Krapina i kanjon Dranoštice kao pluća grada koja moramo sačuvati od betonizacije

Netaknuta priroda, očuvana sela na granici budvanske i kotorske opštine, te tradicionalne vrijednosti koje odolijevaju modernom vremenu, bile su u fokusu novog izdanja emisije "Moj grad". O istorijskom značaju, prirodnim ljepotama, ali i izazovima sa kojima se suočava jedno od najljepših seoskih područja u zaleđu Budve – selo Krapina i kanjon rječice Dranoštice – govorio je mještanin i dugogodišnji turistički radnik Gojko Božović.

Iako se u javnosti često ističe da rječica Dranoštica predstavlja prirodnu i administrativnu granicu između dvije opštine, Božović pojašnjava da to zavisi od same lokacije i istorijskih međa lokalnih plemena.

"U Lastvi je granica sa kotorskom opštinom na mostu. Međutim, u Krapinu, odnosno u plemenu Pobori, to nije slučaj. Iznad naših kuća Božovića postoji mjesto koje se zove Bijele Trave i tu se nalazi stvarna granica između kotorske i budvanske opštine", precizira Božović.

Voda kao izvor života i prva "akcionarska društva" u selu

Božović se sa sjetom prisjeća svog djetinjstva i perioda do prvog razreda osnovne škole koji je proveo u Krapinu, opisujući koliko je voda nekada značila lokalnom stanovništvu.

"Pored rijeke su nekada bili bostani jer je bilo dovoljno vode. U Krapinu imamo tri stalna izvora koja nikada ne presušuju. To je izvor Krapina gore koji koristi pleme Pribilovići, zatim jedan mali izvor pored Dranoštice koji je koristila familija Božović, i treći izvor. Rijeka je u prošlosti bila izuzetno iskorišćena za mlinove. Ovdje u Krapinu postoje dva mlina – Brajički (odnosno poborski) mlin i Pribilovski mlin, koji su koristili Pribilovići, Božovići i ostali mještani", objašnjava on.

Posebno je interesantan podatak o načinu na koji se u stara vremena dijelilo vlasništvo nad mlinovima, što je preteča današnjih modernih preduzeća.

"Vlasništvo u mlinovima se određivalo takozvanim stajama. Staja je predstavljala jedan dan prava na mljevenje, što je zavisilo od količine vode. To su zapravo bila mala akcionarska društva. Ko je imao jednu staju, taj melje svoj dan, a ako mu je trebalo više, morao je da plati ostalima. Dranoštica je zbog svega toga istorijski važna, ali danas je ključna jer ima predivan i izuzetno atraktivan kanjon", ističe Božović.

Apel vlastima: Krapina mora biti zaštićeni prostor i "pluća Budve"

Krapina i njen kanjon danas predstavljaju biser aktivnog i seoskog turizma, idealan za pješačke ture (hiking), biciklizam (biking), trekking i kanjoning. S obzirom na to da je ovaj prostor još uvijek urbanistički nedirnut, Božović upućuje jasan apel nadležnima.

"Upućujem apel sadašnjim i budućim vlastima našeg grada da se Krapina zaštiti kao zaštićeni prostor. Pošto smo, nažalost, imali primjer Zavale koja više nije ono što je bila, Krapina realno može i mora da bude pluća Budve. Ona je sjajno pozicionirana, od Budve kroz Krapinu ide put prema Lastvi, i imamo mnoštvo pješačkih, biciklističkih i moto tura. Ipak, fali nam još svega 800 metara da se taj put makar naspe kako bi bio prohodan za automobile, motore i bicikle. To nije velika investicija, imam čvrsta obećanja od drugara iz Opštine i nadam se da ćemo to završiti. Dok sam živ, boriću se da sačuvamo Krapinu da ostane ovako zelena, mirna i tiha", poručuje Božović, uz pojašnjenje da ova rijeka u narodu nosi tri imena: "Njeno zvanično ime jeste Dranoštica, ali je mi u Krapinu i Poborima zovemo Velji potok, dok je Lastovljani zovu Bačića potok."

Skriveni vodopadi i briga o čistoći

Na pitanje o skrivenim ljepotama i informacijama da rječica krije i vodopade, Božović potvrđuje da se u kanjonu nalaze ukupno tri vodopada.

"Jedan vodopad je na našem imanju, odmah pored Eko taverne Krapina, dok su preostala dva niže niz tok. Do njih se ne može doći pješice jer je teren izuzetno opasan. Trudim se da vodim računa o ovom kanjonu jer jednim dijelom dodiruje imanje Božovića, a drugim dijelom imanje Pribilovića. Svi mi koji ovdje živimo dajemo sve od sebe da održavamo Krapinu čistom i u tome imamo veliku pomoć i razumijevanje Komunalnog preduzeća. Postavili smo kante za smeće duž puta, postavili smo klupe za odmor, a sa mojim prijateljima, komšijama i kumovima Pribilovićima planiram da izgradim jedan lijepi kameni natpis 'Dobrodošli u Krapinu'. Te sitnice turistima pružaju osjećaj da neko zaista brine o ovoj našoj predivnoj Crnoj Gori", kaže Božović.

