Marijana Camović-Veličković, članica Savjeta RTCG: Kompromitovan proces izbora članova Savjeta

Oni postavljaju poslušnike, sad otvoreno i svoje partijske ljude, pri tom se praveći da se to ne dešava kao da je cijela javnost van pameti, pa ne možemo da razlikujemo zakonito i podmetačinu.

MONITOR: Ove sedmice izabrani su novi članovi Savjeta RTCG. Vi ste imali zamjerke, koje nijesu uvažene. Koje su vaše primjedbe?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Skupština Crne Gore je, kršeći makar tri zakona, imenovala Nebojšu Asanovića i Miroslava Boba Milanovića za članove Savjeta RTCG.

Oni ne ispunjavaju formalne uslove da budu imenovani pa je njihove kandidature odmah trebalo odbaciti. Ali vladajućoj većini nije odgovaralo da se poštuju zakoni, pa su pravila mijenjali u hodu, prećutkivali činjenice, sakrili svoje favorite od javnosti, ukidajući javno obraćanje svih kandidata pred Administrativnim odborom. Tako sada u Savjetu imamo člana Opštinskog odbora Demokratske Crne Gore Milanovića i pravnog zastupnika Jumedia Mont i RTCG-a Asanovića.

Ja sam se borila protiv toga jer mislim da zakone, ipak, treba poštovati. Zbog toga sam prvo obavijestila ministarku kulture i medija, članicu Demokrata, Tamaru Vujović i zamolila je da se distancira od Milanovića, zatim sve članove Administrativnog odbora i sve savjete institucija koje su kandidovale Milanovića. I niko mi nije odgovorio.

Asanovića angažuje direktno nezakoniti generalni direktor RTCG Boris Raonić i na platnom je spisku, a sad je izabran da kontroliše tog istog Raonića. Poslanik PES-a Vasilije Čarapić je predvodio proces razrješenja člana Savjeta Gradske RTV Aleksandra Đurišića jer je tvrdio da zastupa Daily Press što je konflikt interesa shodno Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama, ali je prećutao tu istu činjenicu kod Asanovića koji zastupa i RTCG i Jumedia mont. To da je Asanović uzaludno zastupao i osuđenog za zloupotrebu službenog položaja bivšeg predsjenika Savjeta Veselina Drljevića, koji je počinio štetu upravo javnom servisu takođe je prošlo ćutke, pa je 17 NVO koje su kandidovale Drljevića sad kandidovalo Asanovića. I to je u redu našim poslanicima.

Veliki dio tih NVO ne ispunjava kriterijume i ne mogu biti legitimni predlagači, a ja imam dokaz da su makar za jednu NVO zloupotrijebljeni podaci i da oni nisu ni znali da su na listi predlagača za Asanovića. Ali poslanici su odlučili da činjenice ne mogu da ih zaustave u njihovom naumu.

MONITOR: U toku izbora podnijeta je i makar jedna krivična prijava. Šta je po vama razlog česte buke, a i dokazanih nezakonitosti, u radu Savjeta RTCG?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Kompletan proces izbora članova Savjeta je kompromitovan i to po drugi put.

Da su poslanici kada su prije dva mjeseca odlučivali o kandidatima primjenjivali ista pravila kao ovog puta, Amar Škrijelj ne bi bio izabran već bi na njegovom mjestu sada bio Vladan Mićunović. Ali pravila se izmišljaju u hodu i u takvim uslovima legitimnom kandidatu je nemoguće da pobijedi. Oni postavljaju poslušnike, sad otvoreno i svoje partijske ljude, pri tom se praveći da se to ne dešava, kao da je cijela javnost van pameti pa ne možemo da razlikujemo zakonito i podmetačinu.

