Preminuo Mišo Kovač

Preminuo je Mate Mišo Kovač, legenda Šibenika, Hajduka i Dalmacije, čovjek koji je u gotovo pola vijeka karijere prodao više od 20 miliona ploča. Vijesti o njegovoj smrti potvrđena iz izvora bliskih pjevaču.

Kako saznajemo, Mišo je preminuo oko 15.30 časova u svom domu u Splitu. Prije smrti izrazio je želju da bude sahranjen u Zagrebu.

Rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku, u vrijeme italijanske okupacije. Odrastao je u ulici iz koje su potekle još dvije velike karijere – Vice Vukova i Arsena Dedića. Sa Dedićem će decenijama kasnije snimiti duet „Mi smo lišće s iste grane“.

Za mikrofon se odlučio sa šesnaest godina, nakon što je čuo nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva. Završio je srednju industrijsku školu za tapetara, a 1961. godine podijelio prvo mjesto na takmičenju Prvi glas Šibenika sa Mirkom Vukšićem. Za nagradu je izabrao singl Elvisa Preslija – muzičara koji će obilježiti njegovu karijeru.

Ženio se tri puta: Ljubicom Komadinom, Anitom Baturinom, bivšom mis Jugoslavije, sa kojom je dobio Edija i Ivanu, te Lidijom Pintarić, sa kojom je ostao do kraja života.

Jugoton, 1964.

Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu preselio se u Zagreb. Na takmičenju u Karlovcu izveo je pjesmu „I Can't Stop Loving You“ Reja Čarlsa i privukao pažnju producenata. Prvi nezvanični nastup imao je u jesen 1964. godine u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a iste godine potpisao je ugovor sa Jugotonom. Njegova prva ploča bila je prerada Čarlsove pjesme „Ne mogu prestati da te volim“.

Proboj je bio brz. U ljeto 1965. godine nastupio je na Melodijama Jadrana, a status zvijezde donijela mu je pjesma „Više se nećeš vratiti“ iz 1969. godine, koju je komponovao tada mladi Đorđe Novković. Singl je prodat u gotovo 190.000 primjeraka i bio je druga najprodavanija Jugotonova ploča te godine. Sa pet ploča prodatih u više od 250.000 primjeraka, Kovač je 1969. godine postao najprodavaniji pjevač te izdavačke kuće. Saradnja sa Novkovićem trajaće sve do kompozitorove smrti 2007. godine.

Brkovi i „My Way“

Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine sa pjesmom „Proplakat će zora“ postao je najpopularniji pjevač u Jugoslaviji. Iste godine zamalo je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Zadra - brkove, koji će postati njegov zaštitni znak, pustio je kako bi prikrio ožiljak iznad gornje usne.

Nakon oporavka, 1972. godine u Njujorku je gledao Elvisa Preslija u Medison Skver Gardenu. Izvođenje pjesme „My Way“ ostavilo je na njega trajan utisak – decenijama kasnije, u razgovoru sa Aleksandrom Stankovićem, taj trenutak opisao je riječima da se tada „pjesma spojila s nebom“.

Uslijedile su dvije decenije vrhunca karijere: „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“, „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Sutra mi sude“, „Odavno više ne plačem zbog tebe“, „Ti si pjesma moje duše“. Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. godine i ličnošću godine u Jugoslaviji. Glumio je i na filmu – 1972. godine, uz Radu Šerbedžiju, u filmu „Poslijepodne jednog fazana“.

Najteže godine

Devedesete godine donijele su najteži period. Godine 1992. njegov šesnaestogodišnji sin Edi smrtno je stradao u Zagrebu pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nakon Edijeve smrti održao je veliki koncert pod nazivom „Noć svijeća“ na splitskom Poljudu. Pjevao je pred 50.000 ljudi. Nakon koncerta objavio je da više neće nastupati. Ipak, nije održao obećanje.

Osim sina, tokom devedesetih izgubio je majku i mlađeg brata. Nakon nekoliko godina borbe sa depresijom, Mišo je u Zagrebu, u januaru 1999. godine, pucao sebi u grudi. Ipak, preživio je.

Međutim, vratio se koncertom u Domu sportova, snimio nove albume i duete sa kćerkom Ivanom, te ponovo pobijedio na Splitskom festivalu. Iz tog perioda najviše se izdvaja pjesma „Dalmatino“. Godine 2012. dobio je Porina za životno djelo.

Politika

Uoči prvih višestranačkih izbora izjavio je za Nedjeljnu Dalmaciju: „Ako ovi dođu na vlast, za mene ovdje više nema mjesta“, misleći na HDZ. Kasnije je nastupao za tu stranku i bio u prijateljskim odnosima sa Franjom Tuđmanom. Svjedočio je i na suđenju Ivi Sanaderu u aferi Fimi Media, gdje je tužilaštvo tvrdilo da je za nastupe u kampanji bio plaćen iz crnih fondova HDZ-a, novcem koji mu je isplaćivao Mladen Barišić. Sam je te nastupe objašnjavao odlukom svog sina Edija, člana stranke od 1990. godine.

Kako ćemo ga pamtiti

Ipak, ostaće upamćen po jednoj slici. Naočare, brkovi, lančići – i podignute ruke, mikrofon spušten, dok hiljade ljudi pjevaju umjesto njega.

Iza njega ostaje diskografski opus kakav na hrvatskoj muzičkoj sceni niko nije ponovio – srebrna, zlatna i dijamantska izdanja, niz festivalskih pobjeda i pjesme koje su decenijama nadživjele ploče na kojima su objavljene.