Raspopović upozorava da prevencija zavisnosti u srednjoj školi dolazi prekasno i da edukacija mora početi od predškolskog uzrasta
Programi prevencije bolesti zavisnosti koji se sprovode tek u srednjim školama stižu prekasno, jer učenici u tom uzrastu već imaju formirane stavove i nerijetko prvo iskustvo sa psihoaktivnim supstancama i kockom, ocijenio je stalni sudski vještak i ekspert u oblasti narkomanije Dušan Raspopović.

Prema njegovim riječima, edukacija o ovom problemu morala bi da počne još u predškolskom uzrastu, da se nastavi kroz osnovnu školu, a tek onda u srednjoj.
„Kad dođete sa pričom o prevenciji bolesti zavisnosti u srednju školu, tu ste već zakasnili. Ispustili ste niže generacije, koje već imaju određeno iskustvo sa supstancama i kockom. Kad dođu u srednju školu, oni već imaju i 'iskustvo' i 'znanje', i onda malo što možemo popraviti i izmijeniti u već formiranim stavovima“, istakao je Raspopović.
Ova ocjena nadovezuje se na Program za realizaciju međupredmetne teme „Obrazovanje u oblasti prevencije upotrebe psihoaktivnih supstanci u srednjoj školi“, koji je Zavod za školstvo objavio na sajtu Vlade. Iako je ta tema obavezna za srednje, a namijenjena i osnovnim školama, prati se isključivo da li se program realizuje, dok posebna evaluacija njegovog stvarnog uticaja na znanje, stavove i ponašanje đaka nije najavljena.
Zapostavljena prevencija i alarmantni evropski podaci
Raspopović naglašava da u Crnoj Gori ne postoji jedinstven državni plan preventivnih programa, niti registar i precizna istraživanja o broju zavisnika, iako je zloupotreba droga veća nego ikad. Smatra da bi, pored države, svaka lokalna zajednica trebalo da ima sopstveni program koji bi usvajao lokalni parlament.
„Svakodnevno se informišemo o aktivnostima policije, njihovim rezultatima u presijecanju krijumčarskih lanaca i lišenju slobode dilera droge, što je za svaku pohvalu, ali o prevenciji niko ni riječ. Sporadično bude nekih inicijativa, ali je to sve bez rezultata. Sve pojedinačne aktivnosti su korisne, ali bez planskih aktivnosti koje bi se usvajale i realizovale sa državnog nivoa ne mogu dati adekvatne rezultate“, poručuje on.
Da prevencija kasni potvrđuju i rezultati Evropskog istraživanja o upotrebi psihoaktivnih supstanci među učenicima (ESPAD), sprovedenog 2024. godine na uzorku od 5.510 crnogorskih đaka uzrasta 15 i 16 godina, čiji je izvještaj objavljen u oktobru 2025. godine. Podaci pokazuju da je svega 38 odsto učenika u prethodne dvije godine prisustvovalo nekoj edukativnoj aktivnosti o drogama ili rizičnim ponašanjima, što Crnu Goru svrstava na pretposljednje mjesto u Evropi, odmah iza Kosova (31 odsto), dok je evropski prosjek 56 odsto.
Istovremeno, kokain je makar jednom probalo 5,4 odsto crnogorskih petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka. Po tom pokazatelju Crna Gora je druga u Evropi, iza Kipra, dok je evropski prosjek 2,3 odsto. Izvještaj konstatuje da upotreba droga među mladima u Crnoj Gori bilježi rast od 2007. godine, suprotno evropskom trendu.
U praksi se đaci oslanjaju na rijetke časove biologije ili razredne nastave, koje nastavnici zbog malog fonda časova često koriste za nadoknadu redovnog gradiva.
Varka o „lakim“ drogama i tiha epidemija kockanja
Raspopović odbacuje podjelu na „lake“ i „teške“ droge, ističući da je riječ o opasnoj zabludi koju plasiraju neupućeni ili oni koji žele da uvjere mlade da pojedine supstance ne izazivaju zavisnost. Prema njegovim podacima, čak 95 odsto mladih zavisnika počelo je upravo sa takozvanim „lakim“ drogama. Debate o legalizaciji marihuane ili podjeli droga, smatra on, imaju smisla tek nakon sprovedene kvalitetne prevencije.
