Na prvoj liniji fronta za spasavanje života: Izazovi, trijaža i kadrovski problemi u hitnoj pomoći

Rad u hitnoj medicinskoj pomoći donosi ogromnu odgovornost i zahtijeva donošenje odluka u sekundama koje znače život. Povodom 27. maja, Svjetskog dana urgentne medicine, o specifičnostima ovog poziva, stresnom radu na terenu, ali i o hroničnom nedostatku kadra koji opterećuje sistem, razgovarali smo sa dr Radovanom Bulatovićem. Doktor Bulatović dolazi iz Podgorice, a trenutno boravi na ispomoći u jedinici Hitne medicinske pomoći (HMP) u Budvi.

Doktor Bulatović, ističe da su iskustva u glavnom gradu i na primorju prilično različita, što rad u metropoli turizma čini dodatno dinamičnim.

"Iskustva su vrlo interesantna u našem glavnom gradu, da kažem, iskustva sa našim građanima, odnosno državljanima dominantno, dok sa druge strane kad dođem u Budvu to su kako iskustva sa našim građanima i državljanima, tako iskustva naravno sa turistima, jer Budva je naravno metropola crnogorskog turizma."

Brzina koja ne trpi greške i princip trijaže

Jedan dan ljekara i medicinskog osoblja u hitnoj pomoći izuzetno je zahtjevan na fizičkom, mentalnom i intelektualnom planu. Najveći pritisak stvara imperativ brzog reagovanja, gdje prostora za propuste nema.

"Brzina je jako važna, brzo reagovanje. Međutim, ta brzina daje prostora da se, ne daj Bože, napravi greška, a greške kad je u pitanju ljudsko zdravlje su praktično nedopustive, odnosno greške treba svesti na najmanju mjeru, kako bi naravno zdravlje građana bilo pod adekvatnom kontrolom, odnosno našom brigom i opskrbom", kazao je Bulatović.

Pacijenti često dolaze u hitnu pomoć sa očekivanjem da će u njoj riješiti apsolutno sve svoje zdravstvene probleme odmah. Dr Bulatović, međutim, podsjeća da hitna pomoć pripada vanbolničkoj zdravstvenoj zaštiti i da je njen primarni zadatak zbrinjavanje akutno ugrožavajućih stanja (poput moždanog udara, srčanog zastoja, infarkta miokarda, utapanja i politrauma), nakon čega se pacijenti upućuju na dalju dijagnostiku i njegu u bolnice u Kotoru, Cetinju ili u Klinički centar u Podgorici.

Zbog toga je ključni mehanizam rada trijaža, koja često izaziva nesporazume u čekaonicama:

"Trijaža podrazumijeva procjenu stanja pacijenta i često mi kažemo pacijentima, ukoliko je pun hodnik, ulazi pacijent koji je, recimo, došao posljednji, a ispred njega je desetoro. Njima u trenutku nije jasno kako on ulazi prvi, a on je došao deseti. Upravo trijaža, jer smo mi procijenili da je taj neko ko je upravo došao potencijalno životno najviše ugrožen i on ima prioritet. To je smisao hitne medicinske pomoći."

Terenski rad pod rotacijom: Ljetnja sezona donosi veći rizik

Izlazak na teren zbog saobraćajnih udesa predstavlja jedan od najtežih segmenata rada u urgentnoj medicini, jer ekipe do samog dolaska na mjesto nesreće ne znaju šta ih tačno čeka i koliko je lica ugroženo. Sa dolaskom ljepšeg vremena i ljetnje turističke sezone, ovaj problem drastično eskalira.

"Saobraćajni udesi, nažalost, su naša svakodnevica, nezavisno od doba godine, međutim nekako upravo u ovom periodu kada ide ljetnja turistička sezona, kada su ljudi opušteniji, kada kreću i te ljetnje žurke i provodi do kasno u jutarnjim satima, kada je i konzumacija alkohola još veća nego inače. Naravno, nažalost, i psihoaktivnih supstanci pored alkohola, sve to dodatno utiče na smanjenu koncentraciju, odnosno produženo reakciono vrijeme učesnika u saobraćaju, a samim tim i mogućnost za izazivanje saobraćajnih udesa", ističe Bulatović.

Doktor upozorava da su u udesima česte situacije varke, zbog čega se pacijenti moraju detaljno ispitati na višem nivou.

"Često nailazimo na situacije gdje pacijent nema vidljivih spoljašnjih znakova povrijeđivanja, gdje on kaže: 'Ali meni je dobro, meni nije ništa.' Mi uvijek znamo da lice iz udesa zahtijeva apsolutnu, apsolutnu pažnju i da se takva lica u gotovo 100% broju slučajeva moraju uputiti na viši nivo, upravo na bolnički nivo, kako bi se adekvatno obavila dijagnostika."

Infrastruktura na zavidnom nivou, ali ljekara sa primorja nema

Iako se infrastruktura hitne pomoći na nivou cijele države intenzivno obnavlja i trenutno se nalazi na zavidnom nivou, ljekari su primorani da rade na dva fronta — u ambulanti i na terenu — jer se sistem suočava sa ozbiljnim deficitom radne snage.

"Ono što fali Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, bez sumnje, jeste kadar. I srednjeg kadra fali, ali ono što fali jesu prevashodno ljekari u svim gradovima, pa ni Budva nije izuzetak. Što se tiče same budvanske jedinice za hitnu medicinsku pomoć, apsolutno ističem da je krase izuzetni stručnjaci i što mi je onako jako interesantno i jako pohvalno, to su uglavnom mladi ljudi. Mladi ljudi koji imaju iskustvo — mislim da je to najljepši spoj u svakoj branši."

Na pitanje zbog čega primorske opštine kubure sa sopstvenim kadrom i zašto ljekari moraju dolaziti na ispomoć sa strane, doktor Bulatović iznosi zanimljivu statistiku sa studija medicine:

"Gledajući kroz studije, rekao bih iz centralnog dijela ne toliko, iz sjevernog dijela Crne Gore ponajviše, ako govorimo o Crnoj Gori. Međutim, primjećujem da je sa primorja najmanje ljudi koji se odlučuju za posao srednjeg medicinskog kadra, odnosno medicinskih sestara i tehničara, a naročito za posao ljekara. Dakle, primjećujem da najmanje, ako gledamo Crnu Goru, najmanje ljudi na medicini bude iz primorskih opština naše države", zaključio je Bulatović.

Uprkos svim kadrovskim izazovima i radnim naporima, timovi hitne pomoći ostaju prva i najvažnija brana u zaštiti zdravlja i spasavanju ljudskih života u Crnoj Gori.