Deep Purple - Splat!

Piše Miodrag Marković.

Kada neki bend traje punih 58 godina, s pravom može reći da ne samo da su svjedoci muzičkih zbivanja u savremenoj, poluvjekovnoj estradnoj vrtešci rokenrola, nego da su istu dobrim dijelom kreirali, usmjeravali, a možda i ispravljali. Naravno da se to ne može odjedanput, ne preko noći i na brzinu, ali su bili istrajni i postojani. Jesu se mijenjale postave, bilo je tu i tamo više pokušaja, da ne kažemo lutanja, ali onaj gen sa njihovog prvog albuma još uvijek je aktuelan i na ovom, novom, dvadesetčetvrtom, studijskom albumu. Isti je težak onoliko koliko mu je ružičasti sastav dozvolio, kreativnost nije manjkala ni na tren, te se lagano da osjetiti taj posljednje decenijski put kojim bend gazi, sa svim onim problemima sa kojima se suočava. Da, godine nisu puki aritmetički zbir, no ipak se osjeti povremeno i taj lagani dašak vremešnosti na glavnim akterima projekta Splat! (Pljusak). Rutinski uigrano, umjetnički iskazano kroz talenat koji ne manjka, trećeg jula objavili su novi album. Sa novim gitaristom nastavili su tamo baš gdje su stali.

Sam album ima ukupno trinaest numera u ukupnom trajanju pedeset minuta. Album otvara Arrogant Boy (Arogantni dječak), singl koji je prvi najavio album sredinom maja mjeseca ove godine i koji je naišao na sasvim pristojan prijem kod šireg auditorijuma. Dinamična numera urađena u vestern stilu. Sljedeća tema sa albuma je Diablo, u laganom rifu otvorena, a zatim kao da pluta na talasima nekog mirnog jezerceta. Klavijature i gitara su sjajno uklopljene, a Gilanov raspjevani vokal dolazi do punog izražaja u refrenu. Razigrana klavijatura i simpatičan solo na gitari daju poseban odušak. Inače, ovo je bio drugi singl, kao uvertira za album, objavljen početkom juna. Treća numera na albumu je The Rider (Jahač). Numera urađena u prepoznatljivom parplovskom stilu, umjerenog intenziteta sa povremenim raskošnim izlivima klavijatura koje sve poklapa brzopotezni solo na gitari u središnjem dijelu numere.

The Lunatic (Ludak) je sljedeća numera koja govori o prolaznosti svega i svačega, zbori o samopouzdanju i tihoj mističnosti kojom ovlada lice sa sopstvenim umom, kako se navodi u samom tekstu pjesme. Lepršava numera sa prikrivenim agresivnim nastupom. Sjajan klavirski solo, kao u najboljim danima benda. Kroz tekst promiču razne vrste ludila, uglavnom neprepoznatljivih na prvi pogled. Slijedi The Only Horse in Town (Jedini konj u gradu), kao da se vraćamo vremenski u nedogled, ostaci jednog življenja su očiti, tako da taj ostavljeni koščati konj biva jedini u gradu, kao da sve tiho, ali spremno prolazi. Umjerenog ritma, sama numera ako da nudi nekakvo olakšanje za slušaoca. Sacred Land (Sveta zemlja) kao da je urađena u ranim sedamdesetim godinama, govori o sirovim i ogorčenim neprijateljima koji su se uzalud borili, da im je nestao sjaj iz očiju, a da sveti kamen na svetoj zemlji i dalje stoji, odnosno sve ide, sve se mijenja, da bi na kraju ostalo skoro isto.

The Beating of Wings (Udar krilima) je raspjevana tema, nježnog ritma, a prati je novi dan, svjetlost i nebeski glas ličnog čuvara, odnosno anđela. U središnjem dijelu numere je veoma istančan gitarski solo koji u završnom dijelu kao da se stapa sa oblacima. Biti vječiti putnik koji ide za svjetlošću nikada nije bilo lako. Guilt Trippin (Osjećaj krivice) je simpatična brza petominutna balada, nošena ispoviješću čovjeka koji je mnogo toga prošao, ali se pita da li je i stigao tamo kuda je i naumio, no i dalje sluša grmljavinu, osjeća glad i rat. Predivan klavirski solo i razgovor sa gitarom, bude odavno zakopane stvari u prošlosti, odnosno iskazuju suočenje sa samim sobom. Slijedi Scriblin Gibrish (Škrabanje Gibriša) urađena u klasičnom maniru benda, mnogo prelaza, mnogo ritma, zbori o jačini sofisticiranog čovjeka sa naglaskom na pesnici. Slijedi Jessica s Bra (Džesikin grudnjak), neobičan tekst koji daje jednu malu storiju gdje pobjeći i sakriti se od svakodnevice. Klavir i vokal uznose numeru sa već standardno uhodanim srednjim ritmom. Third Call (Treći poziv) je eksplozivna numera, toliko sastanaka i isto toliko rastanaka sveli su ljubav na čekanje. U postrefrenskom delu ide sjajan gitarski solo propraćen parplovskim šmekom orgulja. Ma koliko bježali od zaljubljenosti, ona je uvijek blizu i sposobna na raznorazna iznenađenja, čak i kada se javimo na nepoznati, treći telefonski poziv.

Slijedi tema My New Film (Moj novi film), kroz polunapisani scenario, nudeći nastavak filma prije nego što je isti i snimljen, je samo još jedna skladna prevara, bez konvencija, samo zabava i zabava. Sasvim solidna numera i simpatična pričica.

Album zatvara numera Splat (Pljusak) energičan song. Ritam kao da putuje kroz vjetar, osjeti se brzina i nadahnuće. Metafizički, hiroviti i duhovni, no ne vidi se budućnost, samo plaćanje ležerne ulaznice za pakao. U četiri minuta, odlične numere, sve je rečeno. Ide se u rikverc, polako, ali sigurno. Zato nam i ne treba platan opisan u posljednjem stihu.

Ian Gillan, Ian Paice, Roger Glover, Don Airey i, novi gitarista, Simon McBride, još jednom su dokazali da želja, znanje i velika ljubav prema muzici, kada ne manjkaju, uvijek mogu izroditi nešto što može zadržati srdžbu u nama, donijeti drugačiji pogled na trenutna zbivanja, ma kako ona utihnuto i nesrećno izgledala, a sve je to uklopio Bob Ezrin njihov producent i saradnik na posljednjih šest studijskih albuma. Ma kako svijet izgledao apokaliptično, ako se sve mijenja, transformiše, i mi i planeta moramo biti spremni na novu metamorfozu izvan fizičkog postojanja.

Više nego solidan album koji će se dopasti ljubiteljima parplovske muzike, skladno i nadahnuto urađen kao u najboljim godinama benda. Vrijedi ga poslušati.