Poseban akcenat stavlja na kockanje, koje ocjenjuje kao ogroman problem o kojem se nedovoljno govori, dok se kladionice nerijetko nalaze tik uz škole.
„Sporadično se pominje, a u stvari je ogroman problem. Sve više mladih ima problem sa ovom vrstom zavisnosti“, upozorava Raspopović.
Prema podacima ESPAD istraživanja, za novac se kockalo 28 odsto crnogorskih učenika (40 odsto dječaka i 16 odsto djevojčica), u poređenju sa evropskim prosjekom od 23 odsto. Čak 39 odsto njih pokazuje obrazac ekscesivnog kockanja, što je, uz Kosovo, najviša stopa u Evropi (evropski prosjek je 22 odsto).
Problem često počinje u krugu porodice
Zavisnost i rizična ponašanja nerijetko imaju korijen u samoj porodici, ukazuje Raspopović. Mladi često pred roditeljima koriste elektronske cigarete, vejpove i snus, dok alkohol konzumiraju na porodičnim slavljima, svadbama i praznicima uz odobravanje odraslih.
„Svi ovi događaji, koji su naizgled bezazleni, mogu da imaju dalekosežne fatalne posljedice. Ovako olako shvatanje ili trenutno tolerisanje konzumacije alkohola na direktan način može izbrisati barijeru i strah od reakcije porodice kada se uđe u problem“, objašnjava on.
Dodaje da djeca često sa roditeljima odlaze u kladionice, zbog čega se starosna granica pomjerila, pa problem sa zavisnošću imaju već djeca od 11 i 12 godina. Upozorava i na boravak maloljetnika u noćnim klubovima i na festivalima tokom ljeta, gdje su im dostupni alkohol, kokain i sintetičke droge, kao i na prateće pojave poput vršnjačkog nasilja, vožnje u alkoholisanom stanju bez dozvole, krađa vozila i kamatašenja.
Neophodna obuka nastavnika i međuresorski tim
Komentarišući činjenicu da program Zavoda za školstvo glavni teret prenosi na nastavnike bez preciziranja njihove edukacije, Raspopović ocjenjuje da prosvjetni radnici nijesu dovoljno obučeni za ovu oblast, dok djeca informacije, često netačne, crpe sa društvenih mreža. Stoga smatra da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, u saradnji sa stručnjacima, mora organizovati obuke za nastavnike, uz obavezno uključivanje školskih psihologa, pedagoga i roditelja.
Upozorava i da radionice sa ispovijestima bivših zavisnika mogu biti kontraproduktivne ukoliko ih ne vode iskusni stručnjaci koji znaju da usmjere razgovor. Podsjeća da je Crna Gora od 2004. do 2010. godine imala kvalitetan akcioni plan i Državni savjet za sprečavanje zloupotrebe droga, što je dalo dobre osnove u edukaciji kadra.
Iako je nedavno donijet Zakon o prevenciji zloupotrebe droga i usvojen novi akcioni plan za period 2026–2027, Raspopović ističe da bez međuresorskog tijela koje bi pratilo sprovođenje strategije nema sistemskog rješenja. Na nedostatak podataka upozorava i Evropska komisija, koja u svom izvještaju traži uspostavljanje registra smrtnosti povezane sa drogama i konstatuje da nema pomaka u kontroli duvana i štetne upotrebe alkohola.
Kao pozitivan primjer lokalnog djelovanja Raspopović izdvaja Odsjek za prevenciju bolesti zavisnosti Glavnog grada, koji redovno edukuje podgoričke osnovce i srednjoškolce, kao i preventivni rad policijskih inspektora koji su mnogim maloljetnicima i roditeljima pomogli u rješavanju problema.
Na kraju, uoči novogodišnjih praznika, Raspopović upućuje poseban apel javnosti i nadležnima da obrate pažnju na period od 20. decembra do 15. januara, kada su se ranijih godina pojavljivali QR kodovi za prodaju kokaina, pozivajući na pojačane aktivnosti kako bi se počinioci otkrili i spriječilo širenje narkotika među mladima.