Martinović: Ekran nije zamjena za aktivnosti, granice se postavljaju na vrijeme
Digitalni uređaji sami po sebi nisu ni dobri ni loši, već njihov uticaj u potpunosti zavisi od načina na koji se koriste. Budući da su djeca posebna kategorija sa svojim specifičnostima, roditelji moraju biti naročito obazrivi kada im ekrane čine dostupnim.
Kako za Radio Budvu ističe psiholog JPU „Ljubica V. Jovanović Maše“, Jovan Martinović, ključno pitanje u odgoju jeste vrijeme koje najmlađi provode pred ekranima, a koje bi moglo biti iskorišćeno na znatno kvalitetniji način.
„Djeca koja pretjerano provode vrijeme uz ekrane bivaju uskraćena za druge aktivnosti koje su primjerenije njihovom uzrastu i koje bi im donijele više koristi. Pritom, sam uzrast ima značajnu ulogu u određivanju vremena koje dijete treba da provede uz digitalne uređaje“, navodi Martinović.
On podsjeća da savremena psihološka literatura izričito preporučuje da se djeca do godinu dana i nešto starija uopšte ne izlažu TV ekranima, mobilnim telefonima i tabletima.
„Nervni sistem djeteta u tom uzrastu još uvijek je nedovoljno zreo da bi svu tu količinu senzacija obradio na valjan način. Za nešto stariju djecu ne postoji jedinstven recept, ali to svakako ne bi trebalo da bude duže od sat vremena dnevno. Mnogo je važnije kako je to vrijeme raspoređeno tokom dana“, objašnjava psiholog.
Bez ekrana pred spavanje, idealan period poslije ručka
Martinović posebno naglašava da se uređaji visoke tehnologije nikako ne bi trebali koristiti neposredno pred spavanje, jer utiču na kvalitet sna i odlažu odlazak na počinak.
„Dijete biva potpuno zaokupljeno tim sadržajima, što poremeti njegov ritam. Zato je period predviđen za ekrane možda najbolje iskoristiti poslije ručka“, savjetuje on.
Govorivši o načinu na koji roditelji treba da pristupe ovom izazovu, Martinović ističe da je osnova svega odnos sigurnosti i povjerenja. Kada se takav odnos uspostavi, daleko je lakše postaviti jasne i stabilne granice.
„Granice se nikada ne postavljaju kada već dođe do eskalacije i burne reakcije djeteta, nego se o tome vodi računa unaprijed. Najbolje je to predstaviti jednostavnim riječima: 'Sada možeš da koristiš telefon dok ne krenemo u šetnju'. Kako vrijeme ističe, dijete treba blagovremeno podsjetiti i najaviti mu narednu aktivnost“, navodi Martinović.
U suprotnom, ukoliko se aktivnost prekine naglo i bez prethodne najave ili zamjenske aktivnosti, burna reakcija djeteta je potpuno prirodna.
Pustite dijete da analizira sadržaj, a ne samo da posmatra
Pored vremenskog ograničenja, izuzetno je važno i to na koji način dijete konzumira medijske sadržaje. Roditelji bi, prema riječima psihologa, trebalo da pokažu aktivno interesovanje za ono što njihova djeca gledaju.
„Ako je u pitanju crtani film, korisno je porazgovarati sa djetetom o likovima – koji su im se dopali i zbog čega, ali i šta je to što im se nije svidjelo. Na taj način dijete prestaje da bude samo pasivni posmatrač, već kroz razgovor aktivno učestvuje i razmjenjuje utiske o sadržaju koji prati“, zaključuje Martinović za program Radio Budve.