Krivične prijave su podnijete i prilikom prethodnog izbora za Savjet RTCG i to, naravno, ide sporo ali će doći na dnevni red tužilaštva i onda ne znam čemu se nadaju svi koji su upleteni u igru koju igraju zarad opstanka Raonića na mjestu generalnog direktora. Izgleda da niko ništa nije naučio iz pravosnažne presude protiv Drljevića, Naoda Zorića, Amine Murić i Filipa Lazovića koji su osuđeni jer su kao članovi Savjeta nezakonito izabrali Raonića 2023. godine.

MONITOR: Nedavno ste se javno pobunili protiv povećanja zarada menadžmentu u javnom servisu, dok u isto vrijeme nema novca za pomoć zaposlenima. Kako je do toga došlo i da li Savjet ima mogućnost da ospori to rješenje i zašto to ne radi?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Savjet standardno igra Raonićevu igru i ćuti o tome, a ja mislim da ne treba ćutati. Zato sam i obavijestila javnost da su prošlog mjeseca njih petorica (Vladimir Drekalović, Radenko Lacmanović, Amar Škrijelj, Nikola Tatar i Pavle Radovanović) smatrali da Raonić zaslužuje zaradu od 4.000 eura. Ukazala sam na nepoštovanje Kolektivnog ugovora, neopravdan zastoj u arhiviranju materijala, pojedinačne probleme koje imaju zaposleni, presude koje su stigle zbog pogrešnih poteza RTCG, antisindikalnu diskriminaciju…

Tvrdim da to nije za nagradu a ipak je dobio više od 2.000 eura dodatka na zaradu. Ako tome dodamo i oko 30.000 eura za 2025. godinu koje su mu nezakonito isplaćene, što je utvrdila Budžetska inspekcija, mislim da je Raonić preplaćen pa sve i da je u zakonitom mandatu. A nije.

MONITOR: Koliki je uticaj politike na rad Savjeta i uopšte javnog servisa?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Javni servis je uvijek bio važan partijama na vlasti ali svaka prethodna postavka se trudila da makar osnovnim stvarima ne zabija prst u oko javnosti, da brutalno ne gazi sve što predstavlja pravo i pravdu u ovoj državi.

Generalni direktori bili su podobrni ali su to bili ljudi sa višedecenijskim iskustvom u medijima, ne nedorasli amateri koji vježbaju strahovladu na zaposlenima koji ih podsjećaju da su tu nezakonito i da ne ispunjavaju ni minimum uslova da budu na mjestima koje su uzurpirali. I to traje duže od pet godina, a državni vrh za to nije briga. Ne kažu oni da je Raonić tu zakonito, jer znaju da nije, ali kažu da su zadovoljni javnim servisom i nastavljaju da ga drže u fotelji, je im on ispunjava sve želje a i idu izbori, pa bilo kakva demokratizacija RTCG-a njima ne ide u korist.

MONITOR: Kako ocjenjujete program RTCG, ima li tu napretka?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Ni u jednom segmentu napredak nije srazmjeran količini novca koji država, ne pitajući gdje on ide, troši na javni servis. Sa 26 miliona eura RTCG mora više, i prije svega mora se suštinski baviti novinarstvom, što se uporno ne dešava.

Uprkos novcu, Programsko produkcioni plan za prvih pola godine je bio daleko od realizovanog. Dosta se troši na kupovinu emisija koje su niskog kvaliteta, na primjer u okviru zabavnog programa, informativni program je i dalje podređen dnevnoj politici, izbor gostiju je ponekad zaista nevjerovatan, teze i stavovi koji se iznose su zapanjujući, postavljaju se dogovorena pitanja, ne insistira se na odgovorima…

Nedopustivo je da postaju viralni snimci koji danima zabavljaju Crnu Goru a potekli su iz studija TVCG i odnose se, primjera radi, na ,,ekonomske analize” aktuelnog Euro modela. Pažnja koja je posvećena protivnicima vakcinacije djece i prostor koji im je dat su takođe zapanjujući. Išlo se čak do relativizacije presuda suda u Strazburu kako bi se podrila borba za javno zdravlje i omalovažila medicina kao nauka. Novinarska objektivnost podrazumijeva da se relevantnim stranama omogući da iznesu svoje stavove ali ne i da se svi stavovi tretiraju kao jednako vrijedni ili prihvatljivi, naročito ako su anticivilizacijski.

