Obilježen Međunarodni dan bijelog štapa: Potrebna veća sistemska podrška i empatija društva za osobe sa oštećenjem vida

Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, u radijskoj rubrici „Našim gradom” gostovao je Nikola Zekić iz Saveza slijepih Crne Gore. On je tom prilikom podsjetio na istorijat i značaj ovog datuma, ali i ukazao na brojne prepreke sa kojima se osobe sa oštećenjem vida svakodnevno suočavaju u Crnoj Gori.

Kako objašnjava Zekić, bijeli štap nije samo osnovno sredstvo za samostalno kretanje, već i međunarodno prepoznati simbol slijepih osoba, čije je obilježavanje započelo u Americi još 1964. godine.

„Bijeli štap je najstarije i osnovno pomagalo za samostalno kretanje. Iako se danas u svijetu pojavljuju i takozvani 'pametni' štapovi, oni su izvan mogućnosti većine naših članova jer im se cijena kreće od 1.000 eura pa naviše. Dodatni problem u Crnoj Gori jeste što ne postoji mjesto gdje možete kupiti ni običan bijeli štap. Primorani smo da ga nabavljamo iz Hrvatske, što uz troškove prevoza iznosi najmanje 70 eura, ili odnedavno putem platforme TEMU za oko 30 eura, zbog čega bi ovo pitanje moralo sistemski da se riješi“, istakao je Zekić za Radio Budva.

Arhitektonske barijere i nedostatak stručnog kadra ključni izazovi

Govoreći o problemima u svakodnevnom kretanju, Zekić je naglasio da se osobe sa oštećenjem vida i dalje suočavaju sa nedostatkom adekvatnih rješenja ili njihovom pogrešnom primjenom.

„Taktilne staze su u mnogim slučajevima nepravilno postavljene ili su rađene od materijala koji ne odgovaraju spoljašnjim uslovima. Dodatno, naročito u turističkim mjestima i u Podgorici, ugostitelji često postave bašte kafića preko samih taktilnih staza. Takođe, govorni automati u autobusima, koji bi trebalo da olakšaju prevoz, često bivaju isključeni jer smetaju vozačima“, upozorava Zekić.

On je dodao da, uprkos trudovima i projektima Saveza slijepih poput servisa „Videći pratilac” u Podgorici i Nikšiću, država još uvijek nema školovanog peripatologa – stručnjaka za obuku samostalnog kretanja uz pomoć štapa. Obuke koje su do sada sprovođene realizovane su zahvaljujući entuzijazmu i dobroj volji pojedinaca, poput Dragane Đurić, ali je za kontinuitet neophodna veća podrška državnih institucija.

Pristupiti sa uvažavanjem, a ne sa sažaljenjem

Osvrćući se na ulogu šire društvene zajednice i svakodnevnu komunikaciju sa sugrađanima, Zekić je naglasio da je osobama sa oštećenjem vida prije svega potreban prirodan i ravnopravan ljudski pristup.

„Sugrađani nam ne treba da pristupaju sa strahom niti sa pretpostavkom da ne znamo gdje idemo. Često se dešava da ljudi u najboljoj namjeri zgrabe čovjeka sa štapom za ruku ili rame i vode ga tamo gdje oni misle da treba da ide. Pravilan pristup je uvijek verbalan – obratiti se ljubazno, pitati da li je pomoć potrebna, pa tek nakon potvrdnog odgovora pomoći. To je osnovni ljudski odnos koji čini da se osjećamo prijatno i na ravnoj nozi sa svim ostalim učesnicima u saobraćaju“, poručio je Zekić.

Na kraju razgovora, Zekić je izrazio uverenje da će Savez slijepih u narednom periodu dodatno učvrstiti saradnju sa lokalnim i državnim institucijama, kako bi se uslovi za život i kretanje osoba sa oštećenjem vida u Crnoj Gori značajno poboljšali.