UMHCG: Pristupačnost počinje uklanjanjem prepreka, ali i mijenjanjem stavova

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovalo je u Bijelom Polju radionicu posvećenu uklanjanju arhitektonskih, administrativnih i drugih barijera sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom. Učesnici ovog skupa, održanog 15. jula 2026. godine, poručili su da pristupačnost nije pitanje dobre volje ili humanosti, već osnovni preduslov za ostvarivanje ljudskih prava, samostalnosti i dostojanstvenog života svih građana.

Tokom radionice, predstavnici civilnog sektora, građani i osobe sa invaliditetom imali su priliku da prošire znanja o međunarodnim standardima pristupačnosti, univerzalnom dizajnu i mehanizmima zaštite od diskriminacije.

Pristupačnost nije pitanje koje se tiče isključivo osoba sa invaliditetom, već pravo i potreba svakog čovjeka. Pristupačno okruženje omogućava bezbjedno i samostalno kretanje i korišćenje usluga roditeljima sa malom djecom, trudnicama, starijim građanima, kao i osobama sa privremenim povredama ili smanjenom pokretljivošću. Zbog toga uklanjanje barijera mora biti zajednička obaveza institucija, pružalaca usluga i cjelokupne zajednice.

Kroz praktičan grupni rad, učesnici iz Bijelog Polja, Mojkovca i Berana detaljno su mapirali prepreke sa kojima se svakodnevno suočavaju u svojim lokalnim zajednicama. Analizom realnih situacija identifikovan je širok spektar barijera koje direktno ograničavaju njihovu samostalnost.

Kao najčešći fizički problemi izdvojeni su nepristupačne rampe, liftovi, trotoari, javni šalteri i stambeni objekti, neprilagođen gradski prevoz, nedostatak taktilnih staza i zvučnih semafora, kao i učestala zloupotreba parking mjesta namijenjenih osobama sa invaliditetom.

Pored arhitektonskih, ukazano je i na ozbiljne informacione i komunikacione prepreke, kao što su nepristupačni bankomati, veb-stranice, literatura i službeni obrasci. Takođe je naglašen problem nedovoljne zastupljenosti Brajevog pisma i znakovnog jezika, kao i nedostatak obuke javnih službenika za adekvatnu komunikaciju sa osobama sa različitim vrstama oštećenja.

Učesnici su zaključili da se identifikovane prepreke prepliću i da njihovo rješavanje zahtijeva sistemski pristup, dosljednu primjenu zakona i veću odgovornost svih pružalaca usluga. Posebno je naglašeno da nijedna mjera prilagođavanja ne može biti u potpunosti djelotvorna ako same osobe sa invaliditetom ne učestvuju aktivno u njenom planiranju, donošenju i praćenju.

U okviru predloženih kratkoročnih i dugoročnih mjera, istaknuta je potreba da osobe sa invaliditetom proaktivnije koriste dostupne pravne mehanizme zaštite. To uključuje češće podnošenje pritužbi i pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka u svim situacijama kada dolazi do kršenja prava i diskriminacije.

Ova radionica sprovedena je u sklopu projekta „(PRISTUP)ačnost = za sve!“, koji se realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.