Danka Ivanović o svom romanu “Prazne kuće”: Kako naći i stvoriti smisao iz praznine, bola i sistema koji vam ne služi više

Roman “Prazne kuće”, prvijenac je Budvanke Danke Ivanović, a jedan je od sedam najboljih, odabranih u okviru četvrtog izdanja regionalnog književnog priznanja “Štefica Cvek”. Objavljen 2024. godine, u izdanju “Partizanske knjige”.

Roman “Prazne kuće” brzo je zapažen širom zemlje, ali i regiona, pa se tako našao i u užem izboru za Ninovu nagradu za roman godine, kada je odabran među deset naslova. Za Ivanović je nedavno stiglo i prvo regionalno priznanje.

Roman se, autorka ističe, rodio iz nekoliko kratkih priča i pjesama iste tematike stavljenim na jedno mjesto.

Njen naslov “Prazne kuće” zvuči snažno i simbolično, a na pitanje šta za nju predstavljaju te „prazne kuće“ i da li su to mjesta, ljudi ili stanja duha, Ivanović ističe da joj je drago kada god se nađe u prilici ponovo tumači naziv romana.

"Srećna sam kad se i meni nekako "vrati" čitalačko tumačenje tog naslova, jer smo ga dugo tražili, urednici i ja, i u tom procesu, mijenjala su mu se dominantna asocijativna polja. Naprije, sve navedeno, ali i ključno pitanje, kako naći, radije, stvoriti smisao iz praznine, bola, i sistema koji vam ne služi više", istakla je ona.

Svojim smjelim, debitantskim romanom “Prazne kuće”, Danka Ivanović zavrijedila je i regionalno književno priznanje “Štefica Cvek”, a za naš Portal govorila je o tome koliko joj ta nagrada znači, te da li joj je promijenila odnos prema vlastitom pisanju.

"Bilo mi je mnogo drago, u dobrom sam društvu. S druge strane, zadovoljna sam što zbog regionalne vidljivosto, što zbog činjenice da ovaj roman nije "programski", ali se prepoznala njegova subverzivna vrijednost", ističe ona, dodajući da nije sigurna da ima neki određeni odnos sa pisanjem.

"Nisam sigurna da imam neki određeni odnos, okamenjeni, prema sopstvenom pisanju. Više ga doživljavam kao neki fluidni proces rada, inspiracije, frustracije, s tek ponekom rečenicom kojom budem zadovoljna. Nagrade tu ne mogu ništa pomoći", pojašnjava Ivanović.

U Praznim kućama, se kako kaže klonila pouka i poruka.

"Klonila sam se i "pouka" i "poruka". Htjela sam da čitaoci sami sebe odrede prema prikazanom svijetu, iz sopstvenih potreba, iskustava i svjetonazora, ali time i očude onaj svijet koji žive", ističe ona.

Likovi u romanu su autentični, no ipak za autorku kako ističe nije bitno da stvarno poznaje nekog lika, kako bi ga prenijela u roman.

"To je najmanje važno. Važno je da čitaoci povjeruju da su ti likovi stvarni i da ne iskliznete iz teksta ni u jednom trenutku, tako da čitaoci ne mogu ni posumnjati u njihovu istinitost", kazala je naša sagovornica.

Ivanović napominje, da joj fali malo discipline, kada je riječ o pisanju, ali vjeruje da će i to doći.

"Voljela bih da imam više discipline, ali i to će doći. Za sad jedino što radim disciplinovano u životu je čitanje. Tješim se da je za pisanje to, ionako, najbitnije", istakla je.

Po pitanju nove knjige autorka ne vidi skoru realizaciju, ali kako kaže još uvijek nije donijela odluku šta s poezijom koju je ovaj roman pretekao.

Ivanović je prijatno iznenađena rekacijama na knjigu, posebno jer je knjga izašla prije nepunih godinu ipo dana, ali tome je kako kaže doprinijelo i gostovanje na prošlogodišnjem Grad teatru i Trgu pjesnika.

"Rekla bih da se još uvijek čita knjiga, makar sudeći po reakcijama koje do mene i dalje stižu. Svakako da sam za ovih do sada nepunih godinu i po dana od objavljivanja prijatno iznenađena otvorenošću prema tom sadržaju, nekonvecionalnoj formi i izrazu, ali i potrebom da se čitalačko iskustvo artikuliše i iskomunicira – riječju, živi knjiga neki svoj život. Vidljivosti je svakako doprinijelo i gostovanje na prošlogodišnjem Grad teatru i Trgu pjesnika, tako da sam zahvalna na podršci i čitanjima", zaključila je Ivanović za portal RTV Budva.

Danka Ivanović, rođena je na Cetinju, završila je osnovne i master studije francuskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Beogradu i Univerzitetu u Luvenu. Trenutno na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu pohađa doktorske studije književnosti.

Prevodi sa francuskog, prikazi i poezija objavljeni su joj u časopisima Polja, Ulaznica, Beogradski književni časopis, Književna istorija, na internet portalima i u zborniku poezije Tajni grad (Enklava, 2021).