MONITOR: Menadžment RTCG u svoje uspjehe navodi dodjelu stanova i poboljšanje materijalnog položaja radnika. Kako to komentarišete?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Kao i sve što dolazi od nezakonitog menadžmenta i u ovim slučajevima je u pitanju malo istine i puno manipulacije i neistine. Tačno je da je zgrada izgrađena i useljena ali pitanje je kako su stanovi podjeljeni i kome.

Samo podatak da je prvi na listi za raspodjelu stanova koji su građeni po povoljnim uslovima direktor televizije Milan Knežević – čovjek čija je zarada redovno na spisku 1.000 najvećih u javnom sektoru, a koji je u RTCG došao prije nekoliko godina, je alarm za uzbunu. A na spisku je mnogo takvih – dovedenih na državne jasle zbog visoke i nezakonite zarade i varijabile, ali politički podobnih i spremnih na obračun sa neistomišljenicima menadžmenta i vladajućih partija.

Unazad pet godina država je u RTCG uložila više od 100 miliona eura. Dio tog novca je morao otići i zaposlenima čije zarade jesu porasle ali ne srazmjerno zaradama menadžmenta zbog koji je i prosjek zarade u javnom servisu oko 1.300 eura bruto. Prosječan visokoobrazovani zaposleni u RTCG se ne može primaći tom iznosu tako da je i tu u pitanju manipulacija.

To da se kasni sa isplatama pomoći za oboljele radnike, da su prethodnih godina zakidani za nadoknade koje im sljeduju zbog smrti u pododici (što je nedavno isplaćeno, tek kad je ta informacija javno objavljena) je posebna priča i oblik kažnjavanja ,,neposlušnih” zaposlenih, a njih je mnogo, naročito u Sindikatu zaposlenih RTCG koji trpi neviđenu antisindikalnu diskriminaciju i progon od strane menadžmenta.

Ali to nije nešto što se može pročitati u PR tekstovima nezakonitog generalnog direktora kojem redovno stižu presude u korist radnika, a na štetu RTCG, i kada su u pitanju radni sporovi i raspodjela stanova u čuvenoj zgradi. Takođe, radnici pitaju gdje je otišao milion eura za koliko su oni zakinuti u zaradama tokom prve polovine godine jer je menadžment odbijao da potpiše Kolektivni ugovor.

MONITOR: Nedavno ste izabrani za predsjednicu Sindikata medija. Koliko i dalje stoje konstatacije da su medijski radnici slabo plaćeni, nebezbjedni, te da je to profesija iz koje se sve više odlazi, i kako to promijeniti?

CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ: Činjenica je da su i dalje slabo plaćeni i da je to generalno gledano neatraktivan posao koji teško da može motivisati mladu i ambicioznu osobu da se dugo zadrži u redakciji. Novinarstvo traži puno, a daje sve manje i kada se na jednu stranu stavi po koji plus, a na drugu prilično minusa jasno je zašto ljudi odlaze iz profesije.

Uzmimo za primjer iskusnog novinara sa 20 godina radnog staža, on će sa svim dodacima koji ga sleduju kao što su minuli rad, regres, poneki prekovremeni sat… primiti tek nešto više od 1.000 eura, a to je prosjek zarade u našim medijima. Mnoge njegove kolege će primiti znatno manje od tog iznosa i onda nemamo mnogo argumenata da branimo novinarstvo kao profesiju za koju se vrijedi žrtvovati jer je to rad u javnom interesu. I tu nema izgleda da će se, makar ako se poslodavci budu pitali, nešto skorije promijeniti na bolje. Meni nije jasno kako samim poslodavcima konačno ne postane jasno da su oni ti koji moraju da utiču na uslove rada, jer to što ljudi napuštaju profesiju i njih (njihov proizvod) slabi. Ljudi moraju biti adekvatno plaćeni za svoj rad.