Stranci prepoznali potencijal pješačkih staza prije dvadeset godina

I dok se lokalno stanovništvo nerijetko čudi prirodnim bogatstvima koja se nalaze u neposrednom zaleđu grada, strani turisti već uveliko posjećuju ove krajeve zahvaljujući mapiranim stazama i društvenim mrežama.

"Nije čudno što mnogi Budvani ne znaju za ove ljepote; polovina Crne Gore nije bila u Plavu ili na Šaskom jezeru, ali jesu bili u Beču, Rimu ili na piramidama. Ipak, taj trend se brzo mijenja i sve više Budvana i pješaka dolazi prema Krapini. Imamo predivne pješačke ture koje vode od Lastve preko Krapine za Zečevo selo (Pobore), pa preko manastira Stanjevići i planine dalje prema Lovćenu. Ta staza je oživjela zahvaljujući entuzijazmu od prije dvadesetak godina, kada smo Peđa Zec ispred Turističke organizacije, jedna nevladina organizacija iz Austrije i moja malenkost pokrenuli akciju, pa je staza tada markirana i pokošena. Danas je Komunalno preduzeće redovno održava", prisjeća se Božović i dodaje:

"Kada smo ranije pričali o aktivnom turizmu, mnoge kolege su nas gledale sa podsmijehom i komentarisale: 'Evo ih, nisu svi kući, hoće da dovode turiste da pješače i da im za to plaćaju'. Međutim, to je globalni trend. Ljudi su zasićeni gradova, smoga i gužve. Crna Gora kao mala država ima nevjerovatne, sklopljene mogućnosti – za tili čas ste sa mora na planini, na Skadarskom jezeru ili na granici sa susjednim državama. Zato apelujem na turističke poslenike da još više pažnje posvete ruralnom i aktivnom turizmu."

Mladi se vraćaju selu: "Umjesto zgrada koje zovem 'radijatori', biraju prirodu"

Gojko Božović, koji je čitav svoj radni vijek proveo u turizmu, ističe da se struktura ljudi koji posjećuju ili se vraćaju na selo drastično promijenila u korist mlađih generacija.

"O pretjeranoj izgrađenosti moje Budve i konglomeratima zgrada koje ja zovem 'radijatori' ne bih previše trošio riječi, svjesni smo svi kako to izgleda. Ranije su se selu vraćali isključivo penzioneri. Danas se to mijenja. Puno mladih ljudi, mojih prijatelja i kolega sa sjevera i iz cijele Crne Gore se vraća selu, što me neizmjerno raduje. Ja sam projekat u Krapinu pokrenuo jer sam imao punu podršku svoje porodice i svoje kćerke, koji su prepoznali budućnost u ovome. Vrijeme je da pohvalimo ovaj dobar trend koji se dešava", naglašava Božović, dodajući da među opštinama na primorju vlada odlična saradnja kroz turističke agencije i da nema poslovne ili lične ljubomore.

"Ako kanjone pretvorimo u masovni turizam, dobićemo drugu, betoniranu Budvu"

Kao ključno upozorenje za kraj, Božović ističe opasnost od komercijalizacije i masovnog turizma u netaknutim ekosistemima.

"U Krapinu organizujem kanjoning sa profesionalnom opremom i mladim, obučenim ljudima. Ali moja sugestija za sve kanjone u Crnoj Gori jeste: ako od njih napravimo masovni turizam, uništićemo prirodu i samu njihov atraktivnost. Betoniraćemo ih kao što smo betonirali Budvu. Ti dragulji moraju imati posebno mjesto, a to se postiže profesionalnošću i odgovornošću prema prirodi od koje imamo benefit. Već godinama vapimo za strategijom turizma Crne Gore koja se nikako ne donosi. Ako prirodne resurse dovedemo na nivo masovnosti, izgubićemo ih zauvijek. Zamislite da kroz ovaj kanjon dnevno prođe 150 ljudi i da svako otkine po jednu grančicu – na šta bi to ličilo u septembru?", upozorava Božović.

On podsjeća i na problem ljudske neodgovornosti sa kojim se sam suočio: "U kanjonu Dranoštice imam ribnjak i lično sam ubacio mlađ u potok kako bi se oplemenio prostor. Međutim, prije dvije godine, zbog neodgovornih pojedinaca i nelegalnog istrebljivanja, u kanjonu nije ostala nijedna riba. Zato pozivam sve ljude da budu odgovorni. Priroda nije tuđa, ona je njihova jednako koliko i moja, i moramo je čuvati zajedno."

U selu Krapina, iznad rijeke, stare kuće, običaji i gostoprimstvo i dalje prkose modernom vremenu. Kapije se ovdje, baš kao u stara vremena, još uvijek ne zaključavaju, ostajući trajno svjedočanstvo kulturnog identiteta i oaza u zaleđu crnogorskog primorja.