putem?

"Ljudi i dalje često zamišljaju nauku kao zatvoren svijet malog broja izuzetnih pojedinaca – svijet u kojem, u tišini, uz papir i olovku, nastaju velika otkrića poput onih iz prošlog vijeka. Kao i obično, stvarnost je složenija i, zapravo, manje romantična. Naukom je nemoguće baviti se u izolaciji. Čak ni najrazvijenije zemlje to ne rade same – a mi to možemo još i manje. Danas međunarodna saradnja nije samo prilika za razmjenu znanja i iskustava, već uslov da se očuva, provjeri i unaprijedi kvalitet onoga što radimo. Obim znanja se u međuvremenu proširio, otvorena su nova i teška pitanja, a put do odgovora je dug i izazovan. Fizika jeste temelj, ali nije dovoljna. Potrebne su i dodatne vještine i sposobnost povezivanja različitih oblasti. Ja, na primjer, na početku svog puta nisam očekivala da će mi programiranje biti potrebno – danas je ono veliki dio mog posla. Zato nauci treba svestranost, fleksibilnost i otvorenost. Veliki dio našeg puta čini tih i uporan rad. On možda ne vodi odmah do „velikih otkrića“, ali on uči, oblikuje i osposobljava. Upravo tako se povećava vjerovatnoća da do otkrića nekada i dođe. Ipak, na kraju, suština nauke uvijek ostaje ista – spremnost da mislimo izvan okvira, da prepoznamo zakonitosti i da svijet oko nas učinimo razumljivijim", zaključila je Bubanja.

D.Č.