Ljekarska komora o slučaju botoksa: Diploma nije licenca, pacijent nije prostor za eksperiment
Iz Ljekarske komore Crne Gore oštro su reagovali na slučaj Julije Kušnereve i nabavke ilegalnih preparata, ističući da ovdje nije riječ o bezazlenom kršenju procedure, već o svjesnom pružanju zdravstvenih usluga bez licence i ubrizgavanju preparata koji je nezakonito unesen u državu, van kontrolisanog lanca distribucije i bez dokaza o porijeklu i ispravnosti.
Nostrifikacija diplome nije licenca za rad
U saopštenju koje potpisuje predsjednica Komore dr Žanka Ćetković, naglašava se da je sud donio pogrešan zaključak kada je iz činjenice da je Kušnerevoj priznata inostrana obrazovna isprava izveo utisak da je time stekla pravo da radi kao ljekar u Crnoj Gori.
Priznavanje diplome, kako objašnjavaju, samo potvrđuje nivo obrazovanja, ali ne zamjenjuje izjednačavanje stručne kvalifikacije, dopunske i stručne ispite, poznavanje crnogorskog jezika, niti licencu nadležne komore. Kušnereva u vrijeme obavljanja estetskih intervencija nije bila licencirani doktor medicine ovlašćen za rad sa pacijentima u Crnoj Gori, pa njen rad nikako ne može biti zakonit, dozvoljen niti bezbjedan.
Iz Komore ističu da je kao osoba sa medicinskim obrazovanjem morala znati da bez licence nema pravo da interveniše. Uprkos tome, svako pojedinačno ubrizgavanje bilo je njena nova, svjesna odluka da postupa mimo zdravstvenog sistema i kontrolnih mehanizama.
Nezakonita nabavka preparata i motiv zarade
Ljekarska komora ukazuje i na to da je Kušnereva znala od koga preuzima preparat — ne od ovlašćenog uvoznika ili apoteke, već od lica bez dozvole za promet ljekovima. Nije postojala nikakva dokumentacija o porijeklu, sastavu, serijskom broju, transportu ili uslovima čuvanja preparata.
Prema navodima iz javnosti, sam nabavljač nije znao da li je proizvod originalan, već je očekivao od Kušnereve da to provjeri, nakon čega mu je ona rekla da je preparat „dobar i originalan“. Iz Komore naglašavaju da lično uvjerenje i izgovorena riječ ne mogu zamijeniti laboratorijsku analizu i zvanične dokaze.
Motiv za ovakvo postupanje bio je isključivo profit. Kušnereva nije pružala hitnu pomoć, već komercijalne estetske tretmane radi lične zarade. Dok je finansijska korist bila njena, cjelokupan rizik snosile su pacijentkinje, a nakon komplikacija i javni zdravstveni sistem.
S obzirom na to da pacijentkinjama prije tretmana vjerovatno nije saopšteno da Kušnereva nema licencu i da preparat potiče iz nelegalnih kanala, iz Komore navode da nije moglo biti ni njihovog potpunog i informisanog pristanka.
Odgovornost nabavljača i nelegalni šverc
Jednako ozbiljnom ocjenjuju i odgovornost samog nabavljača preparata. Iz dostupnih činjenica jasno je da je preparat nabavljan od muškarca iz Albanije ili sa Kosova, da je u Crnu Goru dopreman autobuskim linijama i taksijem, te da je nabavljač znao da nema dozvolu za promet. Preparat je svjesno švercovan i preprodavan radi zarade, čime su zaobiđene sve zaštitne mjere.
Gubitak sljedivosti i opasnost po javno zdravlje
Kao posebno zabrinjavajuće, Ljekarska komora navodi zaključivanje da „nema dokaza da je preparat bio škodljiv“. Agencija CInMED nije mogla potvrditi identitet, porijeklo, uslove čuvanja niti da li je u pitanju bio originalni Dysport ili falsifikat.
Iz Komore upozoravaju da nemogućnost utvrđivanja sastava i porijekla nije dokaz da je preparat bezbjedan, već potvrđuje potpuni gubitak sljedivosti. Odsustvo dokaza o štetnosti ne smije se pretvoriti u pretpostavku bezbjednosti.
Takođe smatraju neprihvatljivim olako odbacivanje umišljaja. Učesnici su znali u kakvim okolnostima postupaju i, uprkos očiglednom riziku, nastavili su sa nabavkom, prodajom i ubrizgavanjem preparata pacijentkinjama radi profita.
Poruka pravosudnom sistemu
Iako Ljekarska komora ne prejudicira krivičnu odgovornost, ističe obavezu da upozori kako opisano ponašanje predstavlja direktno i nedopustivo ugrožavanje javnog zdravlja.
Poručuju da pretpostavka nevinosti nije pretpostavka bezbjednosti, da licenca nije formalnost, a ljudsko tijelo nije prostor za eksperimente i privatnu zaradu. Na kraju upozoravaju pravosudni sistem da, ukoliko ove činjenice ne sagleda u potpunosti, rizikuje da opasno i nezakonito ponašanje pretvori u prihvatljiv obrazac rada i pruži opravdanje onima koji zdravlje pacijenata podređuju